Solidarne posjete visokih zvaničnika Kijevu – uprkos ruskom raketiranju – u međuvremenu su postale uobičajena stvar. Od početka napada 24. februara, njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok i poljski predsjednik Andžej Duda već su dva puta posjetili Ukrajinu, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen čak tri puta.

Ali i pored toga, posjeta njemačkog predsjednika Frank-Valtera Štajnmajera je od velike važnosti. To je dugo očekivani signal da su sve nesuglasice između Kijeva i Berlina riješene. One su kulminirale u aprilu kada je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ponizio Štajnmajera, otkazavši mu posjetu u trenutku kada je njemački predsjednik već bio na putu ka glavnom gradu Ukrajine, zajedno sa poljskim kolegom Dudom i još trojicom predsjednika, kako bi poslali signal solidarnosti.

U pravi čas

Još važniji je trenutak posjete iz Berlina. Jer, istovremeno se u glavnom gradu Njemačke održavala međunarodna konferencija za obnovu Ukrajine. Kancelar Olaf Šolc zahtijeva „Maršalov plan“ za Ukrajinu. Obnova je, prema Šolcu, „generacijski zadatak koji mora da počne sada“.

Ljudi u Njemačkoj iz ličnog iskustva znaju koliko je važna međunarodna podrška za obnovu zemlje, za budućnost prosperiteta i demokratiju. Ukoliko postoji šansa da Njemačka vjerodostojno preuzme vodeću ulogu u Evropi nakon Bregzita, u vremenu Orbana i italijanskih postfašista, onda je to sada. To što Njemačka prednjači kada demokrate zajedno grade ono što su diktator i njegovi pomoćnici uništili vođeni mržnjom prema slobodi, može biti novi podsticaj evropskoj ideji integracije u miru i slobodi. 

Ali, da bi Njemačka bila viđena ne samo kao glavni platiša, već zaista kao pokretačka snaga Evrope, ona mora da povrati povjerenje – i to ne samo u Ukrajini, već i u Poljskoj i baltičkim zemljama. Povjerenje u to da Berlin nikada više zbog jeftinog gasa neće staviti na kocku slobodu i bezbjednost. Da je Njemačka spremna da se bori za bezbjednost slobodne Evrope, ako je potrebno i suprotstavljanjem autoritarnoj Rusiji. I da je nakon osam mjeseci ruskih ratnih zločina konačno spremna da odbaci socijaldemokratsku mantru „Mir u Evropi samo sa Rusijom“.

Angažman za povratak povjerenja

Upravo za to povjerenje se u Kijevu založio Frank-Valter Štajnmajer. On je obećao Ukrajini ne samo ekonomsku i političku podršku, već i vojnu. To nije nešto što se podrazumijeva, jer se radi o političaru čije ime je među Ukrajinkama i Ukrajincima bilo sinonim za smirivanje. On je godinama vjerovao da zavisnost od ruskog gasa doprinosi miru. I da konflikt u Donbasu može da se riješi diplomatskim putem s Rusijom. Pa i nakon aneksije Krima on je i dalje vjerovao u san o bezbjednosti i miru „od Vankuvera do Vladivostoka“.

Frank-Valter Štajnmajer bio je dovoljno veliki da prizna svoje greške. Sada je u Kijevu boravio kao prijatelj i njemačko-ukrajinski odnosi konačno su počeli da se normalizuju. Krajnje je vrijeme da se otklone emocionalne tenzije. Sve drugo ne bi bilo pravedno prema ogromnim naporima Berlina da pomogne Ukrajini: Njemačka ne samo da je primila milion ukrajinskih izbjeglica – nakon početnih poteškoća, Berlin u međuvremenu isporučuje i važne sisteme oružja za borbu protiv ruskih osvajača, a sada želi i da preuzme vodeću ulogu u obnovi zemlje.

Konsekventno preispitivanje u SPD-u?

Pritom je važno da preispitivanje u Berlinu ostane konsekventno. Uostalom, potpuna obnova Ukrajine moguća je samo ako ruska invazija bude odbijena. U tom kontekstu, ministarka spoljnih poslova Analena Berbok i ministarka odbrane Kristin Lambreht nedavno su zatražile da se budžet za vojnu pomoć utrostruči.

To koliko daleko je s promjenom kursa koji je u Kijevu najavio predsjednik Štajnmajer spremna da ide njemačka stranka SPD, mjeriće se po tome kako će kancelar Šolc reagovati na inicijativu ministarki.