Branili su se uzalud: majke s malom djecom, stari i bolesni ljudi… U noći između 2. i 3. avgusta 1944. oni su masovno nabijeni u gasne komore koncentracionog logora Aušvic-Birkenau.

Samo u toku te noći esesovci su pobili 4300 ljudi – bila je to strašna epizoda Porajmosa, genocida nad Sintima i Romima u Evropi.

Nacistička Njemačka je ubila oko 500.000 pripadnika najveće evropske manjine – u logorima i getoima. Ti ljudi su ubijani gasom, strijeljani, izgladnjivani, umirali na prinudnom radu ili su služili kao pokusni kunići u medicinskim eksperimentima.

Evropski dan sjećanja

Godine 2015, Evropska unija je proglasila 2. avgust za Evropski dan sjećanja na Holokaust nad Sintima i Romima. Na spomen-svečanostima povodom 80. godišnjice stravične noći, pored preživjelih i članova porodica ubijenih, učestvovaće i političari.

Njemačku će na toj manifestaciji predstavljati predsjednica Bundestaga Berbel Bas. Ona je tim povodom poručila: „Progon Sinta i Roma u nacionalsocijalizmu mnogima još nije poznat. Zato mi je veoma važno da govorim na Evropski dan sjećanja na Holokaust nad Sintima i Romima – i doprinesem da se održi sjećanje na žrtve."

„Molim se da se to ne ponovi"

Pored Aušvica, u Evropi postoje i bezbrojna druga mjesta progona i ubijanja Sinta i Roma. Kristijan Pfajl je preživio genocid kao beba – zajedno sa svojim roditeljima i braćom i sestrama. Danas ima 80 godina i koristi svaku priliku da govori o progonima i uništenju, da ne bi ispalo da je, kako je rekao za DW, "Mnogo ljudi umrlo ni za šta.”

On govori u školama, a na Dan sjećanja je govorio u Njujorku pred Ujedinjenim nacijama, u Berlinu, Briselu i Aušvicu – gdje je ubijeno četvoro djece jednog njegovog rođaka. “Nadam se da će buduće generacije učiti iz istorije i molim se da se to ne ponovi”, rekao je on u Aušvicu 2022. 

“Rasističkih tendencija ima u čitavoj Evropi”, upozorava Pfajl. On kaže da je anticiganizam forma rasizma usmjerena protiv Sinta i Roma. Kristijan Pfajl se obraća mladim ljudima: „Zato morate da se zalažete za demokratiju i da se odlučno suprotstavite anticiganizmu, antisemitizmu i rasizmu. Obiđite spomenike i mjesta progona i sami stvorite sliku onoga što se sa tim ljudima dešavalo”. 

Rođenje u getu: glad, hladnoća i nasilje

Roditelji, kao i braća i sestre Kristijana Pfajla,  16. maja 1940. su u rano jutro odvedeni iz svog stana. Iz Trira su najprije deportovani u jedan sabirni logor u Kelnu, a potom u okupiranu Poljsku.

Kristijan Pfajl je rođen početkom 1944. u getu Lublin. Čitava porodica je gladovala i bila na teškom prinudnom radu. Roditelji i braća su mu kasnije pričali da su ih više puta vodili na lažna pogubljenja. Kada bi esesovski oficiri uveče pravili zabave, njihov otac je morao da pušta muziku. Za to je dobijao ostatke hrane. Tako je uspio da održi porodicu u životu.

Za Pfajla kao bebu nije bilo ni pelena ni odjeće. Kaže da ga je majka nosila sa sobom na prinudni rad umotanog u otpatke tkanina i stavljala ga pored sebe na snijeg. Pričala mu je da su logorski čuvari i esesovci ubijali djecu koja su plakala. I da je mislila: „Bolje da se smrzneš pored mene, nego da te ti užasni ljudi ubiju u baraci". 

Đaci u Aušvicu – uznemirujući obilazak

„Pravo je čudo da smo preživjeli" – pod tim naslovom je udruženje „AG friden" (AG Frieden – Radna zajednica mir) organizovala predavanje Kristijana Pfajla u Triru. Sala je bila ispunjena do poslednjeg mjesta, mnogi nisu uspjeli da uđu. Na podijumu su pored Pfajla sjedila i dva učenika jedne gimnazije koja su početkom godine posjetila memorijalni centar u Aušvicu.

Janik Lange (17g.) kaže za DW da je to bilo značajno iskustvo. Pominje lične stvari zatvorenika, cipele, odjeću, naočare, a posebo prostor u kojem se nalaze gomile odsječene kose: „Onaj ko tu ne zaplače… Jasno je da tu čovjeka potpuno obuzmu emocije i da se tako nešto ne zaboravlja".

I posle rata progonjeni i ponižavani

Nakon što je Crvena armija oslobodila Aušvic, porodica Pfajl se vratila u Trir – u svoju domovinu. Ali, Kristijan Pfajl naglašava da diskriminacija i progoni nisu prestali posle 1945. godine. Njegovi najbliži rođaci su teško bolesni i nesposobni za rad. A porodica je upućena na pomoć države. 

Na funkcijama se još nalaze ljudi koji su u vrijeme nacista bili odgovorni za deportacije. I upravo takve ljude Pfajlovi moraju da mole za pomoć. Tom prilikom je kancelarije obilazio njegov otac koji je bio nepismen, i zbog toga je sin često išao s njim. „Bili su razočarani zbog toga što smo još živi", kaže Kristijan Pfajl.

Njemačka je tek 1982 priznala rasistički genocid nad Sintima i Romima. A 2022. je njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer u jednom govoru pomenuo kako je nepravda prema Sintima i Romima nastavljena i poslije 1945, nazvavši to njihovim „drugim progonom". Tom prilikom je zamolio Sinte i Rome za oproštaj.

Kako se odbraniti?

Kristijan Pfajl kaže da je u školi bio maltretiran i uvijek prvi sumnjičen kada bi nešto nestalo ili bilo ukradeno. Kasnije je činio sve da bi se dokazao, najpre kao pjevač, kasnije i kao ugostitelj. Otvorio je i lokal u kojem su nastupali poznati muzičari, a kasnije i restoran, sa kojim je bio uspješan.

Hepiend? Nikako.

Javi TV-servis Zidvestfunk je 90-ih godina emitovao film u kojem Pfajl na romskom jeziku – sa njemačkim titlovima – pjeva pjesmu „Velika Njemačka, hajl Hitler – nikad više". 

Uslijedilo je telefonsko maltretiranje, dobijao je prijetnje smrću. Njegov lokal je demoliran i na njemu su naslikani kukasti krstovi i logo SS-trupa. Pfajl je renovirao lokal i ponovo ga otvorio, ali je uslijedio još jedan napad u kojem su mu ponovo sve uništili. Htio je da ode u inostranstvo, ali nije mogao zbog starije braće i sestara – oni su imali traumatski uzrokovan paničan strah od zatvorenih prostora posebno u prevoznim sredstvima. I tako je on najprije prešao na selo i tamo nastavio da se bavi ugostiteljstvom, a kasnije se vratio u Trir, gdje je 2024. proglašen za počasnog građanina.

Borba protiv diskriminacije

Od 90-ih godina naovamo, u Njemačkoj se mnogo toga promijenilo. Država je dobila svog povjerenika za anticiganizam – Mehmeta Dajmagulera. On upozorava na sve forme rasizma prema Sintima i Romima i predlaže promjene zakona. Kancelarija za prijavljivanje rasističkih ispada i informisanje o anticiganizmu MIA prenosi da je tokom 2023. godine bilo više od 1200 rasističkih delikata, među kojima i deset slučajeva ekstremnog nasilja.

To je gotovo dvostruko više nego 2022.

A ove godine je jedna porodica Sinta iz Trira prijavila da su joj na kućnim vratima iscrtani kukasti krstovi.

Odmah pored katedrale u Triru, nalazi se spomenik progonjenim i ubijenim Sintima i Romima. Otkriven je 2012.

Aušvic, Njujork, Trir – gdje god Kristijan Pfajl drži govor, obraća se prevashodno mladima. „Desničarski radikalizam je sve prisutniji u Evropi", upozorava on tom prilikom, i dodaje: „Morao se braniti, moramo edukovati mlade!"

A učenik Janik Lange poručuje: „Moramo da pripazimo kako se razvija društvo. I da povedemo računa da svako da svoj doprinos ispravnom razvoju".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu