Njemački list Süddeutsche Zeitung objavio je članak pod naslovom "Ujedinjeni protiv hobotnice" u kojem se opširno piše o protestima koji su „ujedinili različite etničke grupe u BiH". Riječ je o protestima „Pravda za Davida" koji se već 80 dana zaredom organizuju u Banja Luci, a prošli vikend su se održali i u Beču.

„18. marta njegov sin je nestao, a šest dana poslije pronađen je mrtav u kanalu. Nakon toga, policija organizuje konferenciju za novinare na kojoj izjavljuje da je David konzumirao alkohol i drogu, provalio u jednu kuću, nakon čega je pao u kanal i utopio se. Slučaj riješen", piše autor Münch u članku o misterioznoj smrti Davida Dragičevića i protestima koje je započeo njegov otac, ratni vojni invalid Davor Dragičević, a koji su digli na noge ne samo Banja Luku, nego i čitavu Bosnu i Hercegovinu.

„Odmah sam znao da nešto nije u redu", govori Davor Dragičević za Süddeutsche Zeitung. „Kada je identifikovao svog sina u mrtvačnici, na njegovom tijelu je primjetio brojne modrice i posjekotine. Na laptopu, koji je nekad pripadao Davidu, on pokazuje fotografije njegovog tijela. Insistira na tim užasnim fotografijama, jer one su za njega dokaz da je David prije smrti bio mučen. ‚To su tipične policijske metode. Oni uvijek udaraju u bubrege‘, objašnjava on. Jedna od fotografija pokazuje i Davidove šake sa povredama. ‚Evo ovdje možeš vidjeti da je pružao otpor‘", piše dalje autor i dodaje da je Davor Dragičević, bez podrške vlasti, samostalno započeo istragu o smrti svog sina.

„Pritom je naišao na snimak sigurnosne kamere na kojem se vidi David u noći nestanka u 2:25 sati u centru Banja Luke kako prolazi pored grupe muškaraca koja ga nakon toga očigledno prati. ‚To je organizovana zasjeda‘, priča nejgov otac i dodaje: ‚Deset minuta nakon toga, njegov mobitel je isključen‘. Druga obdukcija i patolozi iz Beograda su dokazali da David nije mogao biti šest dana u kanalu. Zato je Davor Dragičević siguran da njegov sin nije žrtva nesreće, već zavjere. ‚Bio je vrlo dobar haker‘, kaže on i dodaje da je moguće da je bio vrlo blizu da pronađe osjetljive informacije o organizovanom kriminalu. ‚Ovo je mafija poput hobotnice‘, kaže on i dodaje: ‚Kriminalci, policajci i političari se međusobno štite i podržavaju jedni druge‘", stoji dalje, te se navodi da je razlog zašto su protesti postali tako masovni, nije samo povezan sa pojedinačnim slučajem smrti Davida, nego sa činjenicom „da su ljudi u cijeloj Bosni i Hercegovini već odavno izgubili povjerenje u policiju, pravosuđe i politiku".

"Kriminalci nemaju nikakvu religiju niti nacionalnost, nego samo svoje vlastite interese”, kaže za za njemački list Süddeutsche Zeitung Davor Dragičević, konobar sa povredom na nozi iz rata, koji je osnovao masovni pokret pod imenom svog preminulog sina". Različite etničke grupe, koje su inače ostale u svojim poslijeratnim rovovima, sada su se ujedinili u ovom protestu, navodi se dalje u listu.

„Ovaj slučaj je otvorio Pandorinu kutiju", dodaje Davor Dragičević komentarišući i to što se protestima priključilo još i oko 30 roditelja koji vjeruju da smrt njihove djece nije razjašnjena - između ostalih tu su i roditelji Dženana Memića koji je poginuo u blizini Sarajeva 2016. godine.

„Rukovodstvo Republike Srpske u Banja Luci je pod pritiskom zbog protesta. Sada se šire i priče da Dragičević, ratni veteran, dobija novac sa Zapada da destabilizuje Republiku Srpsku. Ali, njega te priče ne dotiču: ‚Za mene je najvažnije pronaći krivce za smrt mog sina', kaže on. ‘Ali protesti su postali tako masovni da je riječ o nečemu mnogo većem: Mi želimo da pobijedimo ovu hobotnicu‘, zaključuje se na kraju članka.

Makedonija dobija ime

Štampa na njemačkom jeziku piše i o konačnom dogovoru Grčke i Makedonije oko spora koji se vodi godinama. 

„Oni ne pokazuju znake umora. Naprotiv: posle četvrt vijeka komšijske svađe, od početka ovog mjeseca ponovo desetine hiljada ljudi u Sjevernoj Grčkoj i Makedoniji demonstriraju – jedni protiv drugih. Radi se navodno o nacionalnom „identitetu“, ali u prvom planu je ime Makedonije“ piše Andreas Ernst za švajcarski dnevnik Neue Zürcher Zeitung: „Pitanje imena nije samo od lokalnog značaja. Makedonija je jedna slaba, multietnička država u škakljivoj geopolitičkoj poziciji, a njena stabilnost je važna za čitav region. Integracija u NATO bi bila veliki korak ka učvršćenju njene državnosti, i to Alijansa i želi.“

„Šanse za kompromis su veće nego ikad. U Skoplju je od prije godinu dana na vlasti socijaldemokrata Zoran Zaev, koji je po stupanju na funkciju nazvao autoput koji vodi u Atinu „Aleksandar Veliki“. Sada se on zove „Autoput prijateljstva“. A u Atini je za kormilom Aleksis Cipras, pragmatičar, a dva ministra spoljnih poslova se očito dobro razumiju.“
„Obje vlade prihvataju konstrukciju od imena koja bliže definiše Makedoniju. U igri su bili nazivi: Novomakedonija, Gornja Makedonija, Vardarska Makedonija, Kruševska ili Ilindenska Makedonija. Grci hoće da se ime upotrebljava erga omnes, dakle za sve važeće, to jest, i bilateralno i multilateralno, te da Makedonci i sami sebe tako zovu. Kada je u pitanju ovo posljednje, postavljaju se i škakljiva pitanja identiteta: hoće li se naš jezik sada zvati vardarskomakedonski? – pitaju kritičari. Nemamo li mi pravo da sami odredimo kako se zovemo?“

Autor piše da i u Grčkoj i u Makedoniji postoje i frontovi potpunog odbijanja kompromisnog rješenja. One koji u Makedoniji odbacuju kompromis sada je podržao i mađarski premijer Viktor Orban. „On se video-porukom obratio makedonskim nacionalistima: nemojte se staviti pod pritiskom stranih sila, poručio im je. Biznismeni iz Orbanovog okruženja su nedavno kročili na medijsko tržište Makedonije. I drugdje u Jugoistočnoj Evropi Mađarska vodi aktivnu regionalnu politiku. Šta god da joj je cilj, ona je u suprotnosti sa interesom EU za postizanje kompromisa“, piše Andreas Enrst za Neue Zürcher Zeitung. 

Za pisanje njemačkih medija karakterističan je tekst lista Handelsblat koji navodi da je „za Ciprasa ovo značajan spoljnopolitički uspjeh. On je riješio problem koji drugi šefovi vlada nisu uspjeli da riješe. Spor oko imena makedonske države se vodio već 27 godina. Počelo je 1991. godine.“

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android