Francusku je zahvatila papinska groznica. Iako je zemlja već više od 200 godina, a osobito od strogog zakonskog razdvajanja države i Crkve 1905., obilježena sekularnim tradicijama, sljedećih će dana stizati drugačije slike.

Papa Lav XIV. od petka će četiri dana boraviti u Francuskoj. Posjetit će Pariz, Lourdes i Metz. Sve javne priredbe rasprodane su već tjednima. Samo u Parizu organizatori u subotu, oko velike papinske mise na Trgu Concorde, očekuju ukupno milijun ljudi na ulicama. To se uklapa u činjenicu da Katolička crkva u Francuskoj bilježi iznenađujući rast broja krštenja odraslih osoba i novo zanimanje za vjeru.

„Papa uživa popularnost i među vjernicima i među nevjernicima“, rekao je za DW politolog Olivier Roy. Prije svega, sukob s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom poglavaru Katoličke crkve dao je „moralni ugled koji daleko nadilazi samu Crkvu“.

Pripreme u Parizu

Otud i golemo zanimanje. Za 600.000 ljudi koji su dobili ulaznice osiguran je prostor duž cijele avenije Champs-Élysées do Slavoluka pobjede. Očekuje se mnogo više posjetitelja. Nadležne službe su najavile i da će brojne postaje metroa biti zatvorene. Na crkvama i crkvenim zgradama vise veliki papini portreti i zastave Vatikana. Za sigurnosne službe to predstavlja velik izazov.

Za političare u zemlji u kojoj se za nešto više od šest mjeseci održavaju predsjednički izbori, organizacija posjeta također je osjetljivo pitanje. Ljevica, kaže Roy, „cijeni Lavovu osobnost, ali s nepovjerenjem gleda na angažman države u organizaciji dočeka“. Snažne krajnje desne snage pozdravljaju javnu vidljivost katolicizma, ali im, primjerice, smeta međureligijski skup u Metzu jer po njihovu mišljenju islam stavlja na istu razinu s kršćanstvom - makar se u međuvremenu oko 9% Francuza izjašnjava kao muslimani. Isto tako, uvjereni su da predsjednik države ne smije sudjelovati na velikim javnim misama zbog načela odvojenosti države i Crkve.

U svakom slučaju, Lav pridonosi ugledu papinske službe. Posljednji papinski državni posjet Francuskoj održan je 2008. Tada je Benedikt XVI. (2005. – 2013.) posjetio Pariz i Lourdes, svjetski poznato hodočasničko odredište na jugozapadu zemlje, ali je privukao manje posjetitelja od sadašnjeg papina putovanja. Franjo (2013. – 2025.) boravio je tijekom jednodnevnih posjeta 2014. u Strasbourgu i 2024. u Ajacciu na Korzici, a 2023. proveo je jednu noć u Marseilleu, lučkom gradu na Sredozemlju. No uvijek je dolazio zbog konkretnih događaja, a ne u službeni posjet zemlji. Istodobno su Franjini govori pred Europskim parlamentom i Vijećem Europe u Strasbourgu bili i oštra kritika Europe koju je papa nazivao "umornom".

Sveti Otac i "najstarija kći"

U crkvenom se govoru Francusku naziva „najstarijom kćeri Crkve" (fille aînée de l'Église). Taj izraz podsjeća na rano pokrštavanje zemlje početkom šestog stoljeća, daleko ranije nego što su i Habsburgovci uopće našli put do crkve. Prve kršćanske zajednice nastale su još u drugom stoljeću nakon Krista. No papa Franjo nije imao mnogo razumijevanja za takav osobiti status Europe.

Olivier Roy ističe razlike među posljednjim papama. Ivan Pavao II. (1978. – 2005.) kršćanstvo je promatrao „ponajprije kao europsku pojavu“, dok ga je Franjo vidio „više kao vjeru juga“. Otud i njegova „određena ravnodušnost prema Europi“. Roy kod Lava vidi srednji put. Kao papa koji je potekao iz misionarskog reda, a ne iz biskupske konferencije, on „prihvaća univerzalnost Katoličke crkve, ali istodobno prepoznaje važnost Europe unutar te univerzalnosti“. Ipak, u određenoj mjeri nastavlja poruke svojega prethodnika.

Gdje je Europa za današnju Crkvu?

Za augsburškog crkvenog povjesničara i stručnjaka za papinstvo Jörga Ernestija Europa je „od kraja 19. stoljeća najvažnija politička referentna točka za pape“. To vrijedi i danas. Prema njegovu mišljenju, ta važnost nije nestala unatoč sve većoj međunarodnoj rasprostranjenosti kršćanstva. Ernesti u razgovoru za DW podsjeća na statističke promjene: još je 1900. više od dvije trećine svih katolika živjelo u Europi, dok ih je danas oko 20 posto. S vremenskim odmakom ta se internacionalizacija odražava i na Kardinalski zbor. „Dok su Europljani kroz povijest uvijek činili većinu kardinala, danas ih je samo 39 posto.“

Tijekom četverodnevnog posjeta Lav će održati 15 govora i propovijedi. Većina je namijenjena francuskom društvu i političkim dužnosnicima, primjerice u Parizu, dok će se na velikim misnim slavljima i u Lourdesu obraćati prvenstveno vjernicima.

Najveće zanimanje ipak izaziva govor o Europi koji će posljednjeg dana održati u Metzu, a u njega će posebno uvesti predsjednik Emmanuel Macron. Naslov govora glasi: „Na korijenima Europe za mir i jedinstvo“.

Počast ujedinjenoj Europi

Već sam izbor Metza nosi snažnu simboliku. Grad je nekoć bio središte Karolinškog Carstva, a tijekom stoljeća više je puta mijenjao jezik i državnu pripadnost. Čas je bio njemački, čas francuski.

Osim toga, Lav će u Kongresnom centru Robert Schuman moći podsjetiti na čovjeka po kojem zgrada nosi ime. Robert Schuman (1886. – 1963.), rođen u Luksemburgu, bio je francuski državnik koji je izvorno imao njemačko državljanstvo. Nakon katastrofe Drugoga svjetskog rata (1939. – 1945.) rano se zauzeo za francusko-njemačko pomirenje. Zagovarao je stvaranje nove, ujedinjene Europe, a 1958. postao je prvi predsjednik tada novog Europskog parlamenta. Nakon smrti pokopan je u crkvi u jednom predgrađu Metza.

Za ovog papu, smatra Roy, „Europa je stvarna cjelina koju treba podupirati i dalje razvijati iznad nacionalizama“. To je nakon Drugoga svjetskog rata „uvijek bila poruka Katoličke crkve. To je Schumanova poruka“, ističe politolog. Grad Metz, nekadašnja „jabuka razdora francusko-njemačkog suparništva“, i sam Schuman snažni su simboli te ideje.

Roy s velikim zanimanjem očekuje hoće li papa Lav u Metzu i koliko otvoreno kritizirati populizam i nacionalizam, uključujući i nacionalni katolicizam prisutan u Francuskoj, pozivajući na jačanje EU. Jer, kako kaže, među zagovornicima stare latinske mise nerijetko se nalaze „identitarni nacionalisti ili čak osobe bliske krajnjoj desnici“.

Susret sa žrtvama zlostavljanja

Niti jedno papinsko putovanje više ne prolazi bez teme zlostavljanja. Kada je Benedikt 2008. posjetio Francusku, nije se susreo sa žrtvama seksualnog nasilja u Katoličkoj crkvi. A Crkvu u toj zemlji sve do danas potresaju novi skandali, dok je s procesom suočavanja s prošlošću počela relativno kasno.

Ovoga puta takav je susret predviđen tijekom boravka u Lourdesu. No nešto se promijenilo: u vrijeme Benedikta i Franje sudionici tih razgovora uglavnom su ostajali anonimni. Katkad se stjecao dojam da Vatikan pristup omogućuje samo pod uvjetom šutnje. U Francuskoj je sedmero ljudi koji će se susresti s Lavom unaprijed zajednički istupilo u javnosti, a njih petero objavilo je i svoja imena. „Dijalog ne znači odobravanje“, poručili su. „Biti primljen ne znači odustati od naših zahtjeva.“

Tema će ostati prisutna u Katoličkoj crkvi još dugo, pa tako i u Francuskoj.