Prvo dobra vijest za Nijemce: za vrijeme posjeta njemačkog ministra Gabriela u Teheranu su njemačke tvrtke sklopile i neke konkretne poslove sa Iranom. Siemens će isporučiti dijelove za 50 lokomotiva za Iranske željeznice, koncern Linde je ovog ponedjeljka na sjeveru Teherana otvorio novi ured predstavništva u toj zemlji. Doduše, bez prisustva njemačkog ministra: on je upravo bio na sastanku sa jednim od deset zamjenika iranskog predsjednika Ruhanija koji je na glasu kao pragmatičan političar.

I već tako se njemački ministar našao usred vanjske politike i odnosa Njemačke sa Iranom. Jer sastanak sa tim potpredsjednikom je iranski domaćin organizirao na brzinu, nakon što je otpao susret sa predsjednikom iranskog parlamenta Alijem Laridžanijem. Da li može biti da je razlog tog otkazivanja činjenica da je Laridžanijev brat i šef pravosuđa Sadegh Laridžani, kad je čuo za planirani posjet Gabriela Iranu, reagirao riječima: "Tog prijatelja cionista zapravo ne bi trebali pustiti u zemlju"?  

Ne zna se ništa točno. Postoji takav i onakav Iran. Njemački ministar u svakom slučaju želi iskazati podršku pragmatičnom ogranku koji se stvorio oko predsjednika Ruhanija i koji je uopće omogućio kraj spora oko iranskog atomskog programa i ukidanje sankcija protiv Irana. Slijedeće godine Ruhani opet izlazi na izbore i konzervativne struje u Iranu mobiliziraju svoje snage protiv njega.  

Sve je rečeno, ali se pazilo na način...

Njemački ministar ovako računa: ljudi u Iranu moraju primijetiti da im doista koristi ukidanje sankcija pa će tako i Ruhani imati šansu nastaviti svoju politiku. A samo sa Ruhanijem, misli Gabriel, će kratkoročno i za njemačke tvrtke biti više prilika za poslove u Iranu. Ministar i predsjednik njemačkih socijaldemokrata je u svakom slučaju sretan da može voditi takvu vanjsku politiku pod krinkom gospodarske politike.       

U svakom slučaju, gostu iz Njemačke je stalo da se tamo nastavi sa reformama. Ali i kod Ruhanija treba biti oprezan kad se uopće govori o "reformama" koje on doista provodi: ni pod njegovim vodstvom se nisu poboljšala ljudska prava u toj zemlji, sasvim suprotno od toga. Ali ako se može vjerovati riječima ministra, obje strane su barem postigle da strpljivo poslušaju što misli ona druga. A Gabriel je pritom potegnuo i veoma osjetljiva pitanja, poput odnosa Irana prema Izraelu, Siriji, smrtnoj kazni u toj zemlji i čak pojedinačnih sudbina ugroženih građana Irana, ali sve je to rečeno iza zatvorenih vrata i sa isključenim mikrofonima.

Čelnik njemačkih socijaldemokrata je tako stekao mnogo kritičara i u Njemačkoj koji ne žele da se o takvim stvarima u Iranu govori tiho. I pogotovo ne žele da se onda istovremeno hvale prilike koje njemačke tvrtke imaju u suradnji s Iranom jer ta zemlja, nakon ukidanja sankcija, želi do 2020. godine investirati jedan bilijun, dakle tisuću milijardi eura u razvoj svoje zemlje: u strojeve i postrojenja, infrastrukturu i avione, i tako dalje i tako dalje... Ali usprkos svemu, to što čini njemački ministar je ispravno.

Ovaj puta je bio oprezniji

Odjek u Iranu na dolazak njemačkog gosta je bio velik. Njemačka je na dobrom glasu u Iranu. Ove srijede je više novina u Teheranu izašlo sa fotografijom njemačkog ministra na naslovnoj stranici, njegove konferencije za novinare su bile dobro posjećene i od iranskih medija. I za razliku od Gabrielovog posjeta ovog proljeća u Egiptu, ovaj put on nije zaboravio na načelan stav Njemačke u određenim vanjskopolitičkim stavovima. Naime, tada u Kairu je tamošnjeg vojnog vlastodršca Al Sisija označio kao "impresivnog predsjednika". To je bilo malo previše diplomacije za njemački ukus. U Iranu je pak Gabriel pazio da mu se ne omaknu slične izjave.

Ali već u avionu iz Teherana u Njemačku se čelnik njemačkih socijaldemokrata opet vratio u unutrašnju, njemačku politiku. Upitan za njegovo mišljenje o Deutsche Bank i krizi u kojoj se ona našla, odgovorio je kako "ne zna, da li da se smije ili da bude bijesan jer je banka koja je sama špekulacije uzdigla na razinu poslovne politike sada kuka da je sama postala žrtva špekulanata."

To su oštre riječi, čak i za predsjednika SPD-a i tipične za Gabrijela. Ali treba se sjetiti kako slijedeće godine nisu samo izbori u Iranu, nego i u Njemačkoj...