"Povlačenje iz Afganistana bi bio zločin"
28. januar 2010
Paralele između vremena kada su Sovjeti pokušali dobiti rat na Hindukušu i današanjeg vremena, vrlo čude Vladimira Snegirjova. Kao da je sve već viđeno, kaže ovaj novinar koji je tokom sovjetsko – afganistanskog rata bio Kabulu. On se već 30 godina bavi ovom zemljom: poslovno, privatno i s naučnog aspekta. Siguran je samo u jedno: „Što više trupa pošaljemo u Afganistan, to će otpor biti veći. Rat će se još samo dalje proširiti.“
Afganistan ima svoja pravila
I Sovjeti su svojevremeno pokušali izvojevati pobjedu jačanjem trupa, kaže Snegirjov ali su doživjeli neuspjeh: „Afganistan ima svoja pravila. Kada kao stranac tamo dođeš s novcem, hoćeš da uložiš ili pomogneš, onda se oni smiješe i raduju da si tu. Ukoliko međutim dođeš s oružjem, onda si im automatski neprijatelj. Onda će ti se možda nasmiješiti ali će ti pucati u leđa.“
Sovjeti tada nisu imali nikakvu predstavu o životu u Afganistanu, nisu imali osjećaja za plemenske strukture i hijerajhije. Danas glavnokomandujući trupa ISAF-a prizanje da problemi zemlje nisu dobro shvaćeni, kaže Snegerjov: „U tom smislu je interesantno jedno poređenje. Nade koje su se polagale u sadašnjeg predsjednika Karzaija su ostale neispunjene, isto kao i svojevremeno u Karmala. I jedan i drugi možda nisu loši političari ali su slabi i nemaju situaciju pod kontrolom.“
Šta činiti? Da li zemlju treba prepustiti talibanima? Snergirjov kaže da se iza talibana ne kriju samo teroristi već i normalni ljudi koje pružaju otpor. On smatra da neće biti mira sve dok se pokušava suzbiti jedan dio stanovništva, a drugima, u ovom slučaju Karzaijevim ljudima, se pruža podrška.
Talibani za pregovaračkim stolom
Zbog toga je vrlo važno dovesti talibane za pregovarački stol. Isto tako je važno odustati od prebrzog povlačenja trupa, kaže Snegirjov: „Za zapadnu Alijansu važi stara sovjetska formula: Ulazak trupa je bila greška, povlačenje bi sada bio zločin.
Građanski rat i time destabilizacija cijelog regioan bi bila isprogramirana. Zemlji je potrebno dosta novca i dobrih, neovisnih savjetnika koji mogu ponuditi više od standardnih rješenja, smatra Snegirjov. Time bi počeli novi problemi: ko smije investirati, ko profitirati, kome je potrebna podrška i ko će osigurati investicije? Jer, jedno je jasno – i nakon 200 godišnjih kriza, ratova i konflikata, niko neće sudjelovati u misiji u Afganistanu ukoliko u tome ne vidi sopstvenu korist.
Autor: Christina Nagel/Belma Fazlagić-Šestić
Odg. urednica: Zorica Ilić