Solidan rezultat na predsjedničkim izborima bivšeg zaštitnika građana Saše Jankovića uslovio je i formiranje novog političkog pokreta „Slobodni građani Srbije". S obzirom na to da je pokret praktično tek osnovan, osnivači pokreta se nisu podrobnije izjašnjavali o konkretnim političkim i programskim pitanjima. U statutu pokreta stoje samo šture napomene o zalaganju za socijalnu pravdu, jasnoj podjeli vlasti, nezavisnom sudstvu, slobodnim medijima, kao i o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore. Čelnici pokreta za početak su naveli da su otvoreni za saradnju sa svima koji dijele iste vrjednosne ciljeve, kao i da očekuje da se od sada u Srbiji politička scena dijeli na dva dijela: jedan je onaj oko Aleksandra Vučića, a drugi oko pokreta „Slobodni građani Srbije".

Politička mobilizacija

U uslovima stigmatizacije opozicije svaki događaj ove vrste svakako je značajan, ocjenjuje za DW Đorđe Vukadinović, politički analitičar i nezavisni poslanik. „Pokret Saše Jankovića svakako će imati pretenziju da unese neki novi kvalitet na političku scenu Srbije. Sada je osnovno pitanje koliko će u tome uspjeti i koliki će zamah tog pokreta biti, ili će on samo objediniti ono što je već uspio u predsjedničkoj kampanji, a to je prikupljanje rasutog, razbijenog i demoralisanog biračkog tijela Demokratske stranke. To jeste relativan uspjeh, ali je za pobjedu nad režimom Aleksandra Vučića osim objedinjavanja potrebna i mobilizacija", smatra Vukadinović.

Pojavljivanje novog pokreta ponovo je aktuelizovalo pitanje opozicionog liderstva. Mnogi već sada vide pokret Saše Jankovića kao lidera i stožer okupljanja opozicije, a slična očekivanja očito imaju i u samom vrhu pokreta. Đorđe Vukadinović kaže da bi najprije trebalo sačekati da se vide neke programska načela novog pokreta, a da zatim i u samom pokretu moraju odlučiti da li žele da budu stožer okupljanja opozicije, ili stožer jednog pola srpske opozicione scene. „U drugom slučaju bi to značilo da za sebe vežu ili progutaju ostatak tog uslovno rečeno lijevog, prodemokratskog, građanskog političkog spektra. Ali, tu se onda postavlja pitanje odnosa sa Demokratskom strankom. S druge strane, imajući na umu njegove stavove iz predsjedničke kampanje – recimo o NATO, Kosovu, Srebrenici – to će predstavljati veliki problem da se pokret Saše Jankovića proširi po tom čitavom opozicionom frontu. Zato mislim da je realnije da se on učvrsti kao lider tog liberalno-građanskog dijela političkog spektra".

Politički analitičar Milan Nikolić ocjenjuje da već samo ime pokreta ostavlja mogućnost nekog brzog rasta, i da on objedini i neki malo širi spektar ljudi. Međutim, kako naglašava Nikolić, moraćemo da sačekamo da vidimo kakvi će biti prije svega socijalni i ekonomski stavovi ovog pokreta, a onda i stavovi o nekim drugim važnim političkim pitanjima, kako bismo mogli da procjenjujemo domete samog pokreta. „Zato mislim da je sada pravljenje političkog programa glavna stvar za taj pokret. On bi pri tome morao da uzme u obzir šta građani Srbije žele i šta nedostaje na političkoj sceni Srbije. Ono što znam na osnovu nekih prethodnih istraživanja je da su građani veoma zainteresovani za neke socijaldemokratske opcije, kojih jednostavno nema dovoljno na srpskoj političkoj sceni", napominje Nikolić.

Opoziciona saradnja – nemoguć proces?

Pojava nove ličnosti na političkoj sceni svakako može privući razne grupacije, ali mislim da će Saša Janković osnovni problem imati sa bivšim liderima: „Opozicija jeste pritisnuta sa svih strana, ali je za svoje stanje dobrim dijelom i sama kriva, ističe Milan Nikolić. Pojedini političari i dalje izigravaju velike lidere velikih stranaka, iako su možda i ispod cenzusa, drugi kao da ne žive zajedno sa nama pa se oglašavaju samo povodom tema koje nikoga ne interesuju, i svi oni sa njihovom taštinama će biti osnovni problem i Saši Jankoviću. Stoga mislim da saradnja unutar opozicije ne samo da neće biti lak proces nego neće biti ni uspješan. Teško da će jedan lik uspjeti da okupi ovu raštrkanu opoziciju, čak i da je deset puta jači i harizmatičniji nego što je to Saša Janković“.

Srbiju u narednom periodu očekuju neki novi izbori, i dilema koja se sada pojavljuje je koliko Saša Janković solidan rezultat sa predsjedničkih izbora može ponoviti na nekim drugim izborima. A ako sve ostane po planu prvi na redu su važni beogradski izbori. Đorđe Vukadinović kaže da se taj uspjeh može ponoviti ako se mete realno postave. „Mislim da je opozicija propustila šansu za složan nastup na predsjedničkim, a i na parlamentarnim izborima 2016. Ona možda nije mogla do kraja da ugrozi Vučića, ali je to bila dobra prilika da se opozicija ujedini i da se razdvoji prava od lažne opozicije. Jer, drugačije je kada vaš kandidat ima 35 procenata, nego kada vaš najbolji kandidat ima 16 procenata, i još ste srećni zbog toga. Na taj način bi se uvježbao zajednički nastup za neke naredne izbore, i otklonili neki trojanci vlasti. A moje analize pokazuju da su upravo predstojeći gradski izbori prvi izbori na kojima opozicija ima realnu šansu da se bori za pobjedu".

Milan Nikolić ističe da na gradskim i parlamentarnim izborima mnogo toga više zavisi od programa, i socijalnih i ekonomskih obećanja. „U svakom slučaju, nešto će se ponijeti i iz predsjedničke kampanje, kaže Nikolić, ali istovremeno upozorava da u političkoj sferi stvari kratko traju, i da je zaborav osnovni neprijatelj. Nešto od kapitala koji je Saša Janković stekao će moći da se ponese, ali ipak je riječ o drugačijoj vrsti političke borbe. Ipak, sudeći po nedavno završenoj kampanji, Saša Janković je pokazao da može da izdrži medijske udare, da se bori, i da postigne određeni rezultat. A to je samo po sebi već određeni kapital, zaključuje Nikolić“.