Safia S. je imala 15 godina kada je u Hannoveru jednog policajca ubola nožem u grlo - bio je to to "čin mučenika" izveden u ime tzv. Islamske države. To se dogodilo u februaru, a polovinom oktobra je počeo proces protiv ove gimnazijalke. Slučajevi kao što su ovaj su gurnuli visoko na dnevni red pojam "prevencija od radikalizacije" - baš kao i skoro 1000 mladića i djevojaka koje su se tokom prošle godine priključili navodnom džihadu Islamske države. Kao partner u prevenciji stalno se nude islamska udruženja i zajednice okupljene oko džamija (džemate). To je dobro za imidž islama, za to se dobijaju i državne subvencije. No mora se bolje pogledati ukoliko se želi prihvatiti ove organizacije kao partnere općina, odnosno države.

To traži ekspertica za islam Susanne Schröter u razgovoru za DW s kojom smo razgovarali na marginama simpozija održanog koncem oktobra u Frankfurtu. Direktorica Frankfurtskog centra za istraživanje globalnog islama (FFGI) kaže da su se u prošlosti često angažirali oni koji nisu podesni za ovaj posao i da su se u sve uključivale zajednice koje su veoma upitne s obzirom na njihove ideologije. 

Ako se, kako kaže Schröter, pogleda na njihove internet stranice onda smo djelomice užasnuti time ko je dobio novac za prevenciju i rad sa mladima. Negativan primjer za nju u tom smislu predstavlja "Njemačko-islamsko udruženje Rhein-Main" (DIV). Savezno ministarstvo za porodicu je primilo ovo udruženje u svoj program "Živjeti demokratiju" skupa sa još više od 40 drugih udruženja. No u ljeto su državne subvencije ovom udruženju obustavljene. U međuvremenu Služba za zaštitu ustavnog poretka njemačke savezne zemlje Hessen promatra rad ovog udruženja. Ministarstvo unutarnjih poslova Hessena navodi da je trećina članova ovog saveza "ekstremistička ili je na njih izvršen ekstremistički utjecaj". 

Izolacija od većinskog društva

Na simpoziju "Muslimanska mladež između integracije, izolacije i novih puteva" etnologinja Schröter je govorila o svojim višegodišnjim terenskim istraživanjima u zajednici okupljenoj oko džamije u Wiesbadenu. Tamo svaka općina radi s mladima - naravno taj rad je vrlo različitog kvaliteta. Doduše, kako kaže Schröter, ima i slučajeva rada s mladima koji služe kao pozitivan primjer gdje džamije traže način da se otvore i surađuju sa drugim ustanovama za mlade. No: u džematima su mladići i djevojke odvojeno zbrinuti.  

Schröter je zaključila da rad sa mladima u džamijama uglavnom cilja na odvajanje od većinskog društva: "Želi se mlade zadržati pod svojim okriljem. Ne želi se da oni budu pokvareni njemačkim društvom, da oni više ne dijele pravila u vezi sa spolnim segregacijama, u vezi sa krepošću." Posljedica toga je da ti mladi, kako smatra islamologinja Schröter, nisu dovoljno pripremljeni za njemačko društvo.

Tema rada s mladima u islamskim zajednicama je važna i zbog toga jer je muslimansko stanovništvo u Njemačkoj mlađe od cjelokupnog stanovništva. Prosječna starost oko četiri miliona muslimana u Njemačkoj iznosi 30 godina, kaže Hussein Hamdam sa Akademije dijaceze Rottenburg-Stuttagrt. Prosječna starost cjelokupnog stanovništva nasuprot tome iznosi 46 godina. K tomu dolazi i to da za mlade iz muslimanskih porodica religija u međuvremenu igra jasno veću ulogu nego kod mladih koji dolaze iz većinskog stanovništva. "Religijska pripadnost kao identitet je danas veoma velika i potpuno je u drugi plan potisnula etnički identitet", kaže Schröter. Ona dodaje da orjentacija na religijske norme i pravila postaje sve veća: "Ne razmišljaju uzalud mladi muslimani svakodnevno o tome da li je ono što upravo rade dozvoljeno ili zabranjeno, haram ili halal."

Ahmad Mansour, autor knjige "Generacija Alah" to potvrđuje u svom izlaganju: Riječi haram i halal su danas u brojnim školskim dvorištima najčešće upotrebljavani pojmovi. U intervjuu za DW ovaj berlinski psiholog kaže: "Postoje grupe, koje pripadaju ovom društvu i koje su potpuno neupadljive, čiji život se odvija na bazi demokratije. Ali postoje i grupe ljudi, koji religiju doživljavaju kao jedino obilježje identiteta, od toga prave ideologiju i nose sa sobom veoma problematične vrijednosti".  

Političari i sigurnosne službe pod "radikalnim" razumiju one koji žele aktivirati bombe, kaže Mansour. No on želi ići još dublje u problem: "Mladi, koji podcjenjuju ovo društvo, koji žive ovdje, ali sa sobom nose potpuno drugačije vrijednosti, potpuno drugačiju idologiju, su za mene već jedna vrsta rizika. To ne znači, da je Služba za zaštitu ustavnog poretka odgovorna za to. To ne znači da mi te ljude trebamo zatvoriti, već se mi moramo boriti za te mlade. Moramo pridobiti te mlade. To je mjesto u kojem radikali mogu loviti svoje buduće članove." No nažalost, kaže Mansour, selefije su često bolji socijalni radnici. 

Muslimanski izviđači

Prema Mansourovom mišljenju prevencija radikalizacije je generacijski zadatak koji zahtijeva mnogo vremena. Poseban zadatak pri tome imaju škole. Učitelji ne moraju samo posredovati sistem vrijednosti, podsticati kritički način mišljenja i ponekad raditi i protiv patrijarhalnih roditelja, već oni moraju prije svega biti u stanju prepoznati radikalne tendencije", zahtijeva Mansour.

Da nije sve loše u radu sa mladima islamske vjeroispovijesti demonstrirala je na simpoziju grupa Savez muslimanskih izviđačica i izviđača Njemačke. Dječaci i djevojčice su skupa izašli na podijum držeći ispred sebe njemačku zastavu. Ovaj Savez izviđača postoji šest godina. Između ostalog su organizirali zajedničko logorovanje sa izviđačima kršćanske vjere. Sa oko 300 članova ovaj savez je još uvijek relativno mali, ali interes za njega je veliki. Toliko veliki da su zainteresirani za članstvo za sada na listi čekanja.