Oktoberfest je u punom jeku u Minhenu, "Vasilija" srećemo u mirnom parku na periferiji grada. Vasilij je u Njemačkoj skoro mjesec dana i jedan od prvih ruskih dezertera kome je pošlo za rukom da legalno uđe u zemlju.

Ovaj mladić kaže da se u Njemačkoj osjeća sigurno, ali da se boji za svoju porodicu u Rusiji. Zato ne želi da se zna njegovo pravo ime. U Rusiji, čije vlasti zbog dezerterstva tragaju za njim, prijeti mu do 15 godina zatvora.

"Neću se boriti protiv svog naroda"

Vasilij je artiljerac. Studirao je vojnu akademiju i obavezao se na višegodišnju službu u ruskoj vojsci. Ali on se već odavno razočarao u nju. Njegovi pokušaji napuštanja vojske bili su neuspješni. Kada je Rusija napala Ukrajinu, dobio je naređenje da ide na front.

„Rekli su: Spremi se, već nam ponestaje ljudi“, prisjeća se Vasilij. Ali on je to odbio. "Ja sam ukrajinskog porijekla", rekao je svom nadređenom: "Moj otac je Ukrajinac, neću se boriti protiv svog naroda."

Uprkos svim prijetnjama njegovog nadređenog, Vasilij nije otišao na front. Ali, uprkos tome, nije otpušten iz svoje jedinice. Kako su u razgovoru za DW rekli Vasilij i drugi dezerteri, rusku vojsku nije bilo jednostavno napustiti ni prije 21. septembra 2022. godine, kada je predsjednik Vladimir Putin objavio djelomičnu mobilizaciju. A nakon toga je, kažu, to postalo potpuno nemoguće. Kazne za neovlašteno napuštanje kasarne i dezerterstvo povećane su na deset, odnosno 15 godina zatvora.

„Nije bilo izlaza", kaže Vasilij. "Dobio sam poziv iz komande i rečeno mi je: 'Ili ćeš ići na ratište ili ćemo protiv tebe pokrenuti krivični postupak. U tom slučaju ćeš završiti iza rešetaka, odakle ćeš ionako biti poslan u rat'." Zbog svega toga se Vasilij odlučio na bijeg iz Rusije.

Viktor: "Bilo se jednostavno nemoguće suprotstaviti"

Prema podacima organizacije "Go by the Forest" (Idi šumom), koja pomaže Rusima da izbjegnu mobilizaciju i odlazak u rat, više od 500 dezertera napustilo je zemlju nakon objave mobilizacije. A to su samo oni koji su se obratili aktivistima za ljudska prava. Stvarne brojke su vjerovatno višestruko veće.

Većina muškaraca bježi najprije u Kazahstan ili Armeniju. Jedan od njih je oficir za vezu Viktor. Ni on ne želi da otkrije svoje pravo ime. Za razliku od Vasilija, on je bio sudionik ruskih vojnih operacija protiv Ukrajine.

Tokom video poziva iz kazahstanske prijestonice Astane, Viktor kaže da je pokušao da napusti vojsku. Međutim, u februaru 2022. godine odlazi na vojnu vježbu, koja se održava na ukrajinskom poluostrvu Krim koje je Rusija anektirala. Već 24. februara je njegova jedinica učestvovala u ruskoj invaziji.

"Probudili su nas u pet sati ujutro, postrojili i rekli: 'Počinje!' Ali nam nisu rekli kuda to treba da ide", prisjeća se Viktor. "U tom trenutku jednostavno se bilo nemoguće suprotstaviti. Ukoliko je neko išao naprijed, Ukrajinci bi ga upucali, a ako bi bježao nazad, uhvatili bi ga njegovi", priča Viktor.

On je sve do ljeta 2022. bio na ukrajinskoj teritoriji. “Vidio sam pogubljene ratne zarobljenike i čuo odgovarajuća naređenja od komandira jedinice”, kaže, ali uvjerava: "Nikada se ništa slično nije dogodilo poput onoga u Buči”. O masakrima nad civilima u Ukrajini saznao je tek krajem aprila 2022. godine, kada je uspio dobiti pristup internetu. „Nakon toga sam preispitao mnogo toga", kaže on.

Jevgenij: "Spreman sam da odgovaram pred sudom"

Jevgenij, oficir pri jedoj specijalnoj jedinici, takođe je u februaru 2022. poslan na granicu sa Ukrajinom na vojnu vježbu. Potiče iz siromašne porodice, a vojska je mladiću ponudila socijalni napredak.

"Nadali smo se i vjerovali da neće doći do rata", prisjeća se februara 2022. "Mislili smo, Putin je ubica i lopov, ali ne i fanatik koji će započeti rat. Ali, ispostavilo se da stvari stoje drugačije", kaže Jevgenij.

24. februara on i njegova jedinica prešli su granicu sa Ukrajinom. Došli su u Brovari kod Kijeva. "Za nas je to sve bilo jako tužno. 30. marta je poginula skoro cijela četa”, kaže on pričajući o borbama. "Kada smo bili blizu Kijeva, nismo uzimali zarobljenike jer nije bilo načina da ih odvedemo u Rusiju, pa su zbog toga bivali ubijeni." Ukrajinska strana je postupala na isti način, kaže on.

Jevgenij uvjerava da on sam nije učestvovao u ubistvima. "Spreman sam da odgovaram pred sudom. Moja savjest je čista. Učestvovao sam u ratnim dejstvima, pucao sam, ali pucano je i na mene", kaže on.

Strah od izručenja Rusiji

Nakon neuspješne ruske ofanzive kod Kijeva, Jevgenijeva jedinica je premještena u Donbas. Kako bi pobjegao odatle, sam sebi je pucao u nogu. "Jedni druge smo međusobno ranjavali u blizini ukrajinskih položaja i rekli smo da su Ukrajinci pucali na nas. Povjerovali su nam i prebačeni smo u jednu bolnicu u Rusiju", priča Jevgenij.

Viktor je sredinom avgusta 2022. dobio odsustvo. U kasarni je pokušao da dobije otpust, ali mu to nije pošlo za rukom prije objavljivanja mobilizacije. Oba oficira su na kraju pobjegla u Kazahstan. Pošto se protiv njih u Rusiji vodi krivični postupak, tamo nisu mogli dobiti zvanično zaposlenje, čak su morali i SIM-kartice i bankovne račune registrovati na tuđa imena. Takođe, strahovali su da bi ih Kazahstan mogao izručiti Rusiji.

Molba za humanitarne vize za ruske dezertere

"Za sebe vidim tri mogućnosti: Francuska, Njemačka ili Sjedinjene Države. Zato što te zemlje izdaju privremene putne isprave. Uostalom, niko od nas nema pasoš", kaže Viktor. On je već nekoliko puta kontaktirao ambasade ovih i drugih zapadnih zemalja, ali do sada je sve to bilo bezuspješno.

“Njemačko savezno ministarstvo unutrašnjih poslova je u maju 2022. godine saopštilo da će dezerteri iz ruske vojske dobiti izbjegličku zaštitu jer se može pretpostaviti da će njihovo dezerterstvo biti shvaćeno kao politički čin protiv rata i da zbog toga njihovo krivično gonjenje predstavlja i politički progon", kaže Rudi Friedrich, direktor Connection e.V. Njegovo udruženje sa sjedištem u Offenbachu na međunarodnom nivou podržava one koji odbijaju da učestvuju u ratu. Zajedno sa drugim nevladinim organizacijama, on poziva Evropski parlament i zemlje članice EU-a da zaštite one koji odbijaju da ratuju za Putina. Njima bi se, smatra on, na primjer, trebale izdati humanitarne vize.

Zato što se zahtjev za azil može podnijeti samo u Njemačkoj. Ali bez pasoša i vize, to je gotovo nemoguće za dezertere, kaže Friedrich. On smatra da oni koji se upuštaju u veliki lični rizik, ne žele da ratuju i da učestvuju u zločinima ovog rata, zaslužuju zaštitu.

Putevi ruskih dezertera ka Evropi

Vasilij je jedan od prvih dezertera, koji je bez pasoša uspio da dođe iz Kazahstana u Evropu. Uspio je da dobije posao programera u jednoj njemačkoj IT-kompaniji. Njemačka ambasada u Kazahstanu izdala mu je privremenu putnu ispravu za strance sa radnom vizom. Nije bilo lako naći firmu koja će prihvatiti dezertera bez pasoša, priznaje Vasilij, te dodaje da je još teže bilo napustiti Kazahstan.

Tokom prvog pokušaja bio je izveden iz aviona jer je njegovo ime stajalo na međunarodnoj potjernici. Vasilij priča kako je njegova petogodišnja kćerka trčala od jednog do drugog graničnog službenika i molila: "Pustite tatu ". Sutradan je, zahvaljujući svom advokatu Jernaru Košanovu, uspio da napusti zemlju. "Ispostavilo se da postoje određeni uslovi pod kojima je to moguće", kaže Vasilij, ne iznoseći detalje: "Postoji izlaz."

Sada se već prilagođava životu u Njemačkoj i sa entuzijazmom priča o svom novom poslu. Vasilij radi na razvijanju video-igrica. Zahvalan je Njemačkoj što mu je dala vizu i Kazahstanu na dozvoli za izlazak iz zemlje. Uprkos rizicima za njegovu porodicu, odlučio je da objavi svoju priču o dezerterstvu, kako bi i drugi imali šansu da pobjegnu iz tog krvavog rata.

"Svim dezerterima, svima onima koji su na frontu i koji su očajni, želim reći da je sve moguće. Ne morate se boriti i postupati protiv svoje savjesti. Možete se usprotiviti i neučestvovati u ovim zločinima", poručuje Vasilij.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu