1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Preporuke stigle, sad političari moraju da prelome

14. april 2020

Njemački mediji su vrlo različito reagovali na plan Nacionalne akademije nauka o normalizaciji života. Neki opovrgavaju svaki legitimitet te institucije i nazivaju je „drskom“, neki u njenim planovima vide glas razuma.

Deutschland Coronavirus Menschen mit Schutzmasken
Foto: picture-alliance/J. Eckel

Njemačka Nacionalna akademija nauka „Leopoldina“ sačinila je dokument sa planom za normalizaciju života tokom pandemije. Suština tog plana je da vlast ukine ograničenje sloboda građanačim se za to steknu uslovi, obaveza nošenja maski tamo gde nije moguće držati odstojanje od ljudi i  otvaranje škola, čemu bi trebalo najprije pristupiti.

O tome portal Tagesšau (Tagesschau - javni servis ARD) piše: „Naučnici su obratili pažnju na štetu koju vanredno stanje izaziva u velikim dijelovima društva. Na to koliko su mnoge privredne oblasti ugrožene izostankom zarade ili na stres koji porodice trpe zbog dodatnog staranja o djeci. Zato apel političarima glasi: ako društvo sve to treba da podnese, onda mu je potrebna jasna perspektiva: Ali, koliko dugo? Potrebno je ublažavanje mera gdje god je to moguće bez izlaganja opasnosti“

„Vrijeme je za razborito regulisanje stvari: gdje god je zagarantovano dovoljno odstojanje između kupaca i osoblja, kako piše u preporukama 'Leopoldine', radnje, pa i ugostiteljske, trebalo bi otvoriti. I kretanje posjetilaca javnih službi trebalo bi osmisliti tako da postoji alternativa za apsolutni shutdown“, piše ovaj portal.

Frankfurter algemajne cajtung (Frankfurter Allgemeine Zeitung) navodi da jeste u pitanu Nacionalna akademija nauka, ali da se tamo ne sprovode istraživanja: „Ona je zapravo skup renomiranih profesora koji se usuđuju da daju savjete političarima. Ovo je njeno treće ad hoc oglašavanje o pandemiji korone. A ad hoc, to znači: ono što ne počiva na istraživanju. A i kako bi drukčije – jer ni ne postoji istraživanje o tome, o čemu profesori drsko tvrde da imaju pojma: o ponovnom pokretanju javnog života. I zaista, tekst je skup opštih tvrdnji, podsjećanja na vrijednosti i ispraznih zahtjeva koje su potpisali teolozi, tehnolozi materijala, istraživači katalize i društveni istoričari.“

Zidojče cajtung (Süddeutsche Zeitung) iz Minhena navodi: „Nestrpljenje je veliko i razumljivo a pitanje je i kako se može zaštititi zdravlje učenika, njihovih roditelja, baba i deda, nastavnika? Da li pravila o odstojanju u učionicama imaju šansu? Naučnici 'Leopoldine' savjetuju njemačkoj vladi da, što je prije moguće, pootvara škole. To je ispravno, ali i gotovo trivijalno – pitanje je kada će to tačno biti moguće. A ispravan, ali ne i tirivijalan, jeste i prijedlog da se razredi postupno opet otvore, i to odozdo prema gore. Jer, što su djeca mlađa, to manje pomaže tehnika – i utoliko više im nedostaje škola.“

Tabloid Bild (Berlin): „Najbolji stručnjaci zemlje su izdali političarima svjedočanstvo tj. ekspertizu za njihov menadžment i upravljanje koronom. Njihova presuda: nedovoljan (1)! Već nedjeljama, njemačka vlada svakodnevno saopštava broj zaraženih i umrlih. Ali, potpuno je nejasno koliko oboljelih ima samo lake simptome. Niko ne zna koliko umrlih je zaista bilo zaraženo koronom. Zaključak eksperata o podacima koje daje test na koronu glasi: slika je izobličena.“

„Profesori ne dovode u pitanje posljedice mjera protiv korone za privredu, društveni život i demokratiju. Studija 'Leopoldine' je zvonjava budilnika; potrebno je podvrgnuti sve brojke provjeri, te razumno procijeniti opasnost od korone. Jer, jedno je sigurno: svaki dan zastoja košta Njemačku milijarde evra, hiljade radnih mjesta i – kao što stručnjaci takođe upozoravaju – dio demokratije.“

Frankfurter noje prese (Frankfurter Neue Presse) navodi: „Dok se za ranije generacije podrazumijevalo da sjede kod kuće, danas je to za mnoge vanredno stanje koje je teško podnijeti. Ali, onaj ko se kao odrastao žali na život kod kuće, mora da postavi sebi neka temeljna pitanja. Jer, onaj ko svog partnera, porodicu ili samački život može da podnese samo uz trajno odvraćanje pažnje, vodi pogrešan život u poređenju sa onim kojeg smatra ispravnim. Nestrpljenje raste iz nelagodnosti koja se osjeća prema stvarnosti.“

„Povlačenje može postati samo izvor samorefleksije, kreativnosti i strpljenja. Ali, mnogi su u vrijeme korone zaboravili kako to izgleda biti sam sa sobom – i to ne samo zbog konstantnog prisustva društvenih mreža: i analogni život je bio organizovan tako da je čovjek stalno negdje drugdje, da jede na drugom mjestu, da se sastaje sa ljudima negdje drugo“, piše ovaj list.

Nedjeljnik Cajt (Zeit, Hamburg) na svom portalu piše: „Izlaganja jedne vladine komisije u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i prije svega preporuke 'Leopoldine', s jedne strane su toliko konkretni da je na osnovu njih moguće zamisliti vrijeme poslije 19. aprila – i zato će oko toga sigurno doći i do spora. S druge strane, toliko su nekonkretni da politiku vraćaju u fokus. Tamo gdje naučnici smiju da budu oprezni, političari moraju da donose odluke. Politika će tako, kada je riječ o pažnji javnosti, ponovo da se vrati tamo gdje je uvijek bila u sistemu moći: u sami centar.“

priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android