Međunarodna konferencija o stanju medija u organizaciji Medijskog foruma Jugoistočne Evrope (SEEMF) ostaće upamćena manje po onome što je bila njena tema, ili zaključcima skupa, a više po činjenici da je dio novinara napustio skup u trenutku obraćanja srpskog premijera Aleksandra Vučića.

Skup su napustili novinari Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), KRIK-a, BIRN-a, Centra za istraživačko novinarstvo iz Crne Gore i Magločistača iz Subotice. Predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) Nedim Sejdinović je ranije otkazao učešće zbog najavljenog obraćanja premijera, za koga kaže da je "provjereni neprijatelj medijskih sloboda”. Taj gest je trebalo da ukaže na teško stanje medija i na sve veći pritisak vlasti na medije, iako je na skupu srpski premijer rekao "da se protivi bilo kakvom miješanju u uređivačku politiku medija” i da vlada "želi da o tome razgovara”.

Vlast ne želi dijalog - samo monolog

„Mislim da je taj potez kolega bio dobar, i da je prosto potrebno i na takvom jednom mjestu upozoriti šta se dešava sa medijima u Srbiji", ističe za DW Slobodan Georgiev, novinar BIRN-a. "A ono što se dešava je da se stvara atmosfera u kojoj vi ne možete da se profesionalno bavite novinarstvom, i ukoliko taj vaš rad podrazumijeva bavljenje onim što radi srpska vlada. Dakle, svi oni koji ne žele da budu PR služba vlasti su okarakterisani kao neprijatelji države. A nosilac tog odnosa i simbol tog odnosa prema medijima je Aleksandar Vučić”.

Suština spora, da ga tako nazovemo, između srpskog premijera i medija jeste djelimično opisana i u izvještaju Evropske komisije, ističe za DW Stevan Dojčinović, urednik KRIK-a. "Novinari u Srbiji se nalaze pod velikim pritiskom, doživljavaju prijetnje, i ne mogu da obavljaju svoj posao. A to je utoliko čudnije jer je vlada deklarativno za borbu protiv korupcije i kriminala, ali i pored toga medije koji se bave istraživanjem korupcije i kriminala vidi kao neprijatelje a ne kao saveznike”.

Srbija je na putu ka Evropskoj uniji (EU), srpski premijer za to ima podršku, i to je ono što mi pozdravljamo, napominje Slobodan Georgiev. "Međutim, ono što se dešava unutar Srbije nisu nikakvi demokratski procesi, to je jedna vrsta regresije kako u oblasti vladavine prava tako i u oblasti slobode izražavanja”. A što je najgore od svega, naglašava Georgiev, premijer je na tom skupu govorio o razgovoru, "ali sa njim nema razgovora. Svi vide da nema mogućnosti da se razgovara, on umjesto toga traži da se svi njemu povinuju, a ta nemogućnost razgovora potiče s vrha vlasti, jer vrh te vlasti odbija razgovor”.

Mediji izbjegavaju konflikt s vlastima

Trebalo bi ipak reći da su temelji ovakvog odnosa prema medijima postavljeni i u vrijeme prošlih vlada, naročito u vrijeme vladavine Borisa Tadića, ističe Stevan Dojčinović:

"On je sada samo evoluirao i postao ekstremniji. Nekada ste imali cenzuru, da neki sadržaji nisu mogli da budu objavljeni, a sada pored toga imate i obračune s medijima koji pokušavaju da ozbiljno rade svoj posao, a oni su se sveli na Internet i nekoliko malotiražnih medija”.  

Dojčinović, komentarišući izjavu premijera kako se ne miješa u uređivačku politiku medija, primjećuje da se zaista ne može sve prebaciti samo na teren vlasti:

"Pitanje koje nismo raščistili je koliko neko iz vlasti zove medije i vrši pritisak, a koliko su mediji sami skloni autocenzuri zbog nekih svojih benefita. Mislim da imamo kombinaciju oba faktora. Tako da se to mora rješavati i prema vlasti, ali i prema medijima. Jer, recimo, šta sprečava Blic, koji ima velikog inostranog vlasnika, da se bavi istraživačkim novinarstvom? Mislim da i sami mediji kreiraju i pristaju na takav odnos, jer im je tako jednostavnije da ne ulaze u konflikte sa vlastima, a istovremeno su se i totalno udaljili od čitalaca”.

Pritisak preko tokova novca

Prva stvar koju je Srpska napredna stranka (SNS) uradila kada je došla na vlast je preuzimanje reklamnog prostora i tokova novca prema medijima, upozorava Slobodan Georgiev. "I onda neko kaže, pa niko nas ne zove da vrši pritisak. Pa naravno da ne zovu, jer to rade preko novca. A mediji su shvatili da ako ne izvještavaju na način koji je pohvalan prema vlastima, neće opstati na tržištu”.

Vlast guši svaku kritiku

Problem koji sprečava dijalog vlasti i medija je što one nikoga i ne priznaju za kredibilnog sagovornika, smatra Georgiev:

"Dakle, vi ste ili opozicija- znači lopovi, oni koji su pokrali sve i uništili zemlju, ili ste strani plaćenici. A ako na kraju niste ni lopovi ni strani plaćenici onda ste prosto otpisani kao budale i lažovi. Znači, nećemo da razgovaramo ni sa lopovima ni sa stranim plaćenicima, a naročito ne sa budalama i lažovima. Kako u takvoj situaciji možete očekivati neki dijalog? A za to vrijeme guše svaki glas, i to ne samo u medijima nego i na društvenim mrežama-toliko dakle daleko ide njihova fascinacija kontrolom tog sada proširenog medijskog prostora”.

Sagornici DW navode kako jedino rješenje vide u pokušaju medija da profesionalno i hrabrije rade svoj posao. Slobodan Georgiev smatra da se to prije svega odnosi na Radio Televiziju Srbije (RTS), "koja je javni servis. Jer, ovo slugeranjstvo koje sada vidimo je odvratno. Vlast sve ovo ne bi mogla da radi da u medijima postoji malo hrabrosti. S druge strane, trebalo bi da budemo pošteni i kažemo da su mediji slika stanja demokratije u Srbiji; ne možemo očekivati da mediji budu savršeni i profesionalni u zemlji u kojoj većina institucija ništa ne radi”.