Teška prošlost ne napušta Poljake i Nijemce. 85 godina nakon njemačkog napada na Poljsku, kojim je počeo Drugi svjetski rat, pitanje njemačke reparacije susjednoj zemlji ponovo je na dnevnom redu. „Poravnanje računa bi bilo istorijski opravdano“, rekao je poljski premijer Donald Tusk kancelaru Olafu Šolcu (Scholz) u Berlinu 2. februara 2024. Po pitanju moralnih i materijalnih reparacija, „Njemačka još ima šta da uradi“, ali ne na način da to postane „zao usud u budućnosti“ i da optereti njemačko-poljske odnose, dodao je Tusk. Poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Šikorski ranije je pozvao svoju koleginicu Analenu Berbok (Annalena Baerbock) da se „kreativno pozabavi teškim istorijskim nasljeđem“.

Spor oko reparacija

Zahtjevi za obeštećenje nisu novi. Desničarska nacionalna vlada PiS-a je osam godina pokušavala da profitira na unutrašnjem planu antinjemačkom retorikom. Lider partije PiS (Pravo I Pravda) Jaroslav Kačinjski je više puta isticao da Njemačka još nije platila svoj istorijski račun. Prema jednom izvještaju, Njemačka duguje Poljskoj više od 1,3 biliona evra: za prinudni rad oko 2,1 milion Poljaka, gubitak istočnih teritorija od strane Sovjetskog Saveza i izgubljene biografije 196.000 prisilno germanizovane djece.

Poljski parlament (Sejm) je u septembru 2022. donio rezoluciju kojom je Njemačku pozvao da preuzme odgovornost – takođe glasovima tadašnje opozicije okupljene oko Donalda Tuska. Međutim, opozicija je insistirala da se riječ „reparacije” zamijeni sa „nadoknada”. Politički protivnici zbog ovog pitanja pokušavaju da diskredituju Tuska kao „državnog izdajnika” i „agenta Berlina”. Poljska se 1953. odrekla reparacija, odnosno potraživanja države od druge države. To je preovlađujuće mišljenje pravnika i istoričara obje zemlje. Ovo, međutim, ne utiče na pojedinačne zahtijeve za odštetu nacističkih žrtava.

U diplomatskoj noti Poljske Njemačkoj, 50 drugih zemalja, UN, NATO-u i SAD iz 2022. godine, koju Vlada PiS-a nije željela da objavi, nije bilo riječi o reparacijama – kako se kasnije ispostavilo. U to vrijeme je u Berlinu boravio komesar za reparacije poljske vlade Arkadijuš Mularčik. Njegov zahtjev za raspravom u Bundestagu o isplatama odštete Poljskoj, kao u slučaju Grčke, ostao je neispunjen.

Od promjene vlasti u Varšavi, ponovo se vratila debata o reparacijama. Krajem prošlog mjeseca, kada je predsjednik Andžej Duda dodijelio medalje časti autorima izvještaja o ratnoj šteti, predsjednik Duda je Tuskovo odustajanje od zahtjeva za reparacijom opisao kao „sramotu". On je doveo u pitanje odricanje Poljske iz 1953. godine, koje Njemačka smatra obavezujućim.

Markus Mekel (Meckel) objašnjava zašto je pitanje reparacija bilo tabu za Poljsku čak i nakon pada komunizma. Kao prvi demokratski ministar spoljnih poslova DDR-a, učestvovao je u pregovorima 2+4 između dvije njemačke države i saveznika. „Bilo je strateški pametno odreći se reparacija“, rekao je Mekel u intervjuu za DW. „Tada je granično pitanje imalo apsolutni prioritet. Svako ko danas ponovo postavi ovo pitanje rizikuje da nacionalisti u obje zemlje ponovo mogu da postave pitanje granice.”

Pitanje reparacija je po međunarodnom pravu zaključeno, ali je moralno i dalje otvoreno. Ovo mišljenje danas preovladava i u Berlinu i u Varšavi. U glavnom gradu Poljske, zamjenik ministra spoljnih poslova Vladislav Teofil Bartosijevič, čiji je otac bio zatvorenik Aušvica i ministar spoljnih poslova, potvrdio je na radio stanici RMF FM 22. januara 2024. da njegovo odjeljenje radi na konceptu reparacije. Za to je zaslužan državni sekretar za evropska pitanja, iskusni diplomata Marek Pravda, bivši ambasador Poljske u Njemačkoj i EU.

Berlin takođe izražava spremnost da sarađuje: „Mi smo u konstruktivnoj i kooperativnoj razmjeni sa poljskom stranom o pitanjima sjećanja i pomirenja sa našom intenzivnom zajedničkom istorijom“, rekao je portparol Ministarstva spoljnih poslova za DW. „Želimo da ovo oblikujemo na način orijentisan ka budućnosti i zajedno sa Poljskom. Istovremeno, vjerujemo da je s naše tačke gledišta pitanje reparacija riješeno.” Ponovo je na stolu i nastavak bilateralne saradnje vlada koju je prekinuo PiS. Njemačka i Poljska, zajedno sa Francuskom, ponovo razgovaraju trilateralno, u formatu Vajmarskog trougla.

Konkretni zahtjevi i simbolični gestovi

Njemačka ima mnogo mogućnosti da se iskupi za Poljsku, objašnjava Nike Slavik (Nyke Slawik) (Savez 90/Zeleni), čiji je otac porijeklom iz Poljske. „Sve demokratske stranke u Bundestagu su saglasne da prodube saradnju sa Poljskom", objašnjava poslanica Bundestaga. Kao prvo i najvažnije, Slavik pominje kompenzaciju za pojedinačne žrtve. Konkretno, razgovara se o penzionom fondu i preuzimanju troškova, na primjer za lijekove i liječenje za oko 45.000 Poljaka. Slavik bi takođe željela da vidi veću brzinu u izgradnji Njemačko-poljske kuće u centru Berlina.

Slavik smatra da je Njemačka dužna da se zauzme za izgubljena kulturna dobra Poljske. Vrhunski primjer je rekonstrukcija Saksonske palate u Varšavi, koju su njemački okupatori digli u vazduh poslije gušenja Varšavskog ustanka 1944. godine.

Zajednička bezbjednost umjesto papirologije

Markus Mekel, jedan od arhitekata pomirenja između dva naroda, želi da Poljskoj da više bezbjednosnih garancija. S obzirom na ruski napad na Ukrajinu, Mekel smatra da je bliža bezbjednosna saradnja Njemačke i Poljske ključna i zalaže se za veće njemačko prisustvo na istočnom krilu NATO-a. Mekel ide dalje od mnogih njemačkih političara i takođe zahtijeva da Njemačka radi zajedno sa Poljskom na članstvu Ukrajine u NATO.

Pitanje reparacija ostaje na dnevnom redu u njemačko-poljskim odnosima, čak i ako se to sada zove nadoknada. Tokom proteklih osam godina, Berlin je držao distancu suočen sa zahtijevima prethodne vlade u Varšavi od bilion dolara. Danas, međutim, ponovo postoji spremnost da se u njemačkoj prestonici razgovara čak i o najtežim temama.