Policijski automobil parkiran s dva lijeva točka na trotoar a sa dva desna na travnjak, idealan je povod da se cinični kolumnista osveti za sve nepravedno odrezane kazne zbog nevezanog pojasa, ugašenih svjetala, pogrešnog parkiranja i nepotpune opreme, za sve one beskonačne minute čekanja da plava svjetla sprovedu crne limuzine; da tintom boje žuči opiše polet kojim se pronalaze ukradeni automobili, ušteđevine, nakit, kompjuteri, mobiteli...

Ali, lako je psovati i kritikovati, teško je razumjeti i oprostiti. Istina nije lako oku dostupna... A svako nosi u sebi dobrotu... Svako lice ima i naličje, pa čak i službeno.

Nazovimo ga Memo. (Od mem, memla, posljedica vlage koja razjeda zidove pretvarajući ih u gadan miris; uvlači se u kosti, metaforično i u karakter, koji je bezvoljan, zapušten, zanemaren, baza svakom konformizmu.) Možda je on, Memo, ovako parkirao s nekim dobrim razlogom. Možda je (nije sve u vidljivom) ispod šasije otvoren poštanski šaht, i možda je ovim malim saobraćajnim prekršajem spriječena mnogo veća nesreća.

Jer, šta bi se desilo da agent nula nula dvanaest nije stupio u akciju? Neki poluslijepi penzioner, žureći platiti račune za naredni mjesec, upao bi u taj šaht.

I pao na tehničara koji popravlja telefonske kablove.

Zbog čega bi se popravak završio kvarom,

Tj, cijeli kvart ostao bi bez telefonskih veza.

Zbog čega bi neka pjesnikinja naprasno prekinula razgovor s psihijatrom.

I iznervirana, zapalila cigaretu.

Zaboravivši da je nagurala ćebad ispod vrata i u prozore.

I da je ostavila uključenu plinsku rernu.

Eksplozija bi raznijela krov.

A zajedno s krovom pokidala električne vodove.

Nestalo bi napona u trafo-stanici.

Bolnica bi ostala bez struje.

(Agregat ne radi, jer je tender za nabavku goriva već dva puta oboren.)

Počeli bi se gasiti aparati.

A zajedno s njima i pacijenti prikopčani na njih.

Ali bi se upalio magacin s lijekovima.

(Jer je u panici zaboravljena cigareta pala u korpu za smeće.)

Oblak otrovnih hemikalija ispunio bi hodnike.

Obezbjeđenje, da bi spriječilo paniku, pucalo bi u vazduh.

I pogodilo pilota SFOR-ovog helikoptera.

Koji bi usljed metka u organizmu izgubi kontrolu nad komandama.

Tokom nadlijetanja dženaze.

U kojoj bi ljudi koji ispraćaju rahmetliju mislili da se radi o snimanju još jednog filma.

I ne bi prekinuli obred.

Pa bi, osim ljudskih žrtava, pad helikoptera izazvao i znatnu materijalnu štetu.

Jer bi udar i eksplozija pokrenuli klizište.

Kuće i zgrade s cijele jedne padine spuzile bi u dolinu.

Ogromna količina materijala zajazila bi rijeku, i ona bi poplavila ostatak grada.

I?

Nema više ni trotoara, ni travnjaka, ni auta s dva točka na trotoaru a s dva na travnjaku, ni muzeja sevdaha. Ničega više nema, samo mulj koji je pokrio sve...

Samo budala, dakle, može pisati o Memi, dok narodu i zemlji prijeti potop!

Završimo, stoga, pjesmom o Meminom memiću.

Portret vladara

U oči te gleda

dok krade i vara,

Izvući će korist

iz svakoga kvara.

Iz javnoga duga

lični profit stvara.

Što s budžeta krčmi

to privatno špara.

Za svašta se pita.

za ništa odgovara.

Dva prsta na obraz

a na paru para.

Ni briga ga nije

šta priča fukara.

Gleda sa visine