Berlin Mitte. Kvart u samom središtu glavnog njemačkog grada je živahan, u trendu. U blizini Rosenthaler Platza posjetili smo Robina Haaka (naslovna fotografija: drugi s lijeva). 28-godišnjak je jedan od četiri šefa „Jobspottinga“. Zadužen je za ono što se nekada zvalo „komercijalist“. Ostala trojica suosnivača su dugogodišnji zaposlenici Googlea, oni su visokospecijalizirani programeri koji žele revolucionirati potragu za poslom preko weba. Od potrage za poslom žele napraviti ono što su Pandora, Spotify ili Netflix već napravili od glazbene i filmske branše. Uslugu kojom te firme svojim korisnicima preporučuju samo ono što bi njih moglo zanimati.

IT i marketing za početak

A upravo to Jobspotting nudi od početka ove godine. Tražilica Jobspottinga ima pristup na oko 200.000 natječaja u Njemačkoj i Engleskoj, i to na području IT-a i marketinga. Tu je potražnja najveća, kaže Robin Haak. Ako stvari budu funkcionirale, u ponudi će se naći i akademska zanimanja s područja infrastrukture, dakle strojarstva i građevine, a nakon toga i iz svijeta financija. Geografski bi se ponudu trebalo „proširiti“ na područje cijele Europe i SAD-a.

Jobspotting surađuje s klasičnim portalima s natječajima za radna mjesta poput Monstera, Xinga ili Stepstonea, kod kojih neko poduzeće „aktivira“ oglas. Meta-tražilica Jobspottinga onda čita tekstove oglasa, klasificira ih i uspoređuje s profilima vlastitih mušterija. Neki portali su već pokušali u praksi primijeniti tu praksu, ali nisu uspjeli. „To je tehnološki jako zahtjevno, tekstove se mora semantičkom pretragom u potpunosti pročešljati“, objašnjava Haak.

30.000 sposobnosti

U pomoć su pozvani i klijenti. Korisnici portala svoj bi profil morali opisati što je moguće preciznije. Na izboru im je oko 30.000 sposobnosti koje su i međusobno povezane. „To je poput ogromne karte i treba se shvatiti da je primjerice marketing bliži online-marketingu nego nekom programerskom jeziku poput Jave ili CSS-a", pojašnjava Haak. Potrebno je naravno ubaciti i podatke o radnom iskustvu i gdje bi se uopće trebalo nalaziti radno mjesto.

Ovisno o tome prihvati li osoba koja traži posao neku ponudu ili ju odbije, program „uči“ zahvaljujući jednom algoritmu koji je već patentiran i kojeg njegovi izumitelji žele usavršiti. Zaštita podataka pritom uopće nije relevantna, kaže Haak. "Mi imamo samo e-mail adresu tih ljudi, ja ne znam ni gdje oni žive ni što rade. Može se gotovo reći da su svi naši profili anonimni.“

Rast, rast, rast…

Zar se mladi poduzetnici ne boje da će netko „kopirati“ njihovu tehnologiju? Haak se samo smješka: „Kada bi pet stvarno dobrih programera radili na onome što mi upravo radimo, onda bi im trebala najmanje 24 mjeseca, ali samo ako bi znali što i kako trebaju napraviti. To je jako, jako teško.“

A dvije godine su u svijetu internetskih startupova cijela vječnost. Ovdje vrijede drugačiji zakoni nego u svijetu klasičnih poduzeća. A jedan od njih je trenutno da nikoga uopće ne zanima je li Jobspotting profitabilan. Važno je jedino da tvrtka raste i da je sve poznatija. Nešto se i zaradi, portali poput monster.de plaćaju 25 centi za svaki klik, odnosno za svakog klijenta. Jobspotting na svakom korisniku zaradi samo par eura, računa Robin Haak. "Ali kad imam stotine tisuća korisnika, onda se već nakon nekoliko mjeseci radi možda o šesto tisuća eura.“

Timski rad

U prva dva mjeseca Jobspotting je pridobio povjerenje 20.000 korisnika. Od toga mlada firma još ne može (pre)živjeti. Plaće devet suradnika se isplaćuje iz 400.000 dolara „teškog“ kapitala koji je skupljen kod nekolicine „Business Angelsa“. Četvorica osnivača startupa žive praktički od ušteđevina, a one se polako „tope“.

„U sljedećem krugu pregovora o financiranju bih rado htio dobiti možda 500 eura neto više, to bi bilo cool“, s uzdahom otkriva 28-godišnji Haak i smije se. Sljedeća runda pregovora je zakazana za ljeto, plan je prikupiti dva milijuna eura. „Na početku postojanja nekog tehnološkog poduzeća sav novac ode za osoblje. Važno je imati najbolje ljude!“

A njih ne zanima samo plaća. Važna je, kaže Haak i prijateljska atmosfera i izazov da se radi na rješavanje „cool zadataka“. Jezik na kojem se sporazumijeva međunarodni tim je engleski. Dva zaposlenika su iz Poljske, jedan je iz Španjolske. Jedan od osnivača je napola Perzijanac odrastao u Švedskoj. On svaki ponedjeljak kuha za ekipu, svake srijede se na trošak firme ide na ručak u restoran. Važno je i apsolutno fleksibilno rado vrijeme. Svatko može doći i otići s posla kad želi. Svatko može raditi i od kuće. Praktički nema ni hijerarhije. Svatko je dio jednog tima i svatko je odgovoran za uspjeh tima.

Prodaja (za sada) nije planirana

Svaka tri mjeseca tim razgovara i postavlja ciljeve za budućnost. Oni nisu povezani s poticajima kao što su više novca ili drugih nagrada. „Mi radimo kao kod Googlea, pokušavamo ostvariti ciljeve koje ionako ne možemo ostvariti. Probaš to za sebe i onda vidiš kako se s tim nosiš“, priča Haak. I dodaje kako si oni koji si postavljaju samo ostvarive ciljeve, ne postavljaju dovoljno velike izazove. Ali ipak priznaje da nije naravno ni dobro da se nijedan cilj ne ostvari. Kad se radi o četvorici osnivača startupa, onda njihov cilj nije definitivno da u dogledno vrijeme Jobspotting prodaju, kao što je to često slučaj kod sličnih tvrtki. Da, priznaje Haak, kad bi ponuda bila „nevjerojatno visoka“, onda bismo naravno o njoj razmislili. Ali za sada su dobili samo ponudu jednog investitora koji je htio uložiti novac i sudjelovati u donošenju odluka. U tom slučaju Haak i njegovi kolege su spremni na razgovor.