Kad norveški državni fond promijeni svoju investicijsku strategiju, financijski svijet pažljivo sluša – a pogotovo kada objavi da drastično smanjuje ulaganja u američke državne obveznice. Prema proračunima agencije Reuters, ovaj korak bi značio prodaju američkih vrijednosnih papira u iznosu od gotovo 80 milijardi dolara, nakon što je fond krajem lipnja posjedovao oko 215 milijardi dolara.

Sve više investitora diljem svijeta sa zabrinutošću promatra nekontrolirano zaduživanje Sjedinjenih Država. To je osobito došlo do izražaja otkad je američki državni dug u kolovozu premašio granicu od 40 bilijuna dolara, a kamata na tridesetogodišnje državne obveznice SAD-a skočila na 5,3 posto, što je najviša razina od 2007. godine.

Time se strah vratio na tržišta kapitala – strah da će državni dugovi u SAD-u i drugim razvijenim zemljama postati ozbiljan problem.

Za visoko zadužene države poput Japana, čiji dug iznosi više od 200 posto bruto domaćeg proizvoda, posuđivanje novca na tržištima kapitala postaje sve skuplje. Isto vrijedi za Francusku i Veliku Britaniju.

Njemačka za sada stoji znatno bolje. S javnim dugom od oko 65 posto BDP-a, stopa zaduženosti je upola manja nego u SAD-u.

Međutim, zbog zaduživanja radi modernizacije Bundeswehra i infrastrukture, ona će se u narednim godinama kretati prema 80 posto. U kolovozu su kamate na desetogodišnje njemačke državne obveznice u jednom trenutku porasle na više od 3,3 posto, što je najviša razina inozemnih kamata u posljednjih petnaestak godina.

SAD: za kamate više od 3 milijarde dnevno

SAD sada troše preko bilijun američkih dolara godišnje samo na otplatu kamata za svoj državni dug, što je više od tri milijarde dolara dnevno, pokazuju proračuni Kongresnog ureda za proračun (CBO).

Još od 2024. godine Washington izdvaja više novca za kamate nego za cjelokupnu vojsku. Francuska i Velika Britanija suočavaju se s istim problemom.

Prema proračunima Banke federalnih rezervi St. Louisa, jedne od 12 središnjih regionalnih banaka koje zajednički čine središnji bankarski sustav SAD-a, američki državni dug je u proteklih 30 godina porastao za više od 600 posto: s 5,2 bilijuna dolara iz 1996. godine na sadašnjih više od 40 bilijuna. Ukupan dug, s više od 125 posto BDP-a, na sličnoj je razini kao u Italiji ili Francuskoj.

Američki proračunski deficit će ove godine iznositi gotovo šest posto gospodarskog učinka. Pritom je ministar financija Scott Bessent izvorno želio spustiti deficit na tri posto.

To je potpuno nerealno ako se pogleda trenutna situacija: u državnoj blagajni nedostaju prihodi od kaznenih tarifa koje je ukinuo Vrhovni sud, na što se nadovezuju i ogromni troškovi za rat u Iranu, kao i manjak novca zbog poreznih olakšica za poduzeća.

Ovaj kurs je neodrživ

„Ovo je vrlo opasna putanja", smatra Carsten Roemheld, strateg za tržišta kapitala u fondu Fidelity International, u intervjuu za DW.

„Nervoza raste vrlo primjetno i unutar američke administracije. To se sasvim jasno vidi. Ako se ovako nastavi, ovaj kurs je neodrživ."

To je posebno očito kada se pogleda brzina kojom američki dug raste. Tijekom financijske krize 2008. godine premašena je granica od deset bilijuna dolara, a 2017. je dosegnut prag od 20 bilijuna. Početkom 2022. dug je već iznosio 30 bilijuna, a do sljedećeg negativnog rekorda od 40 bilijuna dolara u ljeto 2026. Amerikancima je trebalo svega četiri i pol godine.

„Era jeftinog novca je završena"

Američki ministar financija Scott Bessent zbog toga je posegnuo za izvanrednim mjerama kako bi oborio kamatne stope na američke obveznice.

Od 9. rujna planira udvostručiti otkup dugoročnih državnih obveznica s dosadašnjih dvije milijarde dolara na najmanje četiri milijarde. To bi se trebalo financirati izdavanjem novih kratkoročnih državnih zapisa (T-Bills).

„Ova mjera je, naravno, sama po sebi preskromna da bi trajno držala kamate pod kontrolom", smatra Carsten Roemheld. Investitori su postali skeptični i pažljivo analiziraju brojke.

„Tržište obveznica sada zahtijeva financijsku disciplinu", citira Financial Times Kim Crawford, menadžericu za globalno tržište obveznica u JPMorgan Asset Managementu.

Međutim, ta disciplina nigdje nije na vidiku: ni u SAD-u, Japanu, Francuskojniti u Njemačkoj nema naznaka da tamošnje vlade ozbiljno namjeravaju provoditi mjere štednje.

Unatoč svemu Amerika neće bankrotirati

Unatoč svim problemima, investitori trenutno ne mogu zaobići SAD – u tome se slaže većina  ekonomista.

„Europsko tržište kapitala još uvijek nije alternativa američkom", kaže Carsten Brzeski, glavni ekonomist u ING banci, u intervjuu za DW. „Kina i druge brzorastuće ekonomije nisu u stanju ili ne žele preuzeti tu ulogu od Amerike. Zato mislim da se investitori – iako trenutno strahuju od veće inflacije i održivosti američkog državnog duga – ne okreću od SAD-a. Barem dok američko gospodarstvo bilježi rast."

Ni Carsten Roemheldne vidi neposrednu opasnost od bankrota SAD-a.

„Naravno da Amerika nije nesolventna, jer ona svoj novac, ako to želi, može jednostavno otisnuti. Ali ovakva politika će poljuljati povjerenje. To će se odraziti na tečaj dolara, koji će oslabiti kada međunarodni investitori budu manje spremni financirati SAD", navodi Remheld.

Međutim, bez obzira na to koliko će još trajati američki rat protiv Irana – koji uzrokuje visoke vojne izdatke i skok cijena energenata – mnogo toga upućuje na to da će SAD trajno morati plaćati više kamatne stope na tržištu kapitala.

Investicije u (američku) umjetnu inteligenciju

To, prema riječima Roberta Sockina, glavnog ekonomista za SAD u tvrtki za upravljanje imovinom PGIM, leži i u „korporativnim obveznicama povezanim s umjetnom inteligencijom (UI), koje sve više istiskuju državne obveznice".

Da veliki tehnološki koncerni, koji radi financiranja svojih milijardskih investicija u UI infrastrukturu masovno izdaju obveznice, predstavljaju izravnu konkurenciju državi, potvrđuje i Carsten Roemheld.

„Samo četiri velika takozvana hiperskalera, odnosno tvrtke koje proizvode platforme za UI industriju u SAD-u, ove su godine već uzele preko 800 milijardi dolara duga, s tendencijom daljnjeg rasta u naredne dvije godine."

Kada uz sve to tehnološki giganti ponude i više kamatne stope, mnogi investitori mijenjaju strategiju.

„Ako sam do sada kao investitor u portfelj stavljao američke državne obveznice kao jamstvo, čiji su se izgledi posljednjih godina pogoršali, a sada na tržištu dobivam dugoročne obveznice vrhunskih tvrtki poput Alphabeta ili Microsofta – i to s kamatom koja je za 100 baznih bodova veća od državne – onda je to apsolutna konkurencija", zaključuje Roemheld.

To je konkurencija s kojom prije dvije ili tri godine još nijedan ministar financija u SAD-u nije mogao računati.