Aliullah je posljednji putnike koji je napustio avion iz Dubaija, koji je u utorak (11.02.) sletio u Hamburgu. Bio je to kraj dugog puta iz Kabula pri čemu je još izgubljen i njegov kofer. No to nije moglo pokvariti raspoloženje ovog 26-godišnjaka. On je sijao od sreće.

Zahvalio se svima koji su mu pomogli da konačno stigne u Hamburg. Zahvalio se i njemačkoj vladi za čiju vojsku je radio u Kunduzu kao prevoditelj. „Moj san je bio da dođem ovdje i taj san je postao stvarnost“, kaže on dodajući kako se u Njemačkoj osjeća sigurno. „Ne osjećam ni umor zbog dugog leta. Jednostavno osjećam samo olakšanje i veoma sam sretan.“

„Želim živjeti drugi život“

Sat kasnije se upoznaje sa jednosobnim stanom u kojem će živjeti u dobrostojećoj građanskoj četvrti u Hamburgu. Uposlenik Centra za izbjeglice, koji je i sam iz Afganistana, pokazuje mu osnovne stvari potrebne za novi život: krevet, ormar, stol, dvije stolice, malu kuhinju. „Moj plan je sada prvo nastaviti učiti njemački i studirati. Ovdje želim živjeti drugačiji život nego što sam živio u Afganistanu“, kaže on. „Tamo se nisam mogao slobodno kretati na ulici.“

Socijalne službe u Hamburgu mu nude pohađanje kursa njemačkoj jezika, plaćaju socijalnu zaštitu i omogućavaju pravo na rad. Glasnogovornik socijalne službe Marcel Schweitzer polazi od toga da će Aliullah dugoročno ostati u Hamburgu. „Natrag u svoju zemlju on ne može. Ako se tamo već radi o takvoj opasnosti, tako reći o pitanju života i smrti, onda mu mi ovdje naravno moramo ponuditi sigurnost. Ako se on angažirao za naše vojnike u Afganistanu, onda mi ne možemo jednostavno zatvoriti oči pred tako opasnom situacijom za njega.“

Višemjesečno čekanje na dozvolu Njemačke

No tako jasne riječi su se u Aliullahovom slučaju rijetko čule. On je naime mjesecima čekao na dozvolu njemačke vlade da može doći u ovu zemlju. Potom je tri mjeseca trajao birokratski postupak dobijanja odobrenja. A onda je odjednom došlo zeleno svjetlo iz Hamburga, potom viza, potom obezbijeđen let. No i tada je imao problema: Aliullah je u Dubaiju, preko kojeg je letio iz Kabula, ostao zadržan nekoliko sati jer ga niko nije htio pustiti u Njemačku bez posjedovanja povratne karte. Tako je tek 24 sata kasnije konačno uspio stići u Hamburg.

Afganistanac, koji mu je dodijeljen za pružanje pomoći, je uspio objezbijediti najosnovnije za njegov dolazak: tost, margarin, vodu i kobasice. No Aliullahe je na početku bio previše uzbuđen da bi mogao jesti. Najprije je želio nazvati svog oca koji je ostao u Afganistanu. I upravo je ovo telefoniranje podsjetilo ovog 26-godišnjaka u kakvom stanju je ostavio svoju obitelj. „Nadam se da će moja obitelj biti na sigurnom. No talibani bi se u svakom trenutku mogli osvetiti mojoj obitelji zbog toga jer sam ja radio za njemačku vojsku. Zbog toga sam zabrinut“, kaže on.

Na svom mobitelu još jednom gleda snimak oproštaja od svoje obitelji. Na snimku se njegova obitelj moli za njega, želi mu dobar let, dobar život i dobru budućnost, prepričava Aliullah sa knedlom u grlu vlažnih očiju.

Autor: Tagesschau