Još nikada bagdadske ulice nisu bile tako šarene kao ovih dana. Jarko crvena, blještavo žuta, jarko zelena i tamno plava: sve moguće varijacije. Ali za tu šarenu sliku nisu odgovorni umjetnici, već izborni plakati raznih stranaka, koalicija i blokova, koji nastoje da skrenu pažnju na sebe.

Plakati su gusto polijepljeni duž ulica – sve jedan veći od drugog. Na najvećima su prikazani kandidati, kao da veličina odlučuje o broju glasova. Preko 9.000 kandidata, bori se za 328 mesta u iračkom parlamentu. Svaki od njih nastoji da ubijedi 21,5 miliona građana sa pravom glasa da samo on zemlju može da povede pravim putem. To su prvi izbori u zemlji nakon povlačenja američke vojske krajem 2011. godine.

Aktuelni premijer Nuri el Maliki pokušaće da osvoji svoj treći mandat. Njegova koalicija, predstavlja različite kandidate. Kako bi bio siguran da će u zemlji i nadalje imati šta da kaže, Maliki je vješto svoje ljude pozicionirao u drugim strankama i koalicijama. Oni bi 63-godišnjem kandidatu trebalo da osiguraju opstanak na vlasti, čak i u slučaju da njegova stranka ne osvoji dovoljan broj glasova.

Za učešće na parlamentarnim izborima prijavilo se ukupno 39 stranaka. Pored šiitskih, sunitskih i kurdskih partija, sada je sve više izmješanih grupa, koje nastoje da prevaziđu podjele i koje akcenat stavljaju na nacionalni identitet. Poslije Sadama Huseina, u Iraku se uglavnom biralo po etničkom i religioznom principu. Novo političko šarenilo moglo bi da unese nove nade u još uvijek podijeljenoj zemlji.

Ekstremno personalizovana izborna kampanja

Ipak, politička raznolikost mogla bi da pokoleba one birače koji smatraju da je politička klasa nesposobna i korumpirana. Za razliku od prvih euforičnih izbora poslije svrgavanja Sadama Huseina, kada su ljudi, pored loše bezbjedonosne situacije, masovno izašli na glasanje, danas uglavnom preovladava frustracija. U zemlji je i dalje haotično stanje, korupcija je sveprisutna, nezaposlenost nepromijenjeno visoka, javni sektor slab, dok političari novac stavljaju isključivo u svoj džep. Takve ocjene mogu se čuti od gotovo svih prolaznika na bagdadskim ulicama.

Fotografija kandidatkinje Basime al Sadi visi pored fotografije premijera Malikija na Trgu Firdus, na mestu na kome je nekada stajala bronzana statua Sadama Huseina. Sadi je u Malikijevom taboru. Kandidatkinja za poslanicu na tim izborima je više nego što ih je ikada u tom regionu bilo, kvota iznosi 25 procenata. Korektno, islamski obučena, 56-godišnja šiitska političarka u plavom mantilu i sa plavo-braun maramom na glavi dolazi na predizborni termin u jedan hotel, dijeli plakate i letke. Po prvi put građani svoj glas ne moraju da daju jednoj stranci, listi ili grupi, već samo jednom kandidatu. Posljedica toga je izuzetno personalizovana kampanja, u kojoj su programi i ciljevi u drugom planu.

Basima al-Sadi veoma je popularna u naselju Sadr Siti, njenom izbornom okrugu na istoku Bagdada. Sa preko dva miliona ljudi, to je jedno od najvećih naselja u glavnom gradu, sa skoro isključivo šiitskim stanovnicima. Sadi i Maliki bi tu mogli da osvoje najveći broj glasova. „Nastavljamo sa onim sa čime smo počeli“, slogan je u predizbornoj kampanji Basime al-Sadi, koja je kao član Komiteta za bezbjednost i odbranu imala mjesto u prvom prelaznom parlamentu. Politički je aktivna od 2005. godine. Istim riječima kao i premijer, ona optužuje isključivo susedne zemlje za rastući talas terora, koji je prije godinu dana ponovo zahvatio Irak.

Terorističke organizacije kao učesnici kampanje

Sadi, Maliki i njihovi zeleni su jedini koji su tokom ove predizborne kampanje pozivali na kontinuitet. Svi drugi su za promjene i time za kraj ere aktuelnog premijera, kojeg mnogi vide kao novog Sadama. Bez obzira na to da li je riječ o plavima, crvenima ili žutima – bez obzira kojoj stranci pripadaju, kandidati podsjećaju na to šta je premijer prije osam godina istakao kao najvažnije ciljeve, a šta je od toga urađeno: poboljšanje bezbjednosne situacije i borba protiv korupcije. Čak i njegovi najbliži koalicioni partneri, šiitske stranke, sve otvorenije mu okreću leđa. Oko Nuri-al Malikija nastala je praznina. U slučaju da njegova stranka i osvoji najveći broj glasova, biće mu veoma teško da pronađe koalicione partnere.

Predizborna kampanja na ulicama Bagdada još podrazumijeva i cijepanje plakata i lijepljenje novih. Na stubu na kome je nekada stajala Sadamova statua, još jedna partija crno-zelenim slovima vrbuje glasače, čije je učešće na izborima nekada bilo nezamislivo, Asa'ib Al al-Haq – „Liga pravednika“.

To je zapravo šiitska milicija, čiji borci su obučavani u Iranu. Sa svojim terorističkim napadima oni na duši nose stotine ljudskih života, a sada traže politički legitimitet. Slično kao i njihovi oponenti, sunitske organizacije Al-Kaida ili ISIS (Islamska država u Iraku i Siriji), u stanju su da bagdadske ulice, inače pune života, za nekoliko sekundi pretvore u mjesto krvavih obračuna. Eksplozije na autobuskim stanicama, kafićima, restoranima, pa čak i u džamijama, u gradu sa šest miliona stanovnika, ponovo su postale tužna svakodnevica.

Autori: Brigit Svenson / Boris Rabrenović
Odgovorni urednik: Faruk Šabanović