Proteklih deset mjeseci područje oko Palate pravde (Palais de Justice) u centru Pariza podsjeća na zonu visoke sigurnosti - okruženo je metalnim ogradama i čuvano od strane stotina policajaca, čiji su kombiji poredani ispred zgrade.

Tu se sudi grupi od 20 ljudi, od kojih šestorici u odsustvu - jer su navodno sudjelovali u najgorim terorističkim napadima u Francuskoj od kraja Drugog svjetskog rata ili  omogućili da do njih dođe.

- pročitajte i ovo:  Sudski epilog terorističkih napada u Parizu i trauma preživjelih

13. novembra 2015. devetočlana teroristička grupa izvršila je napade na nogometni stadion, barove,  restorane i muzičku dvoranu Bataclan i ubila 130 ljudi. Iza napada je ostalo hiljade preživjelih i duboko traumatiziranih ljudi, od kojih su neki teško ozlijeđeni. U traumatizirane spadaju i članovi obitelji stradalih. Više od 2.000 ljudi podnijelo je civilne tužbe u sudskom sporu čija će presuda biti izrečena ove srijede. To bi mogao biti važan korak kako za preživjele – tako i za Francusku.

Civilne tužbe

David Fritz Goeppinger jedan je od podnosilaca građanske tužbe. "Nisam očekivao ništa od sudskog postupka, ali sada sam stvarno sretan što sam imao aktivnu ulogu u njemu", kaže on za DW u hodniku ispred sudnice.

Sudnica, u kojoj je sve izrađeno od drveta, vrijedna je 8 miliona eura (8,5 miliona dolara) i posebno je napravljena za najveći sudski proces u istoriji Francuske. Mamutsko suđenje biće snimano i arhivirano – zajedno sa još dvanaest drugih procesa koji su od velikog značaja za istoriju Francuske.

Tokom suđenja, 30-godišnji Fritz Goeppinger pisao je online-dnevnik, koji se mogao pročitati na web stranici France Info, objavljujući svaki dan po jednu fotografiju. Sam fotograf je također bio jedan od 300 građana koji su podigli civilne tužbe i koji su dali izjave pred sudom.

Te kobne noći u novembru 2015. Fritz Goeppinger je, kao 1500 drugih ljudi, prisustvovao koncertu američkog rock sastava Eagles of Death Metal u pariškoj dvorani Bataclan.

‚Na vratima pakla'

Kada su trojica terorista počela ubijati ljude u muzičkoj dvorani, pokušao je pobjeći kroz prozor, ali ga je jedan napadač zaustavio i odveo ga kao taoca u sobu na spratu, zajedno s još 20 osoba. “Osjećao sam se kao da čekam u redu pred vratima pakla”, rekao je on pred sudom u oktobru prošle godine.

"Rekao sam sebi, to je kraj.  I počeo sam se moliti - da umrem na dostojanstven način. A onda je policija ušla da nas oslobodi. Svi smo pomislili - ne, nemojte, svi ćemo izginuti. A onda me je neko zgrabio i bacio niz hodnik. Ustao sam i pomislio 'Dragi Bože, živ sam'.  Za čudo, nijedan talac ili policajac nije ubijen niti je teško ozlijeđen tokom te visokorizične operacije spašavanja“, kaže Fritz Goeppinger.

Utvrđivanje istine

"Za mene je bilo jako važno dati svoje viđenje onoga što se dogodilo te noći. To je oblik utvrđivanja istine koji je dio mog procesa ozdravljenja", objasnio je Goeppinger, koji još uvijek ima noćne more. 

Utvrđivanje istine bilo je jednako ključno za policajca Michela Cabochea. Dok je Fritz Goeppinger sa drugim taocima bio na spratu, Caboche i njegove kolege iz „Brigade za borbu protiv kriminala“ - BAC75N bili su prvi policajci koji su prodrli u muzičku dvoranu.

"Kada smo ušli u Bataclan, ukazao nam se rezultat masakra", rekao je Caboche za DW. "Posvuda je bilo mrtvih tijela, u zraku se osjećao miris baruta a lokve krvi su prekrivale pod“. Tokom sljedećih nekoliko sati, policajci su evakuirali sve ozlijeđene iz Bataclana. "Ali nakon toga, specijalci su nam rekli da idemo usmjeravati saobraćaj - iako smo bili prekriveni krvlju", prisjetio se Caboche.

Baš kao i drugi policajci, koji su bili na zadatku te noći, Caboche i njegovi kolege bili su duboko šokirani onim što su doživjeli. Ali njihovi šefovi se ponašaju kao da oni nisu ušli u dvoranu Bataclan.

Uspješna operacija se ne spominje u službenom izvještaju

"Jednostavno nismo spominjani u službenim izvještajima ili sudskoj istrazi uoči suđenja, a kada sam počeo pričati o tome šta smo učinili te večeri, nazvali su me lažljivcem. Bio sam na crnoj listi i više nisam unaprijeđivan".

Do sada nije podneseno službeno objašnjenje zaovaj  propust. Barem će svjedočenja tokom suđenja doprinijeti da se događaji rekonstruišu.

Tužitelji su zatražili doživotnu kaznu zatvora za desetoricu optuženih. Među njima su i navodni organizatori napada, koji su upravljali međunarodnom ćelijom terorističke organizacije Islamska država (IS), koja je preuzela odgovornost za napade a za koje se vjeruje da su mrtvi, Druge osobe sa optuženičke klupe navodno su obezbijedile oružje i papire teroristima dan prije napada. 

Samo jedan od optuženih, Salah Abdeslam, bio je tog 13. novembra u Parizu, zajedno sa ostalih devet napadača. Na njega se fokusiralo suđenje. Abdeslam nije aktivirao svoj samoubilački pojas - za koji stručnjaci kažu da je bio neispravan - i pobjegao je natrag u Belgiju. Na sudu je on dao protivrječne izjave. Prvo se proglasio "borcem IS-a", a kasnije je od žrtava i preživjelih tražio oprost.

Demokratski odgovor Francuske na terorizam

Ali za Arthura Dénouveauxa, još jednog preživjelog napada u Bataclanu i predsjednika Udruženja žrtava „Život za Pariz“, nije toliko važno šta je Abdeslam rekao na sudu. "Ključna stvar je da je progovorio. Sada sud može donijeti odluku i pravda može biti zadovoljena", rekao je Dénouveaux za DW. "Ovo je pokazalo da je terorizam slijepa ulica i da ne proizvodi heroje. Neki misle da se to podrazumijeva, ali neke mlade još uvijek privlači islamski terorizam. Nadam se da će sada svi shvatiti da u terorizmu nema budućnosti i da se takvi napadi moraju zaustaviti".

Nema povjerenja u francuske vlasti

Caboche se slaže da je suđenje dio procesa ozdravljenja – kako njegovog ličnog tako i ozdravljenja zemlje. No, čini se da je odnos povjerenja prema francuskim vlastima za njega zauvijek prekinut. Od tog novembarskog dana 2015. učestvovao je u svakojakim sigurnosnim obukama.

"Trebao sam shvatiti kako se određene pogreške u načinu na koji smo postupili te noći mogu spriječiti tokom mogućih budućih napada", rekao je dok je održavao antiterorističku obuku osoblju jedne privatne sigurnosne firme na jugu Pariza. 

"Teška srca sam odlučio ostaviti posao policajca, iako je to oduvijek bio moj posao snova. Shvatio sam koliko je teško promijeniti nešto u tom ogromnom sistemu", objasnio je. Ovaj 41-godišnjak osnovao je nekoliko konsultantskih i jednu privatnu zaštitarsku firmu. "Želim biti siguran da su ljudi budniji nego ikad i da se tako nešto više nikada ne ponovi".  

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu