Čak i među okupljenima na Worldwebforumu u Zürichu 2019. je počelo komešanje kad se mikrofona dočepao „princ" Heinrich XIII. Reuß i počeo mucati svoj manuskript sročen na engleskom. I zbog nevještog jezika i zbog iznesenih teza: Savezna Republika Njemačka nije suverena država, nego je i dalje okupaciona zona pod kontrolom saveznika. Zapravo nije, jer Rusija nije pod utjecajem svjetskih sila pa je Istočna Njemačka barem bila suverena, ali više nije od ujedinjenja. Njemačka nije država nego tek nešto kao tvrtka i tako je upravljana.

Sve je to već odavno poznato iz ideologije takozvanih„građana Reicha“, ali nema mjesta smijehu što je takvih „građana“ sve više – Služba za zaštitu ustavnog poretka procjenjuje da ih je negdje oko 21.000 i što barem dobar dio njih doista vjeruje u te bedastoće. Neki od njih doduše tako misle da svoju kuću i posjed tako mogu proglasiti „neovisnim područjem“ pa da tako ne moraju plaćati porez, što obično traje dok ne stigne ovrha.

Možda ludi, ali i naoružani

Ta skupina je sve prije nego homogena, ali nije sporno da su prilično opasni oni koji tako misle i koji imaju i oružje negdje kod kuće. Utoliko Služba za zaštitu ustavnog poretka traži da se svim osobama za koje se i zna kako su „građani Reicha“ oduzme i dozvola za posjed i samo vatreno oružje već do kraja ove godine. Dozvolu je posjedovalo 1050 „građana“, a još uvijek ih je negdje petstotinjak naoružano.

Jer to nije uvijek jednostavno: 2016. je poginuo jedan policajac kad se krenulo oduzeti oružje „građanu“ Wolfgangu P. u Georgesngmündu u Bavarskoj, poginuo je još jedan policajac ovog travnja u istoj akciji protiv „građana“ u Boxberg-Bobstadtu u Baden-Württembergu. Jer čak i ako nemaju legalno oružje, Služba barem 2.000 „građana“ smatra sklonim nasilju. 

Još je opasnije kad se, kao u ovoj raznolikoj skupini koja je snivala državni udar u Njemačkoj,tu nađu i vojnici ili bivši vojnici čak i iz specijalnih postrojbi. Tako je i nesuđeni njemački monarh računao i na vojnu pomoć bivšeg brigadira Maximiliana Edera koji je djelovao u formiranju njemačkih specijalnih jedinica (Kommando-Spezialkräfte, KSK). Kod njega se moglo čuti sve radikalnija stajališta, a „proslavio“ se na prosvjedima protiv mjera korone kad je predložio poslati KSK u Berlin „da tamo dobro raščiste“.

To su bili zaštitnici Ustava?

U tom društvu se našao i Rüdiger von P. i vjeruje se da je uz „princa“ on bio i na samom čelu urotnika. On je čak bio zapovjednik bataljuna padobranaca sve dok ta jedinica nije integrirana u KSK, a zapovjednik je otpušten iz vojske kad je otkriveno da je prodavao oružje. I Marco van H. je u vojnoj službi bio pripadnik KSK, a nadležne službe vjeruju kako je on u svom Pforzheimu vrbovao nove članove urotničke skupine, opet iz redova prosvjednika protiv korone.

Istraga ovog pokušaja državnog udara je dovela i do sumnje u jednog aktivnog pripadnika specijalnih postrojbi, doduše tamo zaduženog za logistiku. Tu je i policajac, točnije bivši policajac Michael F. jer je suspendiran iz službe ne samo zbog aktivnog sudjelovanja u prosvjedima protiv korone, nego i zbog javno iskazanog „Hitlerovog pozdrava" na jednom od tih prosvjeda.

Ovi slučajevi postavljaju i pitanje, kako je moguće da su o svrgavanju vlasti mogle snivati i osobe koje su položili zakletvu kako će čuvati ustavni poredak ove zemlje i koji su tako ne samo dobili oružje u ruke, nego i dugačku obuku kako da ga upotrijebe. To je i Bundeswehru postalo jasno već kod skandala s neonacistima u njegovim redovima tako da već od 2017. svi koji žele obući uniformu prolaze sigurnosnu provjeru. Ona ne obuhvaća samo provjeru o nekažnjavanju, nego i eventualnu sklonost ekstremnim stajalištima i nasilju.

Od ovog listopada je uvedena još stroža – takozvana Ü3-Plus provjera svih koji žele stupiti u neku od specijalnih postrojbi. Ali i njemačka vojska je svjesna kako je teško provjeravati i bivše, odnosno vojnike pričuvnog sastava – njih će se možda primijetiti tek možda na nekoj budućoj vojnoj vježbi.

Samo da je protiv države

No niti to nije kraj onih koji su se okupili oko „terorističkog djedice“, 71-godišnjeg Heinricha (XIII.) Reußa: to nisu samo bili iz redova „građana Reicha“ i osoba desnih, ekstremno desnih i čak neonacističkih gledišta, tu su i antivakseri, ezoterici, DDR-nostalgičari... Veće je pitanje kako su se oni uopće našli – i jesu li doista vjerovali da je takav državni udar uopće moguć? 

Na to je mnogo teže dati odgovor. Može se pretpostaviti kako su se okupili dobrim dijelom osobnim poznanstvima i metodom „snježne lavine“ među istomišljenicima diljem Njemačke. Služba za zaštitu ustavnog poretka smatra da tu ima sličnosti s osobama i koji su prosvjedovali protiv mjera korone: tu je možda i bilo osoba koji su u najboljoj namjeri vjerovali kako su te zdravstvene mjere nepotrebne i pretjerane.

Ali najveću pažnju javnosti u toj, također izrazito raznolikoj skupini osoba su u Službi izmislili novu kategoriju nešto klobastog naziva, osobe sklone „delegitimiranju države relevantni za zaštitu ustavnog poretka". Oni često jesu iz spektra ekstremne desnice, ali prije svega na istoku Njemačke gdje je takva ideologija osobito prisutna, ali zajedničko im je jedino nepovjerenje u državne institucije, pa makar one bile tek zdravstvene službe.

Jesu li doista vjerovali u uspjeh?

Kod vjere u vlastiti uspjeh odgovor leži i u kruženju informacija unutar takvih skupina – o tome već postoji čitav niz istraživanja, a to se vidjelo i u svojedobnom napadu na Kapitol u Washingtonu. U današnjem svijetu socijalnih mreža oni i pišu i čitaju samo ono što pišu osobe sličnih uvjerenja jer su svi drugi mediji „pod kontrolom“ i njih se „dirigira“ što da pišu. Tako se i stvara uvjerenje da zapravo „svi“ misle onako kako oni misle – ali se ne usuđuju reći zbog reperkusija. Ali kad bude osvojen Bundestag i oni preuzmu vlast, svima će se „otvoriti oči“ i past će na koljena pred njemačkim princom.

Sve zajedno uzevši, to je već daleko od toga da bude tek smiješno. Po procjeni Službe za zaštitu ustavnog poretka o ovom urotničkom pokušaju, „ova otkrivena mreža je tipičan primjer stvaranja jedne nove mješovite skupine osoba sklonih nasilju u kojoj se stapa i ideologija 'građana Reicha' i teorije zavjera iz područja nepovjerenja prema institucijama države i ekstremne desnice", piše direktor Službe Thomas Haldenwang.

Njemačka država – makar urotnici ne vjeruju da ona uopće postoji – svim optuženima u istražnom zatvoru sad mora i dokazati urotu za koju su optuženi, a uz demokratske institucije pravne države je to teško čak i u slučaju suspenzije sutkinje u Berlinu koja je navodno trebala postati i ministrica pravosuđa te monarhije. Jer izgled za uspjeh takve urote jest doduše minimalan, ali je veoma vjerojatno da bi u tom pokušaju bilo i ljudskih žrtava i materijalne štete – a to je onda ipak ozbiljno.

Michael Götschenberg, ARD