Stvarno? Silvio Berlusconi? Da, bivši čelnik talijanske vlade, kojeg terete za brojne skandale i sudske sporove, želi još jednom biti predsjednik. U dobi od 85 godina kandidirao se za najvišu funkciju. Želi postati predsjednik Italije. 24. januar je određen kao datum za prvi krug glasanja.

"Mislim da Silvio Berlusconi može biti koristan za zemlju", rekao je on o sebi samom. "Ne bih se predao i učinio bih ono što mojoj zemlji treba", kaže on. Početkom decembra Berlusconi je poslanicima u parlamentu u Rimu poslao sliku svog lica, zategnutog zahvaljujući estetskoj hirurgiji i priložio zbirku svojih najljepših govora.

U Italiji se to smatralo početnim signalom za diskretnu izbornu kampanju za predsjednika. Mnogi promatrači u brojnim talk-show emisijama na talijanskim televizijama daju Berlusconiju, koji je ipak osuđen za poreznu prijevaru, tek šansu autsajdera. No, Berlusconija podržavaju desni populisti Matteo Salvini i Giorgia Meloni. Meloni, koja predvodi talijansku krajnje desničarsku Partiju braäa Italije (Fratelli d'Italia), zauzela je jasan stav prije Božića: "Želimo domoljuba. Berlusconi je taj. Draghi nije." Podsjetimo da je Meloni u Berlusconijevo vrijeme bila i ministrica u njegovoj vladi. 

Draghi: Želi li on to ili ne želi?

Mario Draghi je pak kandidat sa najviše šansi. Trenutni premijer, koji vodi uspješnu i iznenađujuće stabilnu tehnokratsku vladu, visoko je cijenjen u Italiji i Europi. Problem: još se nije izjasnio. Kandidirati samog sebe na predsjedničkim izborima je nepoželjno. Jedino Berlusconi od toga ne preza. Mario Draghi, 74-godišnji bivši predsjednik Europske središnje banke, navodno ima ambicije, ali bez njega na čelu vlada bi se uskoro raspala. U parlamentu vladu podupire netipična koalicija nacionalnog jedinstva kojoj pripadaju sve stranke osim desničarske Italijanske braće Giorgie Meloni. 

Ova većina bi se raspala, smatra Lutz Klinkhammer, talijanski stručnjak s Njemačkog povijesnog instituta u Rimu. Vlada je uglavnom na funkciji da razumno raspodijeli 200 milijardi eura ulaganja i pomoći iz fonda Europske unije za obnovu od posljedica korone, rekao je Klinkhammer u intervjuu za DW. "Bez novca iz Bruxellesa ova velika koalicija ne bi nastala. I ona je klimava. Znamo to. Zato vidim velike poteškoće. Ne vjerujem u stabilnost ove vlade ako Draghi bude izabran za predsjednika", kaže ovaj ekspert.

Rezultat bi mogli biti novi izbori – a kao njihov rezultat i desničarska populistička, euroskeptična vlada. No, ako propadne talijanski gospodarski oporavak nakon pandemije, neizbježno bi bile pogođene i ostale zemlje EU.

"Izbor je više od rituala"

Enrico Letta, čelnik socijaldemokrata u Italiji, stoga smatra da bi bilo puno bolje da Mario Draghi ostane na čelu vlade do kraja mandata koji ističe u proljeće 2023. i provede svoj reformski program. "Italija je i dalje najslabija karika u eurozoni, što znači da će talijanska politika i donositelji odluka iza njih biti ključni za opstanak i prosperitet EU u godinama koje dolaze", napisao je Nouriel Roubini, ekonomist i financijski savjetnik iz New Yorka i Brunello Rosa s Bocconi University of Economics u Milanu u zajedničkom komentaru za jedan socijaldemokratski časopis.

"Ako se populističke stranke vrate na vlast suočene s već visokim dugovima i deficitima, članstvo Italije u eurozoni moglo bi biti dovedeno u pitanje. To bi rezultiralo svim vrstama tržišnih dislokacija", napisali su Roubini i Rosa. Predstojeći talijanski predsjednički izbori sve su dakle samo ne običan ritual i ne mogu biti važniji. 

Za razliku od njemačkog saveznog predsjednika, talijanski predsjednik ima odlučujući utjecaj tijekom političkih kriza. On može imenovati šefa vlade i mora odobriti članove kabineta. Može i raspustiti parlament. Naoružan tim ovlastima, odlazeći sadašnji predsjednik Sergio Mattarella postavio je svog prijatelja Maria Draghija na mjesto premijera prije godinu dana i okončao krizu vlade. Moguće je da bi Draghi želio zauzeti ovu poziciju, nekoga ko vuče sve konce sljedećih sedam godina. S premijerom koji mu odgovara mogao bi dugo voditi Italiju. Međutim, nejasno je da li bi to podržao i parlament koji će se birati sljedećeg proljeća. Draghi je samo komentirao da je on „dokazani sluga svoje države". "Moja sudbina nije važna", rekao je Draghi na konferenciji za novinare.

"Kao i kod izbora pape"

Također nije sasvim jasan odnos većine u parlamentu, od 1009 birača koji će glasovati o novom predsjedniku 24. sjanuara. Zbog složenih pravila, Lutz Klinkhammer s Njemačkog povijesnog instituta uspoređuje sam izborni proces s izborom još jedne bitne osobe koji se održava u Rimu.

"To je kao sa izborom pape. Većina narodnih predstavnika trebala bi naći najvrijednijeg u ovoj konklavi", kaže Lutz Klinkhammer. Nema glasačkih listića na kojima su otisnuta imena kandidata. Svaki zastupnik, senator ili regionalni predstavnik mora rukom napisati ime onoga koga predlaže, Dakle, teoretski se svako ime može napisati. Ako nitko ne dobije dvotrećinsku većinu u prva tri glasanja, potrebna je samo apsolutna većina u sljedećim glasanjima. Proces može potrajati. Godine 1972. bila su potrebna 23 kruga prije nego što je dobijena većina za kandidata Giovannija Leonea. Sergio Mattarella uzeo je trebao četiri glasačka kruga prije nego što je izabran prije sedam godina.

Prošlog vikenda djelatnici u kulturi javno su pozvali da se prekine igranje s funkcijama među starim muškarcima. Oni su predložili dvije žene kao kandidatkinje: ministricu pravosuđa Martu Cartabiu i njezinu bivšu kolegicu Paolu Severinu. Baš kao i Silvio Berlusconi, i one vjerojatno imaju male šanse. No, kako je britanski časopis "The Economist" napisao u komentaru o talijanskoj unutarnjoj politici: "Malo je vjerojatno, ali događale su se i čudnije stvari."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu