Život prepun uspona i padova, zvjezdanih trenutaka i preokreta, počeo je 16. oktobra 1927. Günter Grass je rastao u skromnim uslovima. Njegovi roditelji su u Gdanjsku imali radnju sa kolonijalnom robom. Kupci su bili siromašni, stan - mali, okruženje - katoličko. Bilo je to "djetinjstvo između Svetog duha i Hitlera", kako je to napisao Grasov biograf Mihael Jirgs. Kada je počeo Drugi svjetski rat, Gras je imao 17 godina. 1944. je opsluživao protivavionski top, a zatim je postao esesovac. O tome je progovorio tek nekoliko decenija kasnije - izazvavši skandal.

Počeci uspješnog pisca

1952. godina: Savezna Republika Nemačka je mlada, Grass- isto tako. Počeo je da se bavi umjetnošću, studirao na Umjetničkoj akademiji u Dizeldorfu vajarstvo i grafiku, svirao u jednom džez-sastavu, putovao, i 1956. se na neko vrijeme skrasio u Parizu. Tamo je sa svojom prvom suprugom vodio skroman život i počeo da se bavi pisanjem. Njegov prvi roman, "Limeni doboš", objavljen 1959, uskomešao je uštogljeni duh Njemačke tih godina, i postao poznat u svjetskim razmjerama, a više puta je i ekranizovan. 1999. je Grass za njega - i svoje životno djelo - dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Kreativan i produktivan

Grass je pisao drame, pjesme i prije svega beletristiku. Duga je lista njegovih djela. "Mačka i miš", "Pseće godine", "Hod raka", "Ljušteći luk", "Lokalna anestezija", samo su neki od poznatih naslova; u njima je uglavnom tematizovao političke odnose i društvene prelome, na primjer, ulogu intelektualaca u pobuni u DDR-u 1953. godine, studentske revolte iz 1968, izbore za Bundestag... veoma važno mu je bilo i pomirenje sa Poljskom, zemljom za koju je ostao vezan rođenjem.

Romani koje je objavio posle "Limenog doboša" ni izdaleka nisu izazvali oduševljenje svjetske publike kao priča o malom Oskaru Maceratu, ali su ipak imali veliki uspjeh. Bilo je i čitalaca koji su smatrali da je u njima previše politike, a premalo umjetnosti.

Moral i politika

Ginter Grass je bio umjetnički multitalenat i često je sam ilustrovao svoje knjige. Veliku pažnju javnosti je izazivao svojim političkim angažovanjem - godinama je u Njemačkoj važio kao moralna instanca. 1961. je postao pristalica Socijaldemokrata, 1969. je podržao Vilija Branta u predizbornoj kampanji, nekoliko godina kasnije se i sam učlanio u tu stranku, da bi na kraju, zbog spora oko novog zakona o azilu, vratio svoju partijsku knjižicu.

Uvijek je bio relativno bučan i kritičan posmatrač svog vremena i nezavisni ljevičar koji je koristio svoj renome da bi uticao na diskusije o protjerivanju Kurda iz Njemačke i zalagao se za bivše prinudne radnike, ljudska prava, progonjene pisce... i govorio protiv ratova ali i njima u prilog, da bi 2006. priznao da je i sam bio ratni grešnik. Kada je u svojoj autobiografiji otkrio da je kao 17-godišnjak bio član naoružanih SS-jedinica, u Njemačkoj i inostranstvu su počele velike diskusije o njegovoj ličnosti. Na njegov ugled je pala sjenka i pisac, koji se stalno zalagao za bespoštedno suočavanje Njemačke sa svojom nacističkom prošlošću, optužen je za licemjerje.

Pjesma kao provokacija

2012, kada je njegov oreol moralne instance već bio izblijedio, objavio je tekst pod naslovom "Ono što mora da se kaže", i njime još jednom izazvao skandal o kome se raspravljalo i daleko van granica Njemačke.Tekst je objavljen u u vidu pjesme u kojoj je iznijeta neuvijena kritika na račun politike Izraela. Grass u njoj upozorava na opasnost od atomskog napada Izraela na Iran i naziva izraelsku državu, njene nuklearne kapacitete i politiku prema Palestincima - opasnošću za svjetski mir.

Pamflet je izazvao ogorčenje a Günter Grass je u Izraelu postao persona non grata. Optužen je za antisemitizam. No, ovaj pisac je mnogima ostao veliki uzor. Uve Telkamp ga je okarakterisao kao jednu od "najvećih pripovjedačkih snaga njemačke književnosti", a za Morica Rinkea, Grass je bio "možda najinteresantniji i najraznovrsniji dinosaurus".