To su dani i prizori koji će ući u poljsku povijest. Istovremeno potresni i zastrašujući.

S jedne strane prosvjednici koji pred zgradama sudova u njihovim gradovima pale svijeće, kao da smatraju kako je pravna država već mrtva. I na sjedište Vrhovnog suda projiciraju svjetlosni natpis "Ovo je naš sud".

Zastupnici oporbe koji pri zasjedanju parlamentarnog povjerenstva za pravosuđe ustaju i pjevaju nacionalnu himnu "Još Poljska nije propala". A u plenumu skandiraju: "Neovisno sudstvo".

Poljski predsjednik Andrzej Duda koji po prvi puta svoju vlastitu stranku poziva na umjerenost i izlazi u susret oporbi.

Odvratne slike

S druge strane, iz ovih dana će ostati u sjećanju i odvratni prizori: nacionalno-konzervativni šef samovladajuće stranke Jaroslaw Kaczynski koji u Sejmu, bez ikakvih pravila i reda, jednostavno odjuri za govornicu i oporbu napadne kao "ubojice mog brata", "izdajničke gubice" i "gadove".

Komešanje i fizički sukobi kakvih nije bilo u poljskom parlamentu u novije doba. Barikade i prepreke koje od Sejma čine utvrdu. Policija u stanju uzbune, napetosti bez kraja. Mržnja i prijezir na svim stranama. Čitava zemlja u izvanrednom stanju.

Zastrašeni umjereni pristaše

Usprkos tome, ti prizori imaju nešto od katarze u sebi. Mnogi umjereni birači Kaczynskijeve stranke su se doslovce uplašili od onoga što su vidjeli: taj ispad bijesa i čiste mržnje njihovog stranačkog šefa je skinuo masku s lica vlastodržaca u Poljskoj. Lako je povjerovati da se kod njega u osnovi radi samo o osveti. Rješavanje osobne traume. Pretvaranje osobnih trauma u politička sredstva. Misli li Kaczynski stvarno ozbiljno kako treba poslušne sudove da bi mogao kazniti Donalda Tuska i ostale "gadove" koje smatra krivima za smrt svog brata?

Kratak noćni nastup Kaczynskog u Sejmu bi mogao biti početak njegovog političkog kraja. Već je bilo jasno da će to doći jednog dana: Poljska koja je svoju slobodu uspješno obranila u 20. stoljeću protiv dvije vanjske totalitarne sile, neće dopustiti da joj netko iznutra oduzme tu slobodu. Napuštanje trenutne politike poljske vlade je samo pitanje vremena – i cijene.

A cijena bi mogla biti golema. Ako se doista ispune prijetnje Europske komisije da će aktivirati članak 7. sporazuma Europske unije, to ne bi bilo samo golema šteta za ugled Poljske – pa čak i ako saveznik Kaczynskog Viktor Orban sa svojim vetom uspije spriječiti najgoru kaznu, oduzimanje glasa Poljske u Europskom vijeću.

Varšavu bi skupo prije svega mogao koštati postupak povrede europskog ugovora. O tome ne odlučuju vlade zemalja članica, nego samo Europska komisija i Europski sud koji može odrediti i novčanu kaznu. A ako povrh toga dođe na primjer i smanjivanje (europskih) potpora za poljoprivredu, srdžbu poljskih seljaka Kaczynski politički neće preživjeti.

A piše u Bibliji...

Ono što je u svakom slučaju neprocjenjivo su zdravlje i životi svakog poljskog građanina. Obzirom na konfrotativan i beskompromisan stil politike Kaczynskog i zatrovane atmosfere u zemlji prepunoj mržnje, dovoljna je samo jedna iskra pa da situacija eskalira. "Tko sije vjetar, žanje oluju" ne piše uzalud već i u Starom zavjetu. A Poljska je već dala dovoljno žrtava za svoju slobodu. Zaslužila je konačno uživati i živjeti u trajnom miru i slobodi.