Ovih dana u Poljskoj vlada strah, ne samo među brojnim poljskim novinarima, već i među pravnicima. „Kada kolege pitam za njihovo mišljenje, dobijam samo suzdržane ili nikakve odgovore. Boje se“, kaže Jaroslav Oniščuk. Jeste da četrdesetsedmogodišnji varšavski državni tužilac priča o tome, ali naglašava da to čini kao član odbora Udruženja državnih tužilaca Lex Super Omnia. To mu, kako se nada, garantuje zaštitu. Nakon dvadeset godina rada, Oniščuk važi sa jednog od najiskusnijih državnih tužilaca koji ne bi trebalo da se brine za svoju poslovnu karijeru.

To da aktuelna reforma pravosuđa ima sve veći uticaj na poljski pravni sistem odavno znaju, i to ne samo sudije. Poljska nacionalno-konzervativana vladajuća stranka „Pravo i pravda“ (PiS) širi svoju moć i u pravosuđu. Tako ministar pravde Zbignjev Žobro – tvrdolinijaš i bliski saradnik predsjednika PiS Jaroslava Kačinskog – otpušta bez razloga predsjednike sudova i bira nove kandidate - koji mu odgovaraju. Tu zakonsku izmjenu podržao je i poljski predsjednik Andžej Duda, ali je ipak dvije druge izmjene za sada blokirao. Reforma pravosuđa trenutno je u političkom ćorsokaku. Plan PiS-a predviđa da ministar pravde utiče i na sastav Vrhovnog suda, što dodatno ugrožava podjelu vlasti.

Opasne kompetencije

Direktan uticaj ministra pravde na pravni sistem postoji još od 2016. godine, kada je prvi dio reforme pravosuđa stupio na snagu. Stranka PiS tada je ispunila izborno obećanje i postavila ministra pravde Zbignjeva Žobra za glavnog državnog tužioca. Pravda ponovo treba da bude na strani pravednih, isticano je u predizbornoj kampanji. Posljedica toga je da ministar danas može da interveniše u postupcima i da mjesta, kako se navodi, „ne popunjava ponovo“, već da tužiocima dodijeli „primjerenu poziciju".

U slučaju Oniščuka radi se o najnižoj mogućoj poziciji za jednog poljskog državnog tužioca. „Kao da je poništen sav moj dvadesetogodišnji rad jednim potpisom ministra", kaže on. Obrazloženje za premještanje nije dobio.

U martu 2016. godine Oniščuk je došao u Okružni sud u varšavskom dijelu grada Mokotov. Tu je nekada započeo svoju karijeru. Dok je ranije imao veliku odgovornost i rukovodio važnim suđenjima u oblasti organizovanog kriminala, danas se bavi slučajevima koje dobijaju mladi tužioci po završetku studija: saobraćajne nesreće, nasilje, tuče.

Državni tužioci uložili žalbu

Oniščuk nije izuzetak. Isti slučaj je sa svakim trećim državnim tužiocem na visokoj poziciji. Riječ je o ukupno 114 ljudi. Kada se novinari raspituju o tome, ministar pravde odgovora: „Vremena kada su neki sjedili za pisaćim stolom i slučajeve gurali naprijed-nazad su prošla. Na podređenim položajima mora biti više osoblja."

Ali s takvim tumačenjem se ne slažu oni koje to pogađa i Evropskom sudu za ljudska prava podneli su žalbu. Ali iz Strazbura poručuju da su za to najprije zaduženi poljski sudovi. Državni tužioci zato sada spremaju novu tužbu.

I dok se oni bore protiv politički motivisane degradacije, drugi napreduju brže nego što je uobičajeno. Karijeru prave prije svega mladi državni tužioci, ljudi sa malo iskustva. Kritičari tvrde da se većinom radi o pravnicima, koji su bliski vladajućoj partiji. Napredovanje za koje su ranije bile potrebne godine ili čak decenije, sada je moguće za samo godinu dana.

Oniščuk te pravnike ne želi paušalno da optuži za nedostatak kompetentnosti, ali ukazuje da „nedostaje svijest o vladavini prava unutar državnog tužilaštva".

Protesti jedna od opcija

Zato Oniščuk i jeste jedan od osnivača Lex Super Omnia, udruženja državnih tužilaca koje se zalaže za moderno, nebirokratsko državno tužilaštvo, po mogućnosti nezavisno od politike. Od početka 2017. godine, 170 od ukupno 5.800 državnih tužilaca pristupilo je udruženju. „To je veoma mali broj. Ljudi strahuju za svoje pozicije i boje se posljedica“, kaže Oniščuk. Za to postoje i konkretni primjeri. Predsjednik Lex Super Omnia, Kristof Parhimovič u jednom intervjuu je kritikovao zagušljiv vazduh, prljavštinu i tijesan prostor u državnom tužilaštvu. Kao i to da su nadležni jedva dostupni. Ubrzo potom za vratom je imao disciplinski postupak.

No, ne žele svi da se bore protiv toga. Otkako je započeta reforma, mnoge starije kolege otišle su u penziju. Dok oko 120 državnih tužilaca godišnje odlazi u penziju, u prvoj polovini 2016. godine u penziju je otišlo njih oko 200. Sve češći su i slučajevi bolovanja. Posao, koji bi trebalo da se završi, ostaje na čekanju. Prekovremeni sati i rad vikendom su uobičajeni. Vladi je samo važno da građanima pokaže koliko je efikasno reformisano pravosuđe.

Oniščuk se ipak ne žali pretjerano, kaže ne želi da prekine sa radom. Djeluje borbeno i odlučno. Iako posao pravnika nije od početka bio njegov san, vremenom ga je sve više fascinirao. Oniščuk danas kaže: „Kao državni tužilac obavezao sam se da ću služiti sistemu vladavine prava. Ukoliko odu svi koji drugačije misle, gubi se posljednja šansa da se situacija popravi ili da se barem pruži adekvatan otpor."