Ujedinjeni narodi su početkom sedmice (19.6.2023.) donijeli "odlučujući" sporazum o zaštiti velikih dijelova vitalnih morskih ekosustava. Ekolozi pozdravljaju sporazum jer bi, kako navode, mogao zaustaviti gubitak morske biološke raznolikosti i promicati održivi razvoj.

"Sporazum o otvorenom moru ključan je za zaštitu oceana", rekla je za DW Rebecca Hubbard, direktorica Saveza za otvoreno more. Savez čini više od 50 nevladinih organizacija, koje rade na jačanju održive pomorske politike.

Međutim, sporazum se ne odnosi samo na morsku floru i faunu. "On je također ključan za zaštitu klime i život milijardi ljudi širom svijeta", rekla je Hubbard.

Samo u aprilu i maju ove godine znanstvenici su izvijestili o najvišim temperaturama mora u svijetu od početka mjerenja 1850. godine. Oceani apsorbiraju 90 posto topline stvorene emisijama stakleničkih plinova, koji i dalje zagrijavaju planet. Oni su "najveći svjetski saveznik u borbi protiv klimatskih promjena" i proizvode 50 posto kisika na Zemlji.

Povijesni dogovor o zaštiti mora, ali još uvijek mnogo pitanja

Kako bi stupio na snagu, obvezujući ugovor sada mora potpisati i ratificirati najmanje 60 zemalja. Ali i sam dogovor je značajna prekretnica za zaštitu otvorenog mora i cjelokupnog života u moru. Očekuje se da će ugovor pridonijeti očuvanju i održivom korištenju morskih resursa, dok će istovremeno štititi prava i interese svih uključenih zemalja. 

Veliki dijelovi oceana još uvijek su nešto poput Divljeg zapada, kada je riječ o očuvanju prirode: ribolov, pomorstvo, turizam i zaštitu mora reguliralo je 20-ak organizacija širom svijeta. Međutim, ova pravila vrijede samo do oko 200 nautičkih milja od obale. Nakon toga nijedan nacionalni zakon više ne vrijedi i pojedine države nemaju pravo na zaštitu.

Iako otvorena mora čine više od polovice površine Zemlje i 61 posto svih oceana, samo je jedan posto međunarodnih voda zaštićeno.

Nezakoniti ribolov, prekomjerni izlov ribe ili oštećenje ekosustava, na primjer putem dubokomorskog kopanja ili bušenja nafte i plina, teško se mogu nadzirati, procesuirati ili kazniti na osnovu jedinstvenih pravila.

Moguća nova zaštićena područja otvorenog mora

Ekolozi se nadaju da će sporazum pomoći u ispunjavanju postojećih međunarodnih obaveza zaštite najmanje 30 posto oceana do 2030. godine. Ova je iskorak već dogovoren u decembru 2022.

"Znanstvenici kažu da je to minimum potreban da se spriječi kolaps morskih ekosustava - najvećeg zajedničkog izvora resursa i života na našem planetu", kaže Arlo Hemphill, aktivist Greenpeace USA. On ugovor naziva "najvećim sporazumom o zaštiti okoliša u povijesti".

Sporazumom se stvara pravni okvir koji omogućuje uspostavu morskih zaštićenih područja. No, mnoga su pitanja još uvijek otvorena, primjerice gdje i kada će se uspostaviti takva zaštićena područja i kako tačno treba uopće zaštititi od obala udaljena morska područja. "Kad svaka država odobri ugovor, posao može početi", rekla je Rebecca Hubbard. Ali to se, rekla je, mora dogoditi što prije, kako bi se zaustavilo izumiranje vrsta u moru.

Cilj je da zemlje ugovor o zaštiti otvorenog mora ratificiraju do Pomorske konferencije UN-a u junu 2025. godine. To je vrlo brzo, ali prema Hubbartuvom mišljenju to je moguće i neophodno.

More hrani milijarde i koristi privredi i zdravlju

Resursi oceana ne podržavaju samo stanovnike obale, već gotovo tri milijarde ljudi širom svijeta. Statitstički gledano, cjelokupna pomorska industrija vrijedi tri biliona dolara ili pet posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda.

Dakle, more nije od velike važnosti samo za turiste na plaži ili ribare. Trebamo ga za stvaranje održive energije valova i plime, kao i za vađenje sirovina, pa čak i proizvodnju lijekova.

Zašto klimatske promjene opterećuju oceane

Više od polovice ukupnog kisika u našoj atmosferi stvaraju živa bića u oceanu. U isto vrijeme more skladišti 50 puta više CO2 koji šteti klimi, nego što ga trenutno ima u atmosferi. Što je ocean topliji, voda može pohraniti manje ugljičnog dioksida. To znači da što je toplije, more manje može zaštititi planet od još ekstremnijih vremenskih prilika. 

Ako temperature nastave rasti trenutnom brzinom, znanstvenici pretpostavljaju da mnoge školjke poput dagnji i puževa neće preživjeti. To je povezano s povećanjem kiselosti vode: ako se sadržaj ugljičnog dioksida u morskoj vodi poveća, pH vrijednost vode se mijenja. Sve veća kiselost otežava životinjama da formiraju svoje vapnenačke ljuske. To bi čitave biotope izbacilo iz ravnoteže, a cijele industrijske grane poput uzgoja kamenica i dagnji bi mogle propasti.

Kako temperature u atmosferi rastu zbog izgaranja ugljena, nafte i plina, oceanske struje se mijenjaju i voda postaje toplija. Ovo već može biti smrtonosno za mnoga bića, poput korala. Korali žive u simbiozi s obojenim algama koje im pomažu da se hrane. Zagrijavanje vode može uzrokovati odumiranje algi, zbog čega su korali izloženi znatno većem stresu i gubieboju (izbjeljivanje korala).

Kako možemo odmah zaštititi morske ekosustave

UNESCO procjenjuje da bi, ako se ništa temeljno ne promijeni, oko polovice svih morskih života mogla biti u opasnosti od izumiranja do kraja stoljeća. To ne znači nužno prestati koristiti ocean, već ga koristiti na način koji mu, u najboljem slučaju, neće naškoditi – ili tek toliko da se barem može sam oporaviti.

Na primjer, 10 milijuna tona ribe - što je ekvivalent više od 4.500 bazena - baca se svake godine zbog loših metoda ribolova i prerade: to se može spriječiti i moglo bi izravno smanjiti pritisak na oceane.

Drugi primjer: kanalizacija. Danas se još uvijek oko 80 posto svjetskih otpadnih voda nefiltrirano ispušta u more, a u najsiromašnijim zemljama svijeta čak i do 95 posto. Te otpadne vode zagađuju, kontaminiraju i uništavaju vodu i obalna područja. Ako se uspostave održivi sustavi otpadnih voda, posebno u zemljama u razvoju, to ne samo da štiti morski ekosustav, već i doprinosi boljoj opskrbi pitkom vodom na mnogim mjestima.

Što novi sporazum znači za more, pomaže li uopće?

Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), međunarodni sporazumi jedan su od najboljih načina za zaustavljanje degradacije oceana.

Brojni međunarodni sporazumi postignuti su posljednjih godina s ciljem zaštite obalnih područja. Neki pristupi već imaju učinka, ali mnogi drugi još uvijek zaostaju za vlastitim ciljevima. Provedba međunarodnih ugovora, naime, uvijek ovisi o tome hoće li ih nacionalni parlamenti u državama također izglasati i osigurati odgovarajućim institucijama i projektima dovoljno sredstava za provedbu planova.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu