Reza Pahlavi, sin posljednjeg iranskog monarha, smatra se jednim od najpoznatijih protivnika Islamske Republike Iran. Od revolucije 1979. godine on je za vlasti u Teheranu trn u oku. Jer, strahuju od promjene režima uz podršku iz inostranstva, na primjer Sjedinjenih Američkih Država. U takvom scenariju bivši prestolonasljednik bio bi vjerovatno najistaknutiji kandidat za vodeću ulogu.

Skoro 65-godišnji Pahlavi živi u SAD od svrgavanja njegovog oca i zalaže se za kraj Islamske Republike. „Za mnoge Iranke i Irance on predstavlja nadu, nekoga ko podsjeća na eru okrenutu budućnosti pod njegovim ocem, koja je završena revolucijom 1979. godine“, kaže novinarka Moloud Hajizadeh u razgovoru za Deutsche Welle. Zbog svog kritičkog izvještavanja o represiji nad protestnim pokretima više puta je bila hapšena. Hajizadeh je 2021. godine pobjegla iz Irana i danas živi u Norveškoj.

„Rođena sam nakon revolucije 1979. godine i školovala se po obrazovnom programu Islamske Republike“, priča ona. „U školi su nam govorili o mračnom šahovom vremenu, obilježenom represijom, korupcijom i diskriminacijom. Ali upravo te iste nepravde doživljavamo i dan danas u Iranu – čak su se pogoršale. Od resursa zemlje koristi ima samo mala privilegovana grupa, dok većina društva živi u siromaštvu. Ti se resursi rasipaju u ime ideologije koja iranskom narodu nije donijela ništa i ne slijedi nikakvu razvojnu strategiju.“

Čežnja za blagostanjem i stabilnošću

Mišljenje koje dijeli s mnogima u Iranu koji se ne sjećaju vremena prije 1979. godine. Neki čak optužuju stariju generaciju da je revolucijom uništila njihovu budućnost. Bahareh Hedajat, istaknuta aktivistkinja za prava žena i politikološkinja u Iranu, izjavila je u martu 2025. godine: „Mnogi žele povratak monarhije. Put kojim je šah krenuo bio je ispravan, a današnja generacija slijedi njegov san."

U očima mnogih Iranaca šah se smatra patriotom s velikim planovima. Između otprilike 1969. i 1979. Iran je doživio fazu snažnog ekonomskog rasta s realnim godišnjim stopama rasta od 8 do 11 posto. Osim toga, modernizovani su obrazovni sistem i infrastruktura.

„Naravno da nije sve bilo savršeno, i obavještajna služba Savak je oštro postupala prema opozicionarima", kaže Jamšid Asadi, iranski ekonomski stručnjak koji je kao mladi ljevičarski revolucionar bio protiv monarhije. Danas živi u francuskom egzilu i podržava Rezu Pahlavija.

„Jer, ono što je uslijedilo bilo je još mnogo gore. U posljednjim godinama protestni pokreti su brutalno ugušeni, na kraju i zbog toga što im je nedostajalo jasno vođstvo. Opozicija u inostranstvu može pružiti podršku, i vjerujem da princ Reza Pahlavi može preuzeti to vođstvo. Međutim, očigledno je da ne može okupiti sve oko sebe. Na primjer, grupe s antizapadnim i antiizraelskim stavovima neće ga podržati. Rad unutar opozicije biće jednako težak kao i borba protiv Islamske Republike.“

„Vrijeme za promjenu režima je došlo."

No, Reza Pahlavi sada mora da dokaže svoje liderske sposobnosti. On smatra da se Islamska Republika trenutno nalazi u istorijski slaboj poziciji, naročito nakon izraelskih i američkih vazdušnih napada u junu. Ti napadi, kako on objašnjava, nisu bili usmjereni protiv iranskog naroda, već su oslabili rukovodstvo Islamske Republike. On poziva opoziciju da se ujedini u cilju promjene režima.

Pahlavi se nedavno u Minhenu sastao sa više od 500 iranskih emigranata, disidenata, aktivista i predstavnika etničkih grupa na „Konvenciji za nacionalnu saradnju radi spasa Irana“. On se zalaže za odustajanje od ideološki obojene spoljne politike Islamske Republike, poput prijetnji uništenjem Izraela. Takvu politiku, prema njegovim riječima, većina Iranaca odbacuje. Na protestima se često čuje povik: „Ni Gaza ni Liban – naš život za Iran!“

Za svoje pristalice Reza Pahlavi i dalje je prestolonasljednik Irana. Da li želi da ponovo uvede monarhiju, ostavlja otvorenim. Kritičari mu zamjeraju da nakon 47 godina egzila više ne poznaje iransko društvo. Takođe ga kritikuju što se oslanja na pomoć iz inostranstva i što nije osudio nedavne vojne napade na svoju domovinu.

Asadi objašnjava: „Za spoljnu politiku Islamske Republike, koja je usmjerena protiv Izraela, i za upozorenja Međunarodne agencije za atomsku energiju o obogaćivanju uranijuma, on ne može biti odgovoran.“ Istovremeno naglašava: „On se zalaže za očuvanje teritorijalnog jedinstva Irana i koristi trenutnu slabost režima kako bi ujedinio opoziciju.“

Pahlavi zahtijeva da iranski narod, nakon pada režima, na referendumu odluči o obliku državnog uređenja – da li će to biti republika sa predsjednikom i premijerom, parlamentarna republika ili ustavna monarhija po uzoru na Švedsku. I druge istaknute ličnosti opozicije podržavaju ovu ideju.

Digitalni napadi i kampanje dezinformacija

No, na putu ka perjanici opozicije Pahlavi ima i jedan digitalni problem. Jer, nije tajna da Revolucionarna garda Irana djeluje ne samo vojno, već i digitalno. Od protesta 2009. godine, režim je izgradio sajber-armiju koja je aktivna na društvenim mrežama pod lažnim identitetima, ciljano napada opozicionare i novinare i pokušava da utiče na javni diskurs.

Politikolog Hosein Kermani opisuje u svojoj knjizi iz 2025. godine „Tviter aktivizam u Iranu: Društvene mreže i demokratija u autoritarnim režimima" strategije kojima iranski režim pokušava da kontroliše i usmjerava komunikaciju u internetu.

Anonimni profili se, na primjer, predstavljaju kao Pahlavijeve pristalice, ali to onda koriste da diskredituju druge opozicionare, umjetnike i medijske radnike. Time razjedinjuju opoziciju i sprječavaju njenu saradnju.

Jedan od aktuelnih primjera je njemačka umjetnica Parastou Forouhar. Lažne vijesti da je podnijela prijavu gradu Minhenu zbog Pahlavijevog poziva brzo su se proširile društvenim mrežama.

Iako je Parastou Forouhar javno odbacila ovu tvrdnju kao apsurdnu, na platformi Iks (nekadašnjem Tviteru) i dalje je vrijeđaju i kleveću brojni nalozi.

Parastou Forouhar, čiji su roditelji bili među najistaknutijim kritičarima i monarhije prije 1979. i Islamske Republike, ubijeni su 1998. godine u okviru tzv. lančanih ubistava koje je izvršila iranska tajna služba. Ona se sama protivi promjeni režima vođenoj iz inostranstva i naglašava da bi iransko civilno društvo trebalo da bude ojačano kako bi se promjene dogodile iznutra.

A i sam Reza Pahlavi je naglasio da borba za promjene mora doći iz zemlje. U intervjuu za britanski Times Radio 29. jula rekao je: „Uloga Iranaca u dijaspori jeste da podrže domaće aktiviste, sve dok oni ne budu mogli da djeluju u pravom trenutku i što je moguće bezbolnije."