Nekoć suputnici, danas smrtni neprijatelji. Njih dvojica su simboli uspona jedne nove anatolijske elite koja od 2002. vlada Turskom: političar Recep Tayyip Erdogan i propovjednik Fethullah Gülen. Nikad nisu izravno surađivali, ali se dobro nadopunjuju.

Prvo je Gülen svojim zahtjevom za življenjem jednog suvremenog islama i uvođenjem modernog obrazovanja potaknuo buđenje Anatolije. Turci su se dali inspirirati od njegovog labavo organiziranog pokreta koji je fokus stavio obrazovanje i dijalog s nemuslimanima. Pritom se nisu organizirali na osnovu članstava: zbog toga im se poslije prigovaralo da nisu transparentni.

Anatolija pomoću Erdogana na vlasti

Plodove je ubirao Erdogan koji je postao politički vođa tih dugo zanemarivanih Anatolijaca i koji im je osigurao da dođu na vlast u Ankari. Isprva je Erdogan bio ovisan o akademskoj eliti Gülenovog pokreta i uveo te ljude u birokratske strukture. Zatim je maknuo sve političke rivale, sve dok kao posljednji nisu preostali Gülen i njegov pokret. Jer, oni se Erdoganu nisu podredili: štoviše, oni su kritizirali oslabljene reformske napore i Erdoganov autoritarni stil. Kad su odvjetnici koji su bliski Gülenu otkrili 2013. godine jednu korupcijsku aferu koja je Erdogana teško opteretila, Erdogan je pokretu objavio rat. Od pokušaja puča od 15. srpnja on Gülenov pokret želi izbrisati. No, sam Gülen s tim pučom nema nikakve veze. Puč je planirao jedan heterogeni savez nezadovoljnih generala stare elite časnika koji su bliski Gülenu.

Turski diplomati traže zatvaranje Gülenovih škola

Gülenov pokret se proteklih desetljeća razvijao izvan Turske i danas je aktivan s više od tisuću sekundarnih (srednjih) škola i nekoliko visokih škola. Turski diplomati sada traže zatvaranje tih škola. Ukoliko se u tim zemljama u kojima se nalaze škole udovolji tom zahtjevu, to bi bila katastrofa. U nekim tim zemljama bi prazninu ispunile saudijske škole, u drugima bi bio ugrožen novi turski srednji sloj, inspiriran Gülenom. Većina njih su akademski građani i - za razliku od Erdoganovih pristaša - integrirani u društvima u kojima žive.

Erdoganova potjera za Gülenovim pristašama, osim toga, suzbija jedan tolerantan islam koji se ne kosi sa zapadnom demokracijom i pluralističkim društvom. Takva potjera ne može biti naš interes.