Svijet je očekivano fokusiran na tankere s naftom i ukapljenim prirodnim plinom (LNG) koji ne prometuju u Hormuškom tjesnacu zbog rata u Iranu. Taj uski prolaz između Irana i Omana zaslužan je za oko petinu globalnog izvoza sirove nafte i LNG-a iz Zaljeva u ostatak svijeta.

Međutim, još je osjetljiviji teret gnojivo, koje pomaže nahraniti svijet, kao i uvoz hrane o kojem ovise zaljevske države poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Kuvajta, Omana, Bahreina i Saudijske Arabije.

Zemlje Zaljeva čine 20 % globalne trgovine ključnim gnojivima poput amonijaka, fosfata i sumpora, pokazuju podaci tvrtke Signal Group. Gotovo polovica svjetske trgovine ureom — najraširenijim dušičnim gnojivom — dolazi upravo iz regije Zaljeva, pri čemu samo Katar osigurava desetinu globalne opskrbe, prema navodima Bloomberg Intelligence.

Kada je QatarEnergy prošlog tjedna zaustavio proizvodnju nakon iranskih napada na Ras Laffan, najveće svjetsko čvorište LNG-a i gnojiva, stotine tisuća tona ključnih hranjivih sastojaka i prekursora za gnojiva odjednom su bile blokirane.

Popratni efekti rata s Iranom predstavljaju treći veliki rizik za globalnu sigurnost hrane u posljednjih šest godina — nakon pandemije COVID-19 i ruskog zauzimanja nadzora nad ukrajinskim poljoprivrednim zemljištem i lukama koje su korištene za izvoz žitarica.

Nestašice gnojiva mogle bi utjecati na prinose

Prema UNCTAD-u, oko 1,33 milijuna tona gnojiva izvozi se kroz Hormuz svakog mjeseca. To znači da bi 30-dnevna blokada tjesnaca mogla izazvati nestašice i rizike za prinose kultura ovisnih o dušiku, poput kukuruza, pšenice i riže.

„Više cijene utjecat će na izbor usjeva", rekao je Joseph Glauber iz IFPRI-ja (International Food Policy Research Institute iz Washingtona) za DW. „Poljoprivrednici bi mogli odabrati kulture koje zahtijevaju manje gnojiva."

Glauber je dodao da bi poljoprivrednici, posebno u siromašnijim zemljama, mogli jednostavno smanjiti ukupnu upotrebu gnojiva, što bi štetilo prinosima.

Unatoč tvrdnji američkog predsjednika Donalda Trumpa  da je rat „gotovo završen", UKMTO (United Kingdom's Maritime Trade Operations) je u srijedu objavio da je Iran pucao na tri broda u Hormuzu, što pokazuje da Teheran i dalje želi držati tjesnac (gotovo) zatvorenim.

Što Hormuz dulje ostane zatvoren za komercijalnu plovidbu, to će se više globalni lanci opskrbe gnojivima poremetiti, upozoravaju analitičari.

Nizozemska banja ING je navela da bi dugotrajan prekid „značajno smanjio dostupnost gnojiva" u regijama koje najviše ovise o uvozu, poput Brazila, Indije, Južne Azije i dijelova EU-a.

Drugi veliki proizvođači gnojiva — Rusija, Kina, SAD i Maroko — imaju ograničene kapacitete za brzu nadoknadu manjka. Kina je uvela ograničenja na izvoz fosfatnih i dušičnih gnojiva, ali bi sada mogla biti pod pritiskom da ih ublaži.

„Dušik se može proizvoditi gdje god postoji prirodni plin ili ugljen", rekao je Glauber. „No visoka cijena prirodnog plina je pravi problem", jer bi povećanje proizvodnje bilo neekonomično.

Rastuće cijene nafte utječu na rast cijena hrane

Osim gnojiva, nafta izravno utiče na troškove hrane, jer ona pokreće poljoprivredne strojeve, kamione, preradu i hlađenje. Svaka faza proizvodnje hrane sada je izložena rastu cijena energije.

Dok je Brent danas ponovo prešao 100 američkih dolara nakon skokova i do 119,50 dolara, efekat se već osjeti na benzinskim pumpama.  Na američkoj zapadnoj obali dizel je skočio na 4,69 dolara po galonu, dok u Njemačkoj prelazi 2,10 eura po litri.

Azijske ekonomije —Kina, Japan i Južna Koreja —također bilježe snažne poraste cijena goriva. Indija je zamrznula cijene dizela i benzina, štiteći potrošače i komercijalni transportni sektor.

Šefica MMF-a Kristalina Georgieva upozorila je u intervjuu za Bloomberg da bi rast cijena energije od 10 % tijekom iduće godine povećao globalnu inflaciju za 0,4 postotna boda i smanjio globalni rast za 0,2 %.

„Energija neizravno čini oko 50 % troška hrane", rekao je Glauber. „Nakon što su zemlje 2023./24. iskusile visoku inflaciju hrane, cijene nisu pale —amo je stopa rasta usporila."

Najsiromašnije i najovisnije zemlje pretrpjet će najveći udar

Ljudski „trošak" rata tako će najviše podnijeti najsiromašnije i uvozu najizloženije države.

Indija je posebno izložena jer uvozi do dvije trećine dušičnih gnojiva iz Zaljeva. Nestašice bi ugrozile monsunsku sezonu sadnje i povećale troškove za osnovne usjeve, kojima se hrani 1,45 milijardi ljudi.

Brazil, jedan od najvećih svjetskih izvoznika hrane, ovisi o ureji iz Zaljeva za oko 40 % svojih potreba dušika. Bilo kakav trajniji prekid ugrozio bi prinose soje i kukuruza.

Subsaharska Afrika suočava se s najvećim rizikom. Mnoge zemlje već koriste premalo gnojiva za dobre prinose, pa bi i mali porast cijena mogao prisiliti poljoprivrednike da dodatno smanje upotrebu, što bi potaknulo rast gladi.

U Iranu je po navodima Bloomberga inflacija već bila iznad 40 % i prije početka aktualnog sukoba, a poremećaji u uvozu, energiji i logistici dodatno će podići cijene hrane, što teško pogađa milijune ljudi.

Zaljevske države, koje uvoze 80– hrane, također su iznimno ovisne o Hormuzu. Dugotrajnija blokada mogla bi isprazniti strateške rezerve u roku od nekoliko mjeseci, prisiljavajući ih na racionalizaciju ili pronalazak alternativnih (skupljih) distributivnih pravaca.