Iran bira nasljednika Ebrahima Raisija koji je poginuo u helikopterskoj nesreći 19. maja. Šestorica kandidata, koje je odobrio Savjet čuvara, imala su tri nedjelje da na televizijskim sučeljavanjima i predizbornim skupovima širom zemlje mobilišu birače.

Od ukupno 83,5 miliona stanovnika, 61 milion ima pravo glasa. Ali aktuelna ispitivanja javnog mnjenja predviđaju da više od 30 miliona iranskih građana neće izaći na izbore. Oni su razočarani višedecenijskim političkim represijama, ekonomskom krizom i propalim reformama.

Najveću izlaznost od 51,7 odsto predviđa institut za društvena istraživanja Meta. Taj institut djeluje u sklopu Univerziteta Imam Sadek, koje je osnovano nakon Islamske revolucije i na kojem se obrazuju budući vodeći kadrovi u državnim službama. Među njima je i 58-godišnji Said Džalili, predstavnik tvrde linije i bivši iranski „nuklearni“ pregovarač. Smatra se da je to kandidat krajnje konzervativnog tabora na predsjedničkim izborima.

Mala prednost za umjerenijeg kandidata

U prvim predizbornim anketama vodio je Džalili, ali prema poslednjim ispitivanjima javnog mnjenja instituta Meta, sada vodi umjereniji Masud Pezeškijan. On bi mogao da osvoji 24,4 odsto glasova. Pezeškijan je od 2001. do 2005. bio ministar zdravlja tokom predsjedničkog mandata Muhameda Hatamija. On je već želio da se kandiduje na predsjedničkim izborima 2021. godine, ali ga je Savjet čuvara odbio. 

To što je njegova kandidatura sada odobrena smatra se strategijom Savjeta čuvara za mobilisanje birača. Pezeškijan pokušava da pridobije razočarane sljedbenike reformista. On je, recimo, u predizbornoj kampanji kritikovao politiku obaveznog nošenja tradicionalne marame. „Obećavam da ću zaustaviti taj način ponašanja, s kojim se na ulicama suočavaju naše kćeri i sestre“, rekao je u nedjelju na predizbornom skupu u Teheranu.

Pezeškijan se zalaže za stvaranje novog povjerenja između moguće umjerene vlade i stanovništva. Njegovi pristalice ga vide kao poslednju šansu za sprečavanje pobjede predstavnika tvrde struje. Nadaju se da će strah od pobjede ultrakonzervativnih političara kao što je Džalili mobilisati i one koji nisu namjeravali da izađu na izbore.

Said Džalili i predsjednik parlamenta Mohamad Bager Kalibaf smatraju se najizglednijim konzervativnim kandidatima. Ostala tri kandidata, prema anketama, imaju manje od pet odsto glasova.

Zadnje ispitivanje javnog mnjenja instituta ISPA od 23. juna takođe predviđa tijesnu pobjedu Pezeškijana s 24,4 odsto, dok bi Džalili dobio 24, a Kalibaf 14 procenata. Taj institut sa sjedištem u Teheranu nije državna institucija, ali se smatra bliskim vladi.

Ako ovog petka nijedan kandidat ne bude osvojio apsolutnu većinu, 5. jula održava se drugi krug izbora.

Inscenirani izbori za legitimnost

U Iranu predsjednik nije državni poglavar, nego u stvari predsjednik vlade. Pritom stvarnu vlast u svojim rukama drži vjerski vođa, ajatolah Ali Hamnei. Taj 85-godišnjak ima odlučujući uticaj i u Savjetu čuvara, insistuciji koja određuje i to ko smije da se kandiduje na izborima. Vlastodršci pomoću izbora pokušavaju da daju legitimitet svom režimu, ali je mogućnost izbora veoma ograničena.

Stručnjaci nakon ovih izbora ne očekuju velike političke promjene. „S ovim kandidatima vrhovni vođa ne ulazi u velike rizike. Vođstvo prije svega želi kontinuitet“, kaže ekspertkinja za Iran Azedeh Zamirirad iz njemačke fondacije Nauka i politika (SWP).

„Neću izaći na izbore“, kaže jedan 27-godišnji mladić za DW. „Učestvovao sam na uličnim protestima iako je bilo opasno po život. Želim da nestanu. Zašto sad da im dam legitimitet svojim glasačkim listićem?“ 

I drugi mladi birači izrazili su razočarenje. Presudno za takvo njihovo držanje je brutalno postupanje snaga bezbjednosti prema demonstrantima koji su se, nakon smrti 22-godišnje Jine Mahse Amini u septembru 2022, mjesecima okupljali na ulicama. Nasilno gušenje tih protesta izazvalo je duboke podjele u društvu i dodatno demotivisalo birače.

Nepovjerenje prema predizbornim obećanjima

Mnogi birači ne vjeruju obećanjima kandidata. Već je i na prethodnim predsjedničkim izborima u ljeto 2021. izlaznost bila mala – 48,8 odsto. To je bio najmanji odziv birača nakon revolucije 1979. godine.

Prema anketama ISPA, izlaznost bi ovoga puta mogla da bude oko 50 odsto. Od slabe izalznosti u prošlosti su profitirali prije svega oni koji zastupaju tvrdu liniju: mogli su da se pouzdaju u svoje vjerne birače iz religioznog miljea koji izlazak na birališta vide kao svoju dužnost. Ali, za razliku od prošlih izbora, oni sada mogu da biraju između dva konzervativna kandidata, što znači da se glasovi neće koncentrisati samo na jednog od njih. Ako Pezeškijan ne uspije da mobiliše svoje birače, vjerovatno će se ići u drugi krug.

„Govor ili pisanje o bojkotu izbora za ljude u Iranu može da ima teške posljedice“, izvještavaju aktivisti iz te zemlje na društvenim mrežama. To se smatra „propagandom protiv režima“ i kažnjava se zatvorom do godinu dana.

Poznati primjer je slučaj Narges Mohamadi. Ta dobitnica Nobelove nagrade za mir, koja se nalazi u zatvoru, u martu ove godine pozvala je na bojkot parlamentarnih izbora. Zbog te akcije i njene korespondencije sa zapadnim političarima, kao i zbog solidarnosti s jednom novinarkom koja je ponovo završila u zatvoru, osuđena je na godinu dana zatvora zbog „propagande protiv države“, objavio je njen advokat Mostafa Nili prošle nedjelje na platformi Iks.

Narges Mohamadi je iz zatvora poslala saopštenje u kojem kaže da neće izaći na predsjedničke izbore. A uputila je i pitanje vlastima: „Kako može da se postavi glasačka kutija pred one ljude kojima prijetite oružjem i zatvorom i koje tlačite?“

*ovaj članak je najpre objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu