Suđenje bivšem premijeru Herceg-Bosne Jadranku Prliću, ministru odbrane Bruni Stojiću, zapovjednicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću, zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i predstojniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću počelo je u aprilu 2006. godine. Sva šestorica su u pritvoru Haškog tribunala još od 2004. godine. Optuženi su za zločine nad nehrvatskim stanovništvom u srednjoj Bosni i dijelovima Hercegovine 1993. i '94. godine, kakvi su bili oni u Stupnom Dolu, logorima Dretelj i Heliodrom ili u samom Mostaru. Počinjeni s ciljem da se, kako se navodi u optužnici, "Bošnjaci i drugi Nehrvati politički i vojno potčine, etnički očiste i zauvijek uklone" s područja koja su proglašena Herceg-Bosnom, ti zločini su, prema optužnici, bili dio "udruženog zločinačkog poduhvata" na čijem čelu je bio tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.

Arhitekti projekta Herceg-Bosne

Izvođenje dokaza u kojem je tužba ispitala 249 svjedoka, a odbrana 77 trajalo je više od četiri godine. Završne argumente su tužba i odbrana izlagale pune tri sedmice, od 7. februara do 2. marta 2011. Potom je gotovo dvije godine bilo potrebno do prvostepene presude koja je izrečena 29. maja 2013. Jednoglasnom odlukom sudijskog vijeća Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20, Valentin Ćorić na 16 i Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

U presudi je naglašeno da je sukob HVO i Armije BiH bio međunarodnog karaktera jer su u njemu učestvovale snage Hrvatske vojske (HV), a Republika Hrvatska je imala kontrolu nad svim vojnim zapovjednicima i civilnim vlastima Herceg-Bosne. Takođe je potvrđen i navod iz tužbe da su članovi udruženog zločinačkog poduhvata, uz bivše čelnike Herceg-Bosne, bili i Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko. Njihov zajednički cilj je, prema presudi, bilo uspostavljanje dijela hrvatske države na teritoriji Bosne i Hercegovine, u granicama nekadašnje hrvatske banovine iz 1939. godine. Šestorica optuženih bili su među "arhitektima tog projekta". Prvostepenom presudom je potvrđeno da su počinjeni zločini iz optužnice od formiranja Hrvatske zajednice Herceg-Bosna u novembru 1991. godine do kraja sukoba HVO i Armije BiH u aprilu 1994. godine u osam bosanskohercegovačkih opština – Mostaru, Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Čapljini, Ljubuškom, Varešu i Stocu.

"Do sada najgori žalbeni postupak"

Po izricanju presude, koja je napisana na 2.629 stranica, službama Haškog tribunala je bilo potrebno više od godinu dana da je prevedu na bosansko-hrvatsko-srpski (BHS) jezik, kako bi osuđeni mogli da je prouče i ulože najavljene žalbe. Sve u tom procesu bilo je sporo i komplikovano. Predsjedavajući Žalbenog vijeća sudija Karmel Ađus (Carmel Agius) je jednom prilikom rekao da je riječ u ogromnom i izuzetno složenom predmetu i "do sada najgorem žalbenom postupku". Žalbe su uložene krajem 2014. Rasprava koja počinje ovoga ponedjeljka po žalbama sve šestorice optuženih, ali i tužilaštva zakazana je više od tri godine nakon izricanja presude.

Tužioci, nezadovoljni presudama, traže znatno teže kazne: 40 godina za Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića, 35 za Ćorića i 25 za Pušića. Pošto se 28. marta završava žalbeni postupak, sudijsko vijeće će sljedećih osam mjeseci razmatrati navode i argumente podnosilaca žalbi i konačne presude izreći, kako je najavljeno, u novembru ove godine. Time će se okončati najduže suđenje u istoriji Haškog tribunala.

Republika Hrvatska je prije godinu dana uložila zahtjev Haškom tribunalu da bude uključena u žalbeni postupak, prije svega u raspravu o prvostepenoj presudi, po kojoj su za ono što se zbivalo na prostoru paradržavne tvorevine Herceg-Bosna proglašeni krivim i bivši predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko. Taj zahtjev je odbačen pod obrazloženjem da trojicu hrvatskih zvaničnika Tribunal nije optužio i da bi rasprava o tome bila bespredmetna.

Slobodana Praljka, koji je prvostepeno osuđen na 20 godina zatvora, a tužilaštvo u žalbenom postupku traži dvostruko težu kaznu, terete i materijalni zahtjevi administrativnih službi Tribunala. Već nekoliko godina Sekretarijat zahtijeva od njega da vrati dug od 2.800.000 eura, koliko je Tribunal uložio u njegovu odbranu prije nego što je odlučio da sam sebe zastupa. Po tvrdnji Sekretarijata, on nije imao pravo na to finansiranje, pošto njegova imovina vrijedi više od šest i po miliona eura, te je bio u stanju da namiruje troškove svoje odbrane. Posljednju opomenu za vraćanje duga Praljak je dobio u oktobru prošle godine.

Naslijeđe paradržavne tvorevine Herceg-Bosna

Dok su se u haškoj sudnici vodili procesi "najmoćnijim ljudima u projektu Herceg-Bosne čija realizacija je prepuna zločina, žrtava i uništavanja", i dok u zatvoru u Scheveningenu šestorica osuđenih izdržavaju visoke zatvorske kazne, u Bosni i Hercegovini se obilježavaju obljetnice utemeljenja Herceg-Bosne, bez obzira što je ta paradržavna tvorevina nestala Vašingtonskim sporazumom 1994. godine.

Na takvim svečanostima svakog novembra bivši dužnosnici Herceg-Bosne govore o toj tvorevini kao o "trajnoj inspiraciji, zalogu i obavezi". U sudnici Haškog tribunala u dokaznom postupku tužbe pokazano je kakva je bila inspiracija te tvorevine i kakvo naslijeđe može imati. "Nestale su cijele zajednice muslimana s tih područja. U julu, augustu i septembru 1993. godine vladao je teror. Hiljade ljudi je HVO izmjestio, srušen je Stari most u Mostaru", zaključeno je u presudi u kojoj je naglašeno da su šestorica optuženih, iako "nisu okrvavili vlastite ruke", krivi jer su "napravili planove koji su doveli do prolijevanja krvi mnogih", i odmjerene su im visoke zatvorske kazne.

U žalbenoj raspravi, s početkom ovoga ponedjeljka, odbrane šestorice optuženih tražiće, prema najavama, oslobađajuće presude, a tužilaštvo udvostručenje kazni.