Jedno se Recepu Tayyipu Erdoganu mora priznati: U međuvremenu je zaista jednostavno ne voljeti ga. Aktualni turski predsjednik, koji je prije 15 godina izabran za premijera, bombardira Kurde, a opozicione političare i novinare šalje u zatvor. Ženama savjetuje koliko djece trebaju imati, a u diplomatskim prepucavanjima sa europskim šefovima država rado ih optužuje da su nacisti kako bi ušutkao kritičare.

Erdogan je s godinama postao ono što u jednoj zaista otvorenoj debati zapravno ne bi smjelo postojati. Svi su jedinstveni oko toga: Ovaj čovjek je zlo. Međutonova u međuvremenu više ovdje nema.

Europljanin godine

Na početku karijere "RTE-a", kako ga njegove pristalice rado nazivaju, bilo je drugačije. Potomak jednog siromašnog mornara iz istanbulske lučke četvrti Kasimpasa promijenio je politički i društveni život u Turskoj toliko duboko kao niko drugi nakon osnivača moderne Turske Kemala Ataturka. Erdogan je na početku svog premijerskog mandata započeo mirovni proces sa Kurdima u zemlji, pobrinuo se za to da diskriminirajuća zabrana nošenja marame na univerzitetima bude ukinuta, da vojska bude stavljena pod civilnu kontrolu i da širom zemlje bude uspostavljena zdravstvena zaštita za hitne slučajeve. Ekonomska politika njegove vladajuće AKP priskrbila je zemlji pravi ekonomski boom - a brojnim Turcima omogućila uspon do srednjeg sloja. Prije svega zbog tih reformi i uspjeha brojne Turkinje i Turci stoje danas iza Erdogana.

Kao ni jedan drugi političar prije njega Erdogan je doveo Tursku toliko blizu Europe. Europska inteligencija je bila oduševljena: 2004. godine je Erdogan dobio nagradu "Europljanin godine", u oktobru 2015. su započeli pristupni pregovori Turske sa EU. 

Raskid sa Zapadom

Ipak danas od te naklonosti nije ništa ostalo. Sporazum o izbjeglicama između Turske i EU i stabilni trgovinske odnosi manje ili više - kompletan odnos Erdogana prema Europi je obilježen dubokim nepovjerenjem. Razlog tomu je i njegov impulzivan karakter: Frustriran time da nije mogao proces približavanja Zapadu ostvariti istim tempom kao svoje unutarpolitičke reforme Erdogan se odavno okrenuo "arapskoj ulici" kao uslužnom primatelju njegovih rastućih tirada. Legendaran je njegov nastup 2009. godine na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu kada je potpuno začuđenog izraelskog predsjednika i dobitnika Nobelove nagrade za mir Šimona Pereza na otvorenoj sceni nazvao "ubicom djece".  

Takve tirade postaju za Erdogana dvostruki autogol. S jedne strane on time odbija preostale koji ga podržavaju u Europi. S druge strane time ponovo hrani (desno)konzervativne predrasude onih koji su uvijek s nepovjerenjem gledali na vođu jedne muslimanske zemlje od 80 miliona stanovnika, koji puca od snage.

Autoritaran i korumpiran

Sve više se čini da je kod Erdogana riječ o čistom osiguranju vlasti i množenju bogatstva: na unutarpolitičkom planu od 2009. godine stalne optužbe za korupciju protiv njega i njegove porodice proturječe slici pobožnog muslimana koju Erdogan rado nameće u javnosti. Najkasnije sa brutalnim gušenjem protesta u Parku Gezi 2012. godine je raspoloženje protiv Erdogana u zapadnoj javnosti potpuno promijenjeno i od tada teško da još dopušta pozitivnu procjenu njegove ličnosti.

I s obzirom na to da je pro-kurdska HDP sa svojim karizmatičnim partijskim šefom Selahattinom Demirtasom na parlamentarnim izborima u ljeto 2015. godine postigla enorman uspjeh i time odjenom postala vidljiva politička alternativa u Turskoj Erdogan je odjednom prekinuo mirovni proces sa Kurdima. Ponovo je počeo sa bombardiranjem kurdskih područja na istoku zemlje.

Masovna hapšenja nakon pokušaja puča

U dosada posljednjem negativnom vrhuncu i njegov bivši sljedbenik, konzervativni propovjednik Fetulah Guellen, je dospio u nemilost. Neuspjeli puč u ljeto 2016. godine bio je povod da počne talas masovnih hapšenja navodnih pristalica ovog propovjednika. 50 000 ljudi su navodno do sada bile žrtve lova na Guelnove sljedbenike.  

Kao što je rečeno: Erdogan je s godinama postao ono što u jednoj zaista otvorenoj debati zapravo ne bi smjelo postojati. Svi se slažu: Ovaj čovjek je zlo. Međutonova u tome više nema.