Kada je utvrdio da nema informacija da je u Kemnicu na demonstracijama desničara bilo „lova na ljude", Masena su mnogi političari Ljevice, Zelenih i SPD odmah proglasili bliskim ekstremnoj desnici, te čovjekom koji nastoji da zataška ono što smatraju „pravim razmjerama" „neonacističkog divljanja". Tim prije što je o takvom „lovu na ljude" prethodno već govorila kancelarka Angela Merkel.

Poslije višednevne verbalne i medijske paljbe na Masena, bilo je jasno da će on morati da ode. Socijaldemokratska stranka (SPD) je bila najglasnija sa tim zahtjevom, a pošto je ona jedna od stranaka vladajuće koalicije, mnogi su postavili pitanje hoće li se koalicija raspasti ukoliko Masen na bude smijenjen. Jer, stranka CSU koja je takođe u vladajućoj koaliciji, bila je na njegovoj strani, posebno ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer. Sve je riješeno tako što je na kraju Masen uklonjen sa funkcije šefa službe državne bezbjednosti, a Zehofer ga je premjestio u svoje Ministarstvo – kao državnog sekretara. Na toj funkciji Masen će imati za oko 2000 evra veću platu; to premještenje se zapravo smatra unapređenjem.

Sada je na meti kritika predsjednica SPD Andrea Nales. Ona je prethodnih dana govorila da Masen nije održiv i da „mora da ide" i to u kategoričnom tonu u kojem su mnogi vidjeli i skrivenu poruku da bi SPD u suprotnom mogla da napusti vladajuću koaliciju. Način na koji je riješena situacija znači da su CDU i CSU zapravo povukle SPD za nos; a čitavo rješenje je na nivou infantilne dosetljivosti: smijenjen jeste, ali zašto bi to značilo da ne smije da preuzme drugi posao? Andrea Nales je to morala da proguta, ali u ogorčenje redovima Socijaldemokrata je blisko tački ključanja. Evo izvoda iz karakterističnih komentara koji su tim povodom objavljeni u njemačkim dnevnim listovima.

Rajnpfalc (Ludvigshafen): „Masen je na dužnost stupio 2012. da bi Službu za zaštitu ustavnog poretka poslije debakla sa rasvijetljavanjem zločina NSU izveo iz krize. Sproveo je obuhvatan program reformi, ali su se one ticale pre svega interne komunikacije. Strukturalna debata o smislu Službe je izostala. Na Službu se uglavnom gleda kao na nezamjenljivu, pogotovo kada je riječ o borbi protiv međunarodnog terorizma i o kibernetičkoj bezbjednosti – oblastima kojima je i Masen posvetio posebnu pažnju. No, trebalo bi postaviti i pitanje efikasnosti službe ako znamo da će poslije ovog smjenjivanja u njoj sada opet nešto da se mijenja."

Kelner štat-ancajger (Keln): „Za to što nam dobro ide, zaslužna je i SPD. Za to joj se niko nije zahvalio. Niko? Birači sigurno ne. Za njih je SPD stranka neželjenih odluka. Kao, na primjer, kada je donijeta Agenda 2010. Niko ne zna kako da pomogne najstarijoj njemačkoj stranci. Ona gubi glasove birača i kao opozicija na pokrajinskom nivou – na primjer, u Bavarskoj – ali i kao članica vladajuće koalicije na saveznom nivou. SPD mora da bude nanovo izmišljena, a isto tako – i njeno osoblje."

Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Stranačka baza SPD je gnjevna, s pravom. Čovjeku dođe da se sažali na poslanike u izbornim okruzima, koji ne mogu da objasne svojim biračima šta se to dešava tamo u Berlinu. Ovakva katastrofa čak i one koji su blagonakloni podstiče da prestanu da razmišljaju o politici. Ako koalicije ovako postupaju, onda one gube obraz i dostojanstvo. Mnogo toga je stavljeno na kocku i vinovnici tog procesa ugrožavaju ionako ugroženo povjerenje u demokratiju i pravnu državu i rade na ruku svojim neprijateljima. I olakšavaju im posao."

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Zehoferu nije bilo dovoljno to što je Masena unaprijedio na funkciju državnog sekretara, nego je Masenu na novoj funkciji morao da ustupi mjesto baš jedan političar SPD. To je poniženje za Socijaldemokrate. Zehofer, vremešan šef jedne male regionalne stranke, pokazuje ponosnim SPD-ovcima ko je gazda u kući. Naredni izbori će biti užas za Socijaldemokrate, ali ne samo za njih. I CDU i CSU trulim kompromisom nisu baš napravile sebi reklamu. Jer, kada se političar smijeni sa funkcije i dobije unapređenje uz povećanje plate za 2000 evra, onda to građanima više ne može da se objasni. Onda je to još samo ludo."

Lajpciger folkscajtung (Lajpcig): „Gorko saznanje je da Nalesova sada plaća cijenu za to što je stupila u veliku koaliciju koju niko ne voli. Koalicija znači kompromis, i zato je pobjednička sigurnost kojom je Andrea Nales zračila u sporu oko Masena, bila – greška. Doduše, još veća greška bi bila da se zbog Masena izađe iz koalicije, što traži šef podmlatka SPD Kevin Kinert, a i mnogi drugi pripadnici lijevog krila stranke. Zbog imenovanja novog državnog sekretara – jedno od njih ukupno osam – ne propadaju vlade, pa čak i ako se imenovani zove Hans-Georg Masen. To bi ljudima bilo još teže objasniti..."

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android