Alternativa za Njemačku (AfD) strelovito je u nedelju (20. septembar) poboljšala rezultat u još dvije njemačkepokrajine – Berlinu i Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji – ali će u obje ostati u opoziciji.

Stranka, čiji se pojedini dijelovi vode kao desno-ekstremni, osvojila je čak 38,2 odsto glasova birača u Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji na sjeveroistoku zemlje, što je za njih još jedna velika izborna pobjeda. AfD je više nego udvostručio rezultat i završio ispred socijaldemokrata (SPD) pokrajinske premijerke Manuele Švezig.

Za razliku od Saksonije-Anhalt, gdje je prije dvije sedmice ubedljiva pobjeda AfD od formiranja vlasti načinila dramu, ovdje nema sumnje da će Švezig ostati pokrajinska premijerka.

No, jedan od kopredsjednika AfD Tino Hrupala u prvoj izjavi ponašao se kao da će njegova stranka preuzeti vlast i rekao da će razgovarati sa svima. Usput je dodao da očekuje ostavku saveznog kancelara. „To bi stvarno bilo olakšanje za našu zemlju", rekao je Hrupala.

Uprkos tome što je i ovdje više nego udvostručio rezultat, stranka se zaustavila na 16 odsto glasova, dok je izbore dobila Ljevicasa 25 odsto.

Mercovi demohrišćani žestoko su udarili u zid, pošto u Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji nisu prešli cenzus. U Berlinu su izgubili skoro deset odsto glasova i vlast.

Udaranje u „protivpožarni zid"

Druga kopredsjednica AfD, Alis Vajdel, zato već vidi svoju stranku kao „novu narodnu" snagu umjesto Demohrišćana. Izraz „narodna stranka" se u Njemačkoj koristi za velike partije koje se obraćaju svim dijelovima društva.

Vajdel je opet prebacila demohrišćanima to što se drže taktike „protivpožarnog zida" i odbijaju saradnju sa AfD. „Mi razgovaramo sa svima, nismo mi dizali protivpožarni zid", rekla je ona za Drugi program javnog servisa ZDF.

Ali, kako izgledaju ti razgovori? Ima li izgleda na uspjeh? To Vajdel nije konkretnije rekla.

Izbori u Saksoniji-Anhalt početkom septembra pokazali su gdje su, za sada, granice AfD. Partija je tamo osvojila 43,8 odsto i za dlaku propustila apsolutnu većinu.

Iako se nadala makar saradnji sa Savezom Sare Vagenkneht (BSW), koji je knap prešao cenzus, od toga za sada nema ništa. Doduše, ni druge stranke nisu u stanju da naprave većinu.

Vajdel bi u Kancleramt

Ali, šta hoće AfD? Njihov nosilac liste u Saksoniji-Anhalt Ulrih Zigmund govorio je da hoće da vodi samo stabilnu pokrajinsku vladu, nikako manjinsku. Više puta je rekao da ga interesuje samo apsolutna većina te da bi se radovao ponavljanju izbora, uveren da bi AfD još ojačala.

Opet, savezno vođstvo stranke kao da želi da se što pre preuzme vlast u makar jednoj pokrajini. Alis Vajdel je rekla: „Što se mene tiče, može i u vidu manjinske vlade."

Sama Vajdel navodno ima najviše ambicije – da bude iduća kancelarka. Na saveznim izborima početkom prošle godine već je bila kandidatkinja, a vjeruje se da će to biti opet.

Moguće, kažu poznavaoci prilika, da ulazak u vlast u nekoj pokrajini vidi prije svega kao vjetar u leđa.

Protesti i ispadi bez efekta

Uspon stranke prate protesti. I pred nedeljno glasanje u dvije njemačke pokrajine su brojna udruženja i organizacije apelovale da se ne glasa za AfD.

To nije posebno urodilo plodom, kao što nisu smetali ni manji i veći skandali. Jedan kandidat AfD za pokrajinskog poslanika u Meklenburgu morao je da se povuče pošto se saznalo da je ranije osuđen za pljačku banke. Drugi se povukao jer se pročulo da mu je vozačka dozvola trajno oduzeta zbog vožnje u pijanom stanju.

U Berlinu su kod jednog saradnika nositeljke liste pronađeni droga i suveniri sa nacističkim motivima. To je u dugom nizu sličnih ispada – recimo, Bjern Heke, šef odbora stranke u Tiringiji, dvaput je osuđivan zbog upotrebe parola zloglasnog Šturmabtajlunga.

Uprkos svemu tome, i iako AfD još nije „narodna partija" u cijeloj zemlji, jasno je da više nije ukorijenjena samo u uskom miljeu niti je samo stranka protesta. U saveznim anketama se kotira na oko 29 odsto, čak devet odsto više od drugoplasiranih demohrišćana.

Nije više stranka protesta

Politikolog Marsel Levandovski sa Univerziteta Hale Vitenberg to objašnjava pomjeranjem društva udesno i neobično nepopularnom vladom kancelara Merca, u kojeg povjerenje ima još samo 13 odsto građana.

Studije pokazuju da birači koji prelome da glasaju za AfD neće brzo da se vrate drugim partijama. Levandovski o tome kaže da je AfD uspješno posijala nepovjerenje u državne institucije.

AfD, piše Torben Lening sa javnog servisa ARD, širi narativ prema kojem je njihov uspjeh na duži rok – neizbježan. „Očigledno da sve više birača u to vjeruje."