Za većinu žena horor počinje u trenutku hapšenja. Već tada ih vojnici počnu neprimjereno dodirivati, a kada stignu u zatvor, primorane su da se skinu gole. Invazija na njihovo tijelo počinje sa agresivnim, intimnim pretraživanjem od strane muškog čuvara.

Za hiljade pritvorenica u režimskim zatvorima u Siriji ovo je početak putovanja u pakao. A taj pakao često završi tako što one završe slomljene i otuđene od svojih porodica i zajednica.

Pročitajte i: Silovanja u ratu - nenaučene lekcije iz Bosne

Seksualno, rodno zasnovano nasilje je jedno od najširih zločina u sirijskim vladinim zatvorskim jedinicama, navodi stručnjakinja za međunarodno pravo, Alexandra Lily Kather. A pored toga je to i jedan od najrjeđe prijavljivanih zločina.

„Znamo za zračne napade, znamo za oružje, znamo za mučenja, znamo za Islamsku državu", govori Kather koja radi za European Center for Constitutional and Human Rights (ECCHR) u Berlinu. "Ali ono o čemu se ne izvještava dovoljno, kako u medijima, tako i u smislu pozivanja počinitelja na odgovornost, je seksualno nasilje [u državnim zatvorima], uprkos devastaciji koju uzrokuje kako za žrtve, tako i za društvo u cjelini."

Prošle sedmice su Kather i njene kolege iz ECCHR-a načinile korak koji bi mogao radikalno promijeniti ovo stanje. Zajedno sa sirijskom aktivistkinjom Joumanaom Seif, Kather je podnijela krivičnu prijavu u Njemačkom državnom tužilaštvu s ciljem da se seksualno i rodno zasnovano nasilje u Siriji procesuira kao zločin protiv čovječnosti.

Djelo okrutnosti

Njemačka je već postala prva u svijetu samim tim što je izvela pred sud dvojicu pripadnika sirijske tajne službe u gradu Koblenzu za ratne zločine na osnovu principa univerzalne nadležnosti, koji dozvoljava zemljama da sudi stranim državljanima za zločine počinjene u inozemstvu.

Pročitajte i: Tunis: "Udaj se za svog silovatelja"

Bez obzira što ECCHR pozdravlja taj uspjeh, iz ove institucije navode da Njemačka nije uspjela da uključi seksulano nasilje kao zločin protiv čovječnosti ni u jednu optužnicu ili nalog za hapšenje, što je po njihovom mišljenju ogroman propust i udarac za žrtve.

"Iz dokaza koje imamo”, navodi Kather, "jasno se vidi da je seksualno nasilje bilo dio sistemskog i široko rasprostranjenog napada na civilno stanovništvo i zbog toga bi trebalo biti kategorizovano kao zločin protiv čovječnosti”.

Istog mišljenja su i u Vijeću za ljudska prava UN-a. U uznemirujućem izvještaju ovog Vijeća koji je objavljen 2018. godine, detaljno su opisana svjedočanstva 500 žrtava i svjedoka. Od svih zaraćenih strana, provladine snage i paravojne formacije bili su najčešći prestupnici kada je riječ o seksualnim napadima i silovanjima. UN u pomenutom izvještaju zaključuje da su oni seksualno nasilje koristili kao oružje u svrhu poniženja i širenje straha.

Dio izvještaja o pritvorskim centrima opisuje okrutna djela prema djevojčici od devet godina koju je silovao sirijski zatvorski čuvar. Drugi su također doživljavali seksualno mučenje, prijetnje silovanjem ili su bili silovani pred očima ostalih stražara i zatvorenika. Jednom prilikom je brigadni general rekao niže rangiranom oficiru koji je pokazao interes za jednu žensku zatvorenicu: "Uzmi je. Radi s njom šta god želiš."

Muškarci i dječaci su također bili silovani i seksualno zlostavljani u pritvoru, ali prema izvještaju su žene i djevojke mnogo češće bile žrtve.

Mnogo je teže ženama

Potreba za traženjem naknade za takve zločine je u središtu slučaja koji vodi ECCHR. Oni djeluju u ime sedam žrtava - četiri Sirijke i tri Sirijca sa sjedištem u Evropi. Svi su oni civili koji su bili smješteni u zatvorima kojima je upravljala sirijska Obavještajna služba zračnih snaga u Alepu, Hami i Damasku. Iz ECCHR-a navode da su identificirali devet počinitelja na osnovu svjedočenja žrtava i drugih dokaza.

Međunarodni advokati ECCHR-a su Državnom tužiteljstvu Njemačke u sklopu svoje krivične prijave uputili zahtjev za izmjenu postojećeg naloga za hapšenje bivšeg šefa Obavještajne službe sirijskih zračnih snaga Jamila Hassana, kako bi se uključilo seksualno nasilje kao zločin protiv čovječanstva. Pored toga, oni su pozvali na dodatne istrage koje se takođe odnose na zločine seksualne prirode - protiv osam osumnjičenih počinitelja, te izdavanje naloga za njihovo hapšenje.

Aktivistkinja i stručnjakinja za pravo Joumana Seif naglašava važnost karakterisanja zločina kao "seksualnih” u odnosu na druge forme brutalnosti, posebno u Siriji. "Većina žrtava su žene i nakon što one budu puštene na slobodu, doživljavaju diskriminaciju iako su preživjele užasna iskustva. Tako da su kažnjene dva puta”, govori Seif.

Pročitajte i: Žrtve silovanja tuže Vladu Kenije

"Ono što njima treba su posebne zdravstvene usluge, psihološka pomoć kao i pravo na zaštitu. Potrebno im je prizanje”,objašnjava ona dalje.

Muškarci izloženi seksualnom nasilju u zatvoru često osjećaju da je njihova muškost ugrožena i strahuju od gubitka poštovanja svojih vršnjaka, navodi Kather. Ipak, za žene posljedice mogu biti dvostruko pogubne. "Ako je žena seksualno zlostavljana, smatra se da je ona ukaljala čast porodice i biće isključena [iz zajednice]", kaže Kather. "Ovo destabilizira porodicu i ako destabilizirate jednu porodicu za drugom, onda na kraju destabilizirate jezgru društva."

Pravda za žrtve seksualnih i rodno zasnovanih zločina je ključna za sve buduće napore na pomirenju, posebno imajući u vidu ono što je u UN-ovom izvještaju nazvano "skoro potpunim nedostatkom odgovornosti za takva kršenja".

Ipak, advokatkinja Kather navodi da se za sada fokusira na sadašnjost. "Ovo je režim i država koja koristi tijela ljudi za svoj politički cilj kako bi ugnjetavala i terorisala”, kaže ona."A mi tražimo odgovornost od njemačkog državnog tužitelja. "