Na aerodromu Lalibela u jeku su radovi na obnovi. Kada su pobunjenici TPLF, Pokreta za nezavisnost Tigraja, početkom decembra zauzeli hodočasnička mjesta u sjevernoj Etiopiji, opustošili su aerodromske terminale.

- ptočitajte još:UN: "Ekstremna brutalnost“ u Etiopiji

Nakon što su vladine trupe ponovo povratile teritoriju, rodila se i nada za desetine hiljada vjernika, koji su narednih nedjelja htjeli da doputuju iz dijaspore. Jer, predstoje dva važna praznika za etiopijske pravoslavce: Božić 7. januara i krštenje Isusa Hrista, odnosno Bogojavljenje 19. januara. „Religija je za pravoslavne hrišćane kao eliksir života i zbog toga ovakva hodočasnička mjesta igraju veliku ulogu“, kaže pastor Joahim Hempel. On je između 2018. i 2019. vodio pastirsku kancelariju njemačke Evangelističke crkve u etiopijskom glavnom gradu Adis Abebi. Takođe je nekoliko puta boravio na studijskim putovanjima u Lalibeli.

Mnogi hodočasnici će u Lalibelu da putuju kolima ili čak pješice; ponekad putovanje traje danima po uništenim putevima. Više od godinu dana su trajale borbe između pripadnika Pokreta za nezaivsnost i vladinih trupa premijera Abija Ahmeda. Ahmed je došao na vlast 2018. s obećanjem da će reformisati Etiopiju.

- pročitajte još:U zemlji tamjana

On je razvlastio TPLF, koji je 25 godina dominirao u zemlji. Konstantne borbe, koje traju od novembra 2020. gurnule su zemlju u duboku krizu.

Lalibela je već dva puta padala u ruke pobunjenika i ponovo u ruke vladinih trupa. „To je mjesto od ogromne simbolične važnosti za kompletno stanovništvo Etiopije, i onaj ko tamo ima primat sebi je obezbijedio barem medijsku pažnju“, kaže Joahim Hempel u razgovoru za DW. Politički analitičar Asfa-Vosen Aserate se slaže da Lalibela nikada nije bila direktno uključena u sukob. „Tu ne postoji vojni razlog, već publicistički.“

Uklesan u stijene

Grad Lalibela sa svojih 3.500 stanovnika skriven je u brdima u regionu Amhara, na granici sa Tigrajem, regionom odakle potiču pobunjenici. Region Amhara je poznat po svojim monolitnim crkvama, koje su sagrađene po nalogu kralja Gebre Maskala Lalibele, odnosno svetog Lalibele. Posebnost ovih crkava je to što su uklesane direktno u vulkanskim stijenama.

Najpoznatija je „Bet Giyorgis“ (Kuća svetog Đorđa), koja je uklesana u stijene 13 metara duboko u obliku krsta. Prije pandemije korona virusa ovdje su godišnje dolazile između 40.000 i 50.000 hodočasnika. Posjetioci se dive jedinstvenim crkvama, koje se od 1978. nalaze na listi Svjetske kulturne baštine UNESKO-a.

„Lalibela je nastala kao „kompenzacija" za pobožne etiopijske hrišćane, kako bi zamijenila hodočašće u Jerusalim hodočašćem u Lalibelu“; kaže pastor Hempel. Jer, Jerusalim je 1187. osvojio islamski vladar Saladin a duhovni centar hrišćanstva postao dio muslimanskog svijeta. I u pograničnim oblastima Etiopije u to je vrijeme islam igrao važnu  ulogu. Kao u Aksumskom carstvu, kasnoj antičkoj državi koja se prostirala na današnjoj teritoriji Eritreje, dijelu Etipije, Sudana i Jemena. Njegov glavni grad Aksum, u današnjem regionu Tigraj važio je sve do raspada carstva za hrišćanski centar Etiopije. Tu je onda nastala Lalibela.

Ali, grad je i dalje zadržao značaj za hrišćanstvo. Takođe se razvio u važan centar za nauku, objašnjava Marko Vigano, osnivač i koordinator dvije nevladine organizacije, koje se bave istraživanjem i upravljanjem prirodnim i kulturnim nasljeđem. „Mnoge zlatne freske na stijenama i unutrašnjosti glavne crkve, kao što je raspeće Hristovo, su istinski jedinstvene. Još uvijek vidite boje.“ Tako da ovo mjesto ne privlači samo vjernike i turiste već i arheologe.

Teške povrede ljudskih prava

Kada su u Libelu umarširali pobunjenici, opljačkali su kuće i hotele i počinili ratne zločine: od silovanja do ubistava. Mnogi stanovnici su izbjegli u Bahir Dar, glavni grad regiona Amhara ili u Adis Abebu, kaže Marko Degasper, turistički vodič u Simien eko tursu. Pobunjenici, međutim, nisu dirali monolitne crkve. One su ostale netaknute. To potvrđuje i Lazare Elundu Asomo, direktor Centra svjetske baštine UNESKO-a i dodaje: „I zaista se čitava međunarodna zajednica mobilisala, da doprinese očuvanju ovog lokaliteta“, kaže Elundu u razgovoru za DW. „Sve ćemo učiniti da Etiopljanke i Etiopljani i dalje imaju međunarodnu podršku za zajednički rad na očuvanju ovog lokaliteta.“

U Lalibelu se polako vraćaju i izbjeglice. Nadaju se da će obnoviti infrastrukturu, kako bi mogli da prime vjernike za pravoslavni Božić. Međutim, turistički vodič Degasper, koji je u stalnom kontaktu s kolegama u regionu, kaže kako tamo još uvijek nema struje i vode.

Strah od novog nasilja građani Lalibele, međutim, ne moraju da imaju, smatra etiopijski politički analitičar, Asfa-Vosen Aserate. „Sve oblasti, koje je do sada držao TPLF u regionu Amhara su sada oslobođene.“ Međutim, rano je za predviđanja kako će se konflikt dalje razvijati.

Ljudi u Lalibeli pak odlučno gledaju u budućnost, kako bi hodočasnička mjesta ponovo učinili onakvim kakva su bila: mjestima mira, vjere i nade.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu