Mohammad Saleh Zarif Moghadam (28) bio je bokserski trener. Stradao je 8. januara u talasu protesta u Iranu, nakon čega je došlo do krvavog gušenja demonstracija, u kojima je, navodno, stradalo na hiljade ljudi.

Farzaneh je za smrt svog nećaka saznala nakon što je prošle sedmice djelimično obnovljena komunikacija putem interneta. Pristup pouzdanim informacijama iz Irana i dalje je otežan nakon što je režim blokirao internet i međunarodne pozive usred najvećeg ustanka protiv vlasti u Iranu tokom posljednjih decenija.

Posljednjih dana su neki Iranci u dijaspori, koji žive u Njemačkoj, ipak uspjeli stupiti u kontakt s rodbinom u Iranu. DW je razgovarao sa tetkom Mohammada Saleha Zarifa Moghadama, koja je nastanjena u Kelnu. Njen nećak je, kaže Farzaneh, napustio svoj dom u Teheranu uvečer 8. januara, zaputivši se na jedan od antivladinih protesta.

Svojevremeno je učestvovao i u demonstracijama 2022. godine nakon nasilne smrti Jine Mahse Amini, mlade Kurdkinje koja je preminula u policijskom pritvoru nakon što ju je zloglasna iranska „moralna policija“, zato jer nije bila pokrivena, optužila za kršenje strogih pravila odijevanja.

Ovaj put se Saleh nije vratio kući. 

Demonstranti ubijani bojevom municijom

Protesti su, najprije zbog ekonomskih problema, izbili krajem decembra u Teheranu i to u dijelu grada poznatom kao Veliki bazar. Ubrzo su prerasli u političke proteste i proširili se širom zemlje. Noći 8. i 9. januara su prema podacima državnih zvaničnika, nevladinih organizacija sa sjedištem u inostranstvu i svjedočenjima očevidaca bile najsmrtonosnije.

„U naselju Narmak, sigurnosne snage su pred našim očima ubile najmanje pet ili šest lica“, rekao je jedan svjedok iz teheranskog naselja Narmak, kojeg citira Amnesty International. „Prestali su koristiti metalne kuglice i počeli koristiti bojevu municiju.“

Dok su iranske sigurnosne snage nastojale ugušiti nemire, vlasti su blokirale pristup internetu, što je mnogim porodicama onemogućilo da saznaju šta se desilo s njihovim najmilijima.

„Od početka protesta govorio je porodici da će učestvovati na svakom skupu“, tužno priča Farzaneh o svom nećaku Mohammadu Salehu. „Bio je sit svega, kao i mnogi drugi mladi ljudi u Iranu.“

Te večeri Mohammad Saleh je sa 25-godišnjim prijateljem i njegovom djevojkom boravio u teheranskom naselju Arija Šahr. Tamo su ih presreli pripadnici Basidža, dobrovoljne paravojne formacije pod kontrolom Revolucionarne garde, koja redovno pomaže iranskim snagama u razbijanju demonstracija i gušenju nemira.

„I Mohammad Saleh i njegov prijatelj pogođeni su bojevim mecima“, dodaje Farzaneh. „Prvi metak pogodio ga je u bok.“ Njegov prijatelj je takođe ubijen, dodala je, a djevojka je uspjela pobjeći i kasnije obavijestiti obje porodice o onome šta se dogodilo.

"Po priči djevojke, koja se uspjela spasiti, Mohammad Saleh je još bio živ kada je pao na tlo“, rekla je Farzaneh u razgovoru za DW. „A onda su mu pucali u glavu.“

Porodice prisiljene plaćati „novac za metke“ da bi preuzele tijela

Međunarodni mediji izvijestili su o brojnim slučajevima, u kojima su iranske vlasti tražile tzv. „novčanu naknadu za municiju“ od porodica ubijenih, u zamjenu za predaju njihovih tijela.

Druge porodice izvjestile su da su, kako bi mogle preuzeti mrtva tijela, bile prisiljene potpisati dokumente u kojima stoji da su njihovi najmiliji bili pripadnici sigurnosnih snaga, a ne demonstranti.

Iranski zvaničnici su negirali obje tvrdnje. Međutim, Farzaneh tvrdi da se njena porodica suočila upravo s takvim izborom. Rekla je za DW da su zvaničnici prvo tražili da roditelji Mohammada Saleha potpišu izjavu da je on bio član Basidža. "Oni su to odbili. Nakon toga, vlasti su zahtijevale novac za predaju tijela", rekla je tetka ubijenog Mohammeda Saleha.

Prema njenim riječima, zvaničnici su na početku tražili 700 miliona tomana (oko 4.950 dolara ili 4.260 eura), što je ogroman iznos za većinu iranskih porodica. Nakon četiri dana pregovora, pristali su da predaju tijelo za 200 miliona tomana (oko 1.400 dolara ili 1.220 eura).

Mohammad Saleh je, prema navodima Farzaneh, ukopan u ponedjeljak na strogo kontroliranoj ceremoniji na glavnom teheranskom groblju Behešt-e Zahra.

Broj poginulih u protestima u Iranu i dalje nejasan

Mohammed Saleh je samo jedan od stradalih tokom gušenja protesta, čiji stvarni razmjeri ostaju nejasni. Očevici i organizacije za ljudska prava navode da su vladine snage pucale na demonstrante u gradovima širom Irana.

Američka agencija Human Rights Activists News Agency (HRANA) saopštila je u srijedu da je do sada potvrdila 4.519 smrtnih slučajeva, dok je više od 9.000 slučajeva još uvijek pod istragom.

"Među ubijenima su 4.251 demonstrant i 197 pripadnika sigurnosnih snaga", navodi HRANA. Organizacija Iran Human Rights, sa sjedištem u Norveškoj, izvijestila je o više od 3.400 poginulih.

Jedan iranski zvaničnik rekao je u nedjelju agenciji Reuters da su vlasti potvrdile najmanje 5.000 smrtnih slučajeva tokom protesta.

Vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Hamenei rekao je u govoru u četvrtak da su „hiljade“ ljudi ubijene u posljednje dvije sedmice — što je neuobičajeno priznanje za lidera koji je do tada izbjegavao navođenje broja žrtava.

DW ne može nezavisno provjeriti ove brojke a novinarima nije dozvoljeno slobodno izvještavanje unutar Irana.

Saradnici Human Rights Watcha su pregledali dokaze, koji pokazuju da su mnogi demonstranti ubijeni ili ranjeni hicima u glavu i torzo. Mohammad Saleh iza sebe je ostavio petogodišnjeg sina Barsama.

„Njegova porodica još uvijek nije smogla snage reći mu istinu“, rekla je Farzaneh. „Kako objasniti petogodišnjem djetetu da su mu oca ubili?“