Iznenađenje za nizalo za iznenađenjem: Prvo je Angela Merkel pod pritiskom zbog gubitka glasova CDU-a na izborima u saveznoj zemlji Hessenu izjavila da se neće više kandidirati za predsjednicu CDU-a. A onda je jedan od njenih najžešćih kritičara, bivši predsjednik Kluba poslanika CDU-a u Bundestagu Friedrich Merz, objavio da će se kandidirati za predsjednika stranke.

O tome ko će biti nasljednik Angele Merkel će se odlučivati na Kongresu stranke, koji se u decembru održava u Hamburgu. Ukoliko mu pođe za rukom - što je malo vjerojatno - bila bi to za njega zadovoljština i kasna osveta Merkelovoj. Jer Merz je bio jedan od gubitnika tokom njenog uspona. Njemačka kancelarka ga je uspjela potisnuti na njenom putu ka vrhu stranke nakon niza unutarstranačkih sporova. Nakon izgubljenih izbora 2002. godine Merkelova je zauzela poziciju šefice Kluba poslanika i zamijenila Merza na toj poziciji koju je bio preuzeo dvije godine ranije. 

Cjepidlačenje protiv Velike koalicije

Razdor je to koji bi se u godinama koje slijede mogao produbiti. Njegova kritika Velike koalicije (2005. do 2009.) je bila odbijana kao prigovaranje jedne isfrustrirane osobe. Godine 2009. je Merz, rođen 1955. godine u Brilonu u Sauerlandu, povukao konsekvence i razočarano se oprostio od visoke politike. On je tada, obrazlažući svoju odluku, rekao da ju je donio "u vezi sa sadašnjom politikom Velike koalicije u Berlinu".

Pri tome je on ranije bio važan faktor među kršćanskim demorkatama. Od 2000. do 2002. godine Merz, koji je po zanimanju advokat, je bio na poziciji predsjednika Kluba poslanika CDU/CSU a od 1998. do 2000. kao i od 2002. do 2004. godine je bio zamjenik predsjednika Kluba poslanika CDU/CSU u Bundestagu. Merz je slovio kao jedan od najvećih talenata svoje stranke i u brojnim aspektima kao politički protumodel Merkelovoj: ekonomski otvoreniji, konzervativniji, ali i više provokativan i mnogo zabavniji. 

Kritike zbog zahtjeva za osnovnom kulturom

U Parlamentu se isticao svojim oštrim i poentiranim govorima, koji su se vidno uzdizali od govora Angele Merkel koji su bili podjednako analitički koliko i uspavljujući. Merz je stalno pokušavao politički komplicirane proces predstaviti jednostavnim porukama. Pri tome mu nije sve polazilo za rukom.

Veliku ljutnju je primjerice izazvao njegov pledoaje u jesen 2000. godine u kojem se založio za postojanje njemačke vodeće kulture. On je tražio uspostavljanje pravila za useljavanje i integraciju koja su ravna opozivu multikulturnog društva. "Onaj ko dugoročno želi živjeti u Njemačkoj mora se prilagoditi rastućoj njemačkoj liberalno-vodećoj kulturi", rekao je on tada. Jedinstvena definicija termina "vodeća kultura" nije međutim precizirana.

Liberali i Lijevi su ga zbog toga politički razapeli. Zeleni su mu prebacili da vodi rasističku kampanju. Samo su mu konzervativci bili zahvalni - do danas. Merkel se doduše personalnopolitički stavila iza njega, ali nije dijelila njegove poglede. Tada je današnja tema izbjeglica bila još daleko. 2004. godine Merz je bio dočekan s podsmijehom kada se založio za to da osnovne smjernice porezne reforme trebaju biti objašnjive na poklopcu za pivo. 

Odlazak Merkelove kao šansa za uspon

Nakon što je napustio Bundestag Merz je preuzeo različite poslove. 2010. uspio je obaviti privatizaciju posrnule banke WestLB. Bio je član više gremija u preduzećima, poput Nadzornog odbora Aerodroma Koeln/Bonn. Od 2009. godine je Merz predsjednik "Netzwerks Atlantik-Bruecke"; osim toga član "Trilateralne komisije" iz Europe i od marta 2016. godine je bio šef Nadzornog odbora njemačkog izdanka najvećeg svjetskog upravitelja imovinom Blackrock-a. U novembru 2017. godine je imenovan  povjerenikom Sjeverne-Rajne Vestfalije za Brexit.  

Sada dakle čovjek, koji je u borbi za moć sa Merkelovom bio inferioran, pokušava ostvariti svoj politički comeback. On očito gradi podršku među konzervativnim snagama unutar CDU. Odlazak Merkelove bi mogao biti njegov uspon na tron.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android