Pomoć u izgradnji pravosuđa
5. novembar 2012Ruanda ili Sudan, Bosna i Hercegovina ili Guatemala – postoji mnogo država u kojima su ratovi razorili društvo. Moraju se suočiti s prošlošću i s tim ko snosi krivnju za šta. Koliko god bolno bilo: bez tog procesa ne mogu naći put do demokratije, normalnosti i stabilnosti. "Tranziciona pravda" je naziv za ova nastojanja da se u podijeljenom društvu izgradi novi pravni poredak. Pogođene države teško da će to uspjeti same – strani pravnici prate taj proces.
Težak prelaz u pravnu državu
"Zadatak ovih pravnika je osigurati poštivanje međunarodnih proceduralnih standarda i nepristrastno vođenje predmeta. To je prava tehnička, naučna pomoć", kaže Ridiger Volfrum (Rüdiger Wolfrum), sudija Međunarodnog suda za morsko pravo i profesor na Maks Plank (Max Planck) Institutu za inostrano javno pravo i međunarodno pravo.
Većina stručnjaka se slaže sa ovakvom podrškom. "Ove zemlje imaju sopstveni pravni sistem, ali mu je potrebno mnogo poboljšanja i mora se prilagoditi standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima", smatra Kristijan Tomušat (Christian Tomuschat), profesor na Institutu za međunarodno i evropsko pravo pri Humbolt (Humboldt) univerzitetu u Berlinu. Postoje različiti načini suočavanja s prošlošću – jedan od njih je stvaranje komisije za istinu, kao u Južnoafričkoj Republici nakon aparthejda.
"Komisija za istinu je imala mogućnost da proglasi amnestiju. Nije se krivično gonio svaki zločin, oni o kojima se radi mogli su obimnim priznanjem dobiti amnestiju", objašnjava Tomušat. Pogotovo na afričkom prostoru izvinjenje pravim riječima i u pravo vrijeme igra značajnu ulogu u suočavanju s prošlošću. Druga mogućnost je zločince krivično goniti, kao u državama bivše Jugoslavije. Toliko o teoriji – u praksi strani pomagači često prelaze svoje granice.
Uvezeno pravo stvara probleme
"Ove zemlje ne mogu uspjeti same – međunarodna stručnost je garancija uspjeha, ali pod jednim uvjetom: da mi, stručnjaci, ne pokušamo tamo uvesti naše zapadnjačko shvatanje etike i pravne države", naglašava Volfrum. Pravnici moraju početi da drugačije razmišljaju, domaće partnere posmatrati kao ravnopravne i poistovijetiti se sa njihovom pravnom kulturom. "U Mongoliji sam doživio da je jedan sudija iz SAD-a uveo američko kazneno pravo, iako Mongolija ima potpuno drugačiji sistem – oblikovan prema uzoru na njemački. Na taj način eksportirati pravo je kontraproduktivno, nema obaziranja na postojeće pravno stanje i pravnu kulturu. Advokati i sudije države o kojoj se radi uopšte ne znaju kako da se nose s tim", smatra Volfrum.
To potvrđuje i Filip Vajner (Phillip Weiner), koji je donedavno bio sudija Komore za ratne zločine pri sudu u Bosni i Hercegovini. On je posmatrao kako djeluje administracija koju primijenjuje UN, Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu: "Oni su uveli elemente potpuno novog pravnog sistema." Prije reforme 2003. godine, bosanskohercegovački pravni sistem bio je sličan rimskom. Između ostalog, to podrazumijeva u sistem čvrsto ugrađene zakone. Sada zemlja ima pravni red koji je spoj rimskog prava i običajnog prava koje nije pismeno fiksirano. "Ne znam kakvi su bili motivi za uvođenje običajnog prava u postojeće bosanskohercegovačko pravo. Možda su savjetnici Visokog predstavnika iz anglosaksonskog prostora, jer se tamo koristi ovakav sistem", kaže Hilmo Vučinić, sudija Komore za ratne zločine. Na primjer, u Velikoj Britaniji se pravna pobjeda većinom izriče na osnovu upoređivanja sa već presuđenim predmetima. Vučinić kaže da je miješanje ova dva sistema imalo i pozitivnog utjecaja, kroz pokušaje da se primijene njihovi najbolji dijelovi. U svakom slučaju, bosanskohercegovačkim pravnicima je potrebna pomoć stranih stručnjaka, dodaje njegov kolega Vajner.
Bosanskohercegovačke sudije cijene saradnju
Hilmo Vučinić ulogu stranih pravnika ocjenjuje kao pretežno pozitivnu. Priznaje da je komunikacija ponekad teška kada kolege ne govore lokalni jezik i sve se mora prevoditi. "Ali, međunarodne sudije su dale dodatnu legitimaciju sudu." Često su odluke mjesnih sudija kritkovane kao pristrastne. Neslaganje javnosti je dovelo i do toga da je sudija koji je bosanski Srbin napadnut jer je navodno smanjio kazne tri optužena bosanska Srbina. Prema Vajnerovom mišljenju, to što na sudijskoj klupi sjede i strane sudije povećalo je vrijednost suda. "Većina ljudi ima povjerenje u ono što mi radimo, jer nismo bili upleteni u ratna dešavanja. Zbog toga oni naš rad smatraju nezavisnim", misli Vajner.
Međunarodno sudjelovanje u Komori za ratne zločine trebalo bi prestati krajem godine. Pred domaćim sudijama je mnogo posla. Od osnivanja suda 2002. godine donijeli su odluke o 90 predmeta i osudili 122 osobe. Mnogo su uradili, ali imaju još više posla – procjenjuje se da moraju suditi još u slučajevima 1316 ljudi.
Autorke: Rajna Breuer / Melina Borčak
Odgovorni urednik: Svetozar Savić