Djeca u dvojezičnim vrtićima u Njemačkoj počinju sa učenjem engleskog jezika prije nego što nauče da vežu pertle. U svim aktivnostima djece od šest mjeseci do pet godina starosti, njemački i engleski jezik koriste se ravnopravno. Sve je obuhvaćeno: od pjevanja, crtanja do ručka i pranja ruku poslije njega. Edukativno - ili zbunjujuće za mlade nerazvijene umove?

Mnogi roditelji su oduševljeni, poput oca dvogodišnje djevojčice koja je prije deset mjeseci krenula u vrtić „Ferbel“ u Berlinu: „Da, veoma je iznenađujuće! Kod kuće govorimo samo njemački sa našom kćerkom, ali takođe primjećujemo da, kada razgovara sa vaspitačicom engleskog, razumije sve i odmah odgovori! Baš smo oduševljeni!“

Ranije, radeći u vrtiću kao vaspitačica, Silvija Hulč, nije ni pomišljala na ravnopravnu upotrebu dva jezika: „Interesantno je vidjeti kako djeca razumiju vaspitače iako ne odgovore svaki put na engleskom jeziku. Ponekad imam utisak da ne osjete da govore dva jezika – to je za njih nekako normalno. Bilo bi dobro da sam i ja imala takvu nastavu. Kada sam ja u petom razredu počela sa učenjem engleskog jezika, bilo je teško. Nisam shvatala gramatiku i dobijala sam loše ocjene.“

Interes za novi jezik

Džejson Voun je pionir nastave engleskog jezika u vrtiću u Berlinu. Kada se pridružio, prije dvije godine, bio je jedini vaspitač koji je sa djecom govorio engleski. Pozitivno se iznenadio kada je vidio kako djeca prihvataju novi način komunikacije: „Njemački klinci ne pokazuju nikakav strah od novog jezika, ni otpor prema njemu. Na ovo gledaju kao na nešto novo, interesantno i drugačije.“

Ovakav način obrazovanja počeo je da se primjenjuje 1960. godine. Pokazalo se da učenjem dva jezika djeca intelektualno osnažuju, poboljšava im se mentalna kreativnost i opšta sposobnost učenja. To doprinosi i jednostavnijem učenju ostalih jezika u daljem životu.

Direktorka berlinskog obdaništa „Ferbel“ Gundula Žaler, podržava dvojezičnost, i smatra da ona izuzetno pozitivno utiče na razvoj djece: „Jasno vidimo da engleski jezik veoma pozitivno utiče na djecu, uključujući i njihov napredak u njemačkom jeziku; suočavaju se sa dva jezika, i vremenom shvataju koliko je jezik važan i koristan u komunikaciji. Kada odrasli započnu priču na drugom jeziku, kao što naši vaspitači engleskog to čine ovdje, djeca ih ne razumiju odmah i onda, ipak, polako shvate. Važna je i realizacija. Dakle, moraju da shvate da govore jasno da bi ih djeca razumjela. Pored ranog suočavanja sa engleskim uče i razliku gramatičke strukture.“

Učenje tolerancije

Program dvojezičnog predškolskog obrazovanja popularan je i u domaćinstvima u kojima je jedan od roditelja strani državljanin. Poput majke dvogodišnjih dječaka blizanaca: „Dolazim iz Kine. Otkada su rođeni, pričam sa njima kineski, tako da su odrastali u trojezičnom okruženju. To nije lako ni za njih ni za mene ni za supruga. Mislim da će nam biti naporno u naredne dvije, tri godine, ali sigurno će im biti lakše u budućnosti.“

Džejson Voun kaže da učenjem drugog jezika na ovaj način, djeca otvaraju svoje umove i u socijalnim i kulturnim nivoima: „Glavna stvar u vezi sa jezikom je izražavanje misli, tako da imaju mnogo načina i mogućnosti da iskažu svoje misli. Tako razvijaju i različite koncepte i način razmišljanja. Od malih nogu za djecu je dobro i da se suoče sa različitim kulturama i načinima razmišljanja.“

Direktorka predškolske ustanove Gundula Žaler,u potpunosti se slaže s tim: „Pozdravljam ovaj trend dvojezičnosti u njemačkom predškolskom obrazovanju, zato što ono omogućava djeci da budu otvorena prema svijetu i drugim kulturama. Takođe ih uči toleranciji prema drugoj djeci koja drugačije govore, izgledaju, drugačije se ponašaju i koja jesu drugačija. Mnogo lakše učiti jezike u ovom predškolskom dobu. Veoma mi se dopada ovaj način predškolskog obrazovanja.“

Njemačka vlada obećala je još veću podršku i više sredstava za predškolsko obrazovanje. Od čega će sigurno biti koristi i za dvojezičnu nastavu učenja. Ostaje da se vide rezultati i da li će dvojezično obrazovanje u njemačkom društvu dobiti visoko mjesto na skali obrazovanja.

Autorke: Lea Mekdonel / Maja Radu

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić