Alhareth Alaa je nervozan, ali je uvjeren da će uspjeti uvjeriti Savezni ured za migraciju u Berlinu (BAMF). Pozvan je ujutro, u pola devet da službenicima još jednom detaljno ispriča svoj život i zašto traži azil u ovoj zemlji.

Ima mnogo toga za reći: o njegovom životu u Bagdadu, njegovoj otmici, ubojstvu njegovog oca. Četiri sata priča, ima i dokumenata koje svjedoče što govori. On je visoko obrazovan, završio je farmaciju i tečno govori četiri jezika. Ali na žalost, među tim jezicima nije i njemački. Zato govori na materinjem arapskom, a prevoditelj to prenosi službenicima.

Nakon saslušanja je Alaa uvjeren da je sve dobro prošlo i da će se u ovoj zemlji otvoriti perspektiva za njega i njegovu obitelj. Uspio im je reći sve što je važno i nema nikakve dvojbe da mu u Iraku prijeti smrtna opasnost. Ali osam mjeseci kasnije stiže službeno pismo BAMF i Iračaninu se srušio svijet pred očima: zahtjev je odbijen.

„Nisam razumio svijet u kojem živim. Nisam ništa shvaćao. Odlučio sam naći nekoga tko će mi sad zapisnik mog saslušanja koji se vodio na njemačkom prevesti na arapski. Tek kad sam vidio taj prijevod onoga što sam ja navodno rekao mi je postalo jasno da prevoditelj ili jedva razumije arapski, ili nije bio u stanju prenijeti moju priču."

Teško je pronaći vojsku prevoditelja

Neke rečenice jedva da su imale ikakve veze sa onim što je rekao, mnogi presudni detalji su bili prevedeni krivo ili uopće nisu prevedeni. „Jednostavno nisam mogao vjerovati: toliko toga u prijevodu je bilo krivo", kaže nam Alaa.

U humanitarnoj udruzi ProAsyl to, na žalost, nije ništa novo. Bellinda Bartolucci iz te udruge nam objašnjava kako su „prevoditelji često slabo plaćeni slobodni suradnici", a njemačka služba čak niti ne provjerava da li oni uopće poznaju jezik sa kojeg su plaćeni da prevode.

To potvrđuju i u Udruzi prevoditelja i tumača (BDÜ) gdje nam Yasmine Khaled-Jaiser tvrdi kako golema većina prevoditelja koje angažira Ured za migraciju „ne ispunjava uvjete da postanu članovi" ovog udruženja prevoditelja.

U Saveznom uredu za migracije nas najprije upozoravaju na golemu zadaću sa kojom su suočeni zbog velikog broja izbjeglica koje su stigle u ovu zemlju iz najrazličitijih dijelova svijeta: „Prošle godine je saslušano 445 tisuća tražitelja azila na najrazličitijim jezicima". Već i to traži pravu vojsku prevoditelja i doista je broj samostalnih tumača u samo godinu dana skočio sa oko 2.600 na čak 7.500 i njemački ured polazi od pretpostavke kako tako može shvatiti što je rečeno na 472 jezika i dijalekta.

Tko je on da sudi?

U humanitarnoj udruzi nas upozoravaju kako često nije dovoljno čak niti odlično znanje jezika, nego je nužno i poznavanje regije iz koje dolaze te izbjeglice. To se vidjelo i u nedavnom skandalu sa njemačkim vojnikom i neonacistom koji je zatražio – i dobio! – azil tvrdeći kako je Sirijac koji govori francuski. To je pak izazvalo potrebu revidirati čak 2000 slučajeva izbjeglica iz Sirije i Afganistana gdje se razgovor nije vodio na materinjem jeziku. Ali to je imalo i druge, možda još gore posljedice.

Naime, u udruzi prevoditelja nas Yasmine Khaled-Jasier nam kaže kako BAMF sada traži od prevoditelja i da odmah jave ako primijete neko odstupanje u jeziku ispitanika. Drugim riječima, da prevoditelj prosudi da li ta osoba laže u svojoj tvrdnji odakle dolazi. To je za ovu profesionalnu prevoditeljicu skandal: „Takvu procjenu ostaviti neobrazovanom prevoditelju nužno vodi krivim informacijama i glasinama. To ne može biti temelj postupka u pravnoj državi!"

Aziz već nekoliko godina radi sa izbjeglicama u Berlinu i svjedoči nam o fatalnoj ulozi prevoditelja. Problem je i što se neke izbjeglice boje uopće sve reći tom prevoditelju, pogotovo ako je prevoditelj musliman, a oni su neke druge vjere ili su se odrekli te vjere – što je u muslimanskom svijetu djelo koje se kažnjava i smrtnom kaznom.

Popravlja se, ali je vrijeme izgubljeno

„Veoma je upitna predodžba da je prevoditelj pred BAMF-om potpuno neutralni u svojem svjetonazoru", kaže Aziz. „Mnogi azilanti su mi pričali da su im i prevoditelji savjetovali promijeniti dijelove njihove biografije kako bi mišljenje ispalo pozitivno. Mnogo prevoditelji rade odličan posao, ali ih ima koji koriste tu poziciju."

To je i dokazano u najgorem obliku: istraga novinara tjednika Spiegel i postaje ARD je otkrila da je čitav niz Turaka iz graničnih područja sa Sirijom i Irakom koji su govorili i arapski javljali ono što su saznali – u Tursku! Takvo kršenje načela povjerljivosti je imalo i svojih posljedica: BAMF je ove godine prekinuo suradnju sa 942 slobodna prevoditelja, sa njima 15 je upravo to bio i razlog.

I njemački Ured za izbjeglice je svjestan da tu ima golemih problema. U međuvremenu postoji mogućnost žalbe na rad prevoditelja, a ako se optužba pokaže ispravnom, suradnja sa njim se prekida. Za Alhareth Alaa je sve to prekasno: sa njegovim odvjetnikom je uputio žalbu na odbijajuću odluku i sad čeka rješenje. To može potrajati čitavu godinu, možda čak i duže. Do onda sjedi u izbjegličkom logoru i zabranjeno mu je bilo što raditi.

„To znači da sam ovako izgubio najmanje jednu godinu mog života. Zbog lošeg prijevoda", sažima Alaa.