Možda će Helmut Kohl doživjeti istu sudbinu kao Stéphane Hessel. Nekadašnjeg francuskog pripadnika pokreta otpora i diplomatu Ujedinjenih nacija u 2010. godini toliko je razočarala realnost 21. vijeka da se u poznim godinama još jednom latio pera. "Pobunite se", poručio je tada 93-godišnjak francuskoj omladini. I zatražio je od nje da se jasno očituje protiv finansijskog kapitalizma i podrži pacifizam. Hesselov pamflet na samo 14 stranica štampan je u milionskom tiražu.

I nova knjiga nekadašnjeg kancelara Kohla je tanka, podnaslov glasi "Apel". 120 stranica iz pera čovjeka koji je do sada pisao samo deblje knjige. Je li taj tekst Kohlova ostavština? Testament bivšeg kancelara? Tanka knjižica zato što 84-godišnjaku nije preostalo puno vremena? To je barem prvi utisak na predstavljanju djela u Frankfurtu na Majni. Kohl poput voštane figure sjedi u kolicima, teško mu pada svaka rečenica koju želi izgovoriti. Brojne polurečenice su nerazumljive ili teško razumljive. Kako se u takvom stanju uopšte piše knjiga?

Pomoćnica Helmuta Kohla

Na to pitanje odgovara Kohlova supruga Maike, ona je uvijek uz bivšeg kancelara tokom njegovih javnih nastupa - zato što Kohlu, kancelaru njemačkog ujedinjenja i počasnom građaninu Evrope, treba pomoć otkako je prije šest godina pao i teško se ozlijedio: "Moj muž sve to ima u glavi." Maike Kohl-Richter odlazi u arhive, za Kohla traži ono što on "ima u glavi", "servira" mu sve to u malim porcijama. Valjda to znači da ona piše tekstove, koje Kohl onda rediguje. "I onda on kaže: to želim reći, to ne želim reći, to bih htio drugačije reći." Kohl više ne može satima diktirati tekstove, ali u načelu je njegova tehnika rada "kao i ranije", tvrdi gospođa Kohl-Richter.

"Kao ranije" - to je temeljna tema u Kohlovoj knjizi. Ranije, to znači u njegovoj generaciji, generaciji koja je preživjela strahote Drugog svjetskog rata, generaciji kojoj je Evropa bila još tema koja joj je ležala na srcu. Naravno da je tada svako slijedio svoje nacionalne ciljeve. Uprkos tome, nikom ne bi pala na pamet ideja da zajedničke evropske vrijednosti žrtvuje za ostvarenje unutarpolitičkih ciljeva. Zato što je svakom bilo jasno da mir na kontinentu garantuje samo evropsko ujedinjenje. Upravo te misli Kohl ponovno želi vidjeti u prvom planu. On bi htio da su političari sa smislom za evropsko zajednišvo i duh zajedništva uzori. Zato što samo tako građani podržavaju Evropsku uniju - umjesto da je samo "izdržavaju".

EU u srcima?

Na te se misli nadovezuje i Jean-Claude Juncker, on ih želi "instalirati" kao moto rada nove Evropske komisije na čijem je on čelu, a koju je nazvao "Komisija posljednje šanse", zato što ona mora ponovno osvojiti srca građana Unije. S obzirom na tako dramatične riječi, malo ipak čudi da Juncker svoj prvi radni dan ne provodi u Bruxellesu nego u Frankfurtu, u društvu svog starog prijatelja Helmuta. Kohl je za Junckera jedan od dva još živuća evropska politička uzora. Drugi se zove Jaques Delors i s njim će se Juncker sastati u četvrtak. Simbolika na početku mandata predsjednika "Komisije posljednje šanse".

Uvođenje evra nije bio ustupak Francuskoj kako bi se od Francoisa Mitterranda dobio "blagoslov" za ujedinjenje Njemačke, piše Kohl. I dodaje da je evro uveden kako bi proces evropskog ujedinjenja postao ireverzibilan. To Kohl piše, a Juncker izričito naglašava u predstavljanju djela. Zato što njegov prijatelj Hemut mora u svojm rukama zadržati pravo "pojašnjenja" vlastitog životnog djela. A to pravo je u stvarnosti - napadnuto. Ponajprije tokom kampanje za Evropski parlament. Napala ga je evrokritična stranka AfD (Alternativa za Njemačku), koja je na kraju osvojila sedam posto glasova. Ideja za knjigu "Iz brige za Evropu" nastala je upravo u tim nedjeljama.

Oštra kritika na račun nasljednika

Ne, AfD se ne spominje u knjizi. Ni jednom jedinom rječju. Tu je Kohl državnik starog kova. Za njega postoje protivnici koje nikada ne bi spomenuo imenom i prezimenom jer smatra da bi ih tako počastio, a ne naštetio im. Protivnik kojeg spominje imenom i prezimenom je crveno-zelena vlada s kancelarom Gerhardom Schröderom, koja ga je i "protjerala" iz Kancelarskog ureda nakon 16-godišnjeg mandata. Svom nasljedniku Kohl pripisuje da je napravio tri fundamentalne greške: da je dozvolio ulazak Grčke u evrozonu, da je previsokim državnim deficitom prekršio Pakt stabilnosti i da je svojim "ne" sudjelovanjem u ratu u Iraku naštetio transatlantskim odnosima.

Način na koji Kohl formuliše te tačke u svojoj knjizi jasno stavljaju do znanja da se ovdje radi samo o "pravu na pojašnjavanje vlastitog životnog djela". Radi se i o poravnavanju nekih starih računa, o (očito) još postojećim frustracijama zbog gubitka izbora 1998. Pritom, Maike Kohl-Richter, Kohlova druga supruga, ne "gura" svog bespomoćnog muža pod svjetlo reflektora i pred kamere, kako se to već u više navrata pretpostavljalo. U Frankfurtu je postalo jasno: to je Kohl, on sam ne može prestati komentarisati u javnosti, jednostavno prepustiti da stvari teku svojim tokom. On uzima mikrofon, iako je pitanje bilo upućeno Junckeru, iako se njega samog jedva može razumjeti dok priča.

Helmut Kohl - živući spomenik, koji bi tako rado htio reći više od onoga što može. Pritom djeluje gotovo tragično. Ali i očito uživa u medijskoj eksponiranosti, okupilo se 80-tak novinara, tu je desetak TV-ekipa. Nakon konferencije za medije, na kafi se druži sa samo četiri odabrana novinara. Među njima je naravno i šef visokotiražnog tabloida "Bild", koji mu je i danas sklon.

Zašto?

Zašto Kohl, u svom stanju, sve to uopšte radi? Do daljeg će ostati njegova tajna. Očito on sam sve to želi upravo tako. Ono što kod mnogih izaziva osjećaje tjeskobe. I nije sam: "Bok Jean-Claude, sve najbolje ti želim na novoj funkciji!" To je, na kraju prezentacije Kohlove knjige, Junckeru doviknuo jedan penzionisani televizijski novinar. Predsjednik Evropske komisije me poznaje, s njim sam na "Ti" - nekima to valjda pomaže u savladavanju svih teškoća koje sa sobom donosi proces starenja...