Vladajuća koalicija u Berlinu priredila je u utorak (29. oktobar) dvije priredbe, na dvije bine, ali je ostalo jedno pitanje – kako to može da pomogne njemačkoj ekonomijida stane na noge u drugoj godini recesije?

U zgradi Rajhstaga prijepodne su poslanici Liberala – koji, uz Socijaldemokrate i Zelene čine vladajuću „semafor“ koaliciju – primili predstavnike industrijskih i trgovačkih komora, zanatlija, poslodavaca, porodičnih firmi… Pričalo se navodno o svim mukama, rastu cijene energenata, poreskom opterećenju, manjku stručne radne snage.

Poslije svega sat vremena izašlo se pred novinare. To bi moglo da znači da se i nije iscrpno debatovalo o svim temama.

Završne izjave sa svih strana djelovale su kao pripremljene unaprijed – mora se podići konkurentnost privrednika, država mora da poboljša uslove.

Prvi čovjek udruženja poslodavaca Rajner (Rainer) Dulger je makar imao poruku za sve koji nagađaju da bi se vladajuća koalicija mogla raspasti. „Ko preuzme odgovornost da upravlja, taj onda ima obavezu da upravlja.“

To se svidjelo Kristijanu (Christian) Lindneru, šefu Liberala i ministru finansija, koji je tu frazu ponovio, pričao o „jeseni odluka“, ali nije rekao na kakve odluke misli.

Na kraju, političari i privrednici su saslušali jedni druge, i to je nešto. No, možda je još važnije što je ovaj skup Liberala ukrao šou drugoj priredbi, onoj koju je organizovao savezni kancelar.

Muke automobilske industrije

Popodne su, naime, pred Kancleramt (Kanzleramt) dojezdile limuzine sa bosovima njemačke autoindustrije, osim toga ljudi koji vode industriju, sindikalci. Radilo se o zemljotresu u Folksvagenu (Volkswagen) koji je najavio ukidanje desetina hiljada radnih mjesta u Njemačkoj.

I drugi proizvođači imaju probleme sa obrtom, imaju navodno previše ljudi i kapaciteta, a više ne prodaju toliko automobila, skupi su im energenti, davi ih kineska konkurencija. 

Nemaju svi ti problemi veze sa politikom, baš kod Folksvagena kritičari kažu da su stvar dovde dovele greške uijprave. Ali, u automobilskoj branši misle da je politika samo zaoštrila probleme. Cijena struje je visoka, subvencije za kupce električnih automobila ukinute, mreža punjača još praznjikava.

Ni Savezna vlada nije zadovoljna kako ide taj prelazak na elektromobilnost.

Iz hemijske branše isto loše vijesti, neka radna mjesta se iz Njemačke sele u Sjedinjene Države. Mnogi se pitaju da li se uopšte u Njemačkoj isplati poslovati.

Ćutljivi Šolc

Kancelar Olaf Šolc (Scholz) rekao je da želi da „sluša“ šta prvaci industrije imaju da kažu i to je bila neka vrsta priznanja da se bogzna kakvi zaključci ne mogu očekivati.

A kako bi i mogli kad za stolom nije bio ni pomenuti ministar finansija Lindner, ni ministar ekonomije Robert Habek (Habeck) iz stranke Zelenih?

Kancleramt se ponio pomalo zavjerenički, pošto medijima nije želeo da dostavi čak ni spisak učesnika u razgovorima, a kamoli da sazove konferenciju za štampu. Djeluje da je i Šolcu dojadilo da glumi mirotvorca između Lindnera i Habeka koji su u stalnom klinču posebno oko ekonomske politike.

Može biti da ovakvi sastanci spadaju u rutinu jednog kancelara, ali sada publika, to jest građani, očekuju jasne riječi i plan. Stoga ćutanje kancelara ostavlja prostor za nagađanja u koja su se upustili i novinari, ali ne samo oni. 

Razumije se, reakcije opozicije bile su baš u tom pravcu. Šef Demohrišćana Fridrih Merc (Friedrich Merz) je opisao održavanje dvije runde razgovora u istom danu kao „vrtić“. Njegov partijski drugar, premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Vist (Wüst) poručio je vladajućoj koaliciji da se lijepo raziđe i pusti druge da vladaju, kad već ne može da se dogovori o ekonomskoj politici.

Mala i srednja preduzeća, trgovinske komore, svi redom takođe traže zajednički privredni koncept.

Koalicija jedva

No, poslednjih dana je kristalno jasno koliko partije vladajuće koalicije imaju različite predodžbe. Zeleni ministar Habek iznio je ideju država daje premije za investicije, a to nije prethodno dogovorio sa Šolcom i Lindnerom koji se ježi kad čuje da treba dijeliti bilo kakve pare iz budžeta.

Lindner je, razumije se, javno demontirao Habeka, rekao da je ideja bezveze i da se ne može priuštiti te da, uostalom, takva pomoć države privatnoj ekonomiji nije dozvoljena propisima EU jer remeti tržište.

Koliko god da je dupli program izazvao zbunjenosti, moguće da će imati i nastavak. U novembru su posljednje konsultacije o budžetu za iduću godinu gdje će se pokazati da li je „semafor“ koalicija kadra za kompromise. Trenutno u budžetu zjapi rupa koja se mjeri milijardama i neko će morati da štedi.

Ali, čak i ako se rupa zapuši, teško da će biti para za smanjenje cijene električne energije koje hoće privreda. Teško da će Liberali pristati i na prijedlog Socijaldemokrata da se očuva stabilni nivo penzija uz veća državna davanja.

„Semafor“ je još na okupu. Možda jer bi se sve tri partije drastično skljokale ako bi sada išle na nove izbore.

Ako ipak riješe da se raziđu, što je u Njemačkoj iznimno rijedak slučaj, onda će se ovi oktobarski dani jednom prepričavati kao dramolet koji je zapečatio sudbinu koalicije. 

tagesschau