Od novembra prošle godine, demonstranti u žutim prslucima svake subote izlaze na ulice. I dok je povod za protest bio povećanje cijena benzina, zahtjevi demonstranata su se postepeno proširili na sve oblasti koje tangiraju radne ljude.

To je i inspirisalo Georga Blumea, pariskog dopisnika magazina Špigel, da napiše da su „u stvarnosti žuti prsluci svuda. To su novi autsajderi, mali ljudi bez novca, ne beskućnici ili nezaposleni, već oni koji rintaju za 1500 evra mjesečno, i pored toga ne mogu da priušte sebi odmor na Majorki; to su oni koji očekuju male penzije i strahuju od starosti u siromaštvu."

Žuti prsluci i sindikati zajedno

U demonstracijama stalno ima čarki sa policijom, koje ponekad prerastaju u žestoke sukobe. Još krajem novembra prošle godine, bulevar Šanzelize u Parizu je izgledao kao bojno polje; izvještaji o ranjenim demonstrantima i policajcima su postali nešto normalno. Mejnstrim-mediji nisu pokazali veliku sklonost da emituju video-snimke ili pokažu fotografije tih sukoba, pa su ti materijali počeli da se munjevito šire društvenim mrežama. Što francuska policija kritikuje. „Slike našeg djelanja se na društvenim mrežama seciraju, sudi nam se i presuđuje u istoj sekundi; za nas ne važi pretpostavka nevinosti", požalio se tako nedavno novinarima Monda jedan policajac.

Povodom Prvog maja, u oko 240 francuskih gradova demonstriralo je oko 300.000 ljudi – bitno više nego proteklih godina – a na demonstracijama su zajedno učestvovali sindikati, ljevičarske organizacije i Žuti prsluci. U Parizu, Tuluzu i Lionu je došlo do žestokih sukoba policije i demonstranata. To nije bio prvi put da sindikalci i Žuti prsluci iznose zajedničke zahtjeve, ali je ovaj put u toj kombinaciji došlo i do dosad najžešćih sukoba, što pokazuje, kao što to konstatuje dnevnik Tagescajtung, da „sve veće zbližavanje Žutih prsluka i radničkog pokreta za državno rukovodstvo predstavlja više od pukog problema reda".

Uslijedila su obećanja

U međuvremenu se povećao i pritisak na novinare. „Kada prilikom demonstracija Žutih prsluka policija maltretira više od 70 novinara – a to su samo prijavljeni slučajevi – i kada 35 pripadnika medija preda zajedničku tužbu zbog policijskog nasilja, onda više ne može da se govori o izuzecima koji su za žaljenje", rekao je šef francuskog sindikata novinara SNJ Vansen Lanije.

Poslednjeg četvrtka u aprilu, Makron se preko televizije obratio naciji govorom u kojem je pokušao da smiri situaciju. No, to mu nije uspjelo prije svega zbog najave da će nastaviti svoju reformsku politiku. Najavio je i ustupke demonstrantima. Tako je rekao da hoće da „bitno" smanji porez na dohodak i da mu je stalo da bude olakšana „situacija onih koji rade", te najavio – ali samo kao mogućnost – i ponovno uvođenje poreza na imetak koji je u velikoj mjeri ukinuo. Riječ je o mjeri koja će biti „ispitana sljedeće godine". Takođe je obećao da će penzioneri sa malim penzijama dobiti dodatak za kompenzaciju inflacije.

Demonstranti ne vjeruju Makronu

Predsjednik je obećao i neke promjene na političkom planu, na primjer, da bi broj poslanika parlamenta trebalo da bude smanjen, ali i da bi izborni sistem trebalo da bude izmijenjen tako da bolje odražava različite partije. No, to nije zadovoljilo predstavnike Žutih prsluka i sindikata. Oni su Makronovu priču nazvali uglavnom nepouzdanim obećanjima koji ne doprinosi prevazilaženju socijalne krize u državi. Aktivistkinja Žutih prsluka Žaklin Muro rekla je za Cajt da su „siromašni radnici i seljaci potpuno zaboravljeni". A ljevičarska stranka „Nepokorna Francuska" i Socijalisti su saopštili da Makronov govor smatraju samo „inscenacijom" i da predsjednik „nema nikakve vizije za rješenje socijalne krize i ekološke apokalipse." Portparol desničarskog pokreta nacionalnog okupljanja Sebastijan Šeni na Tviteru je napisao da „Makron ne mijenja svoj kurs: još gore – on ga ubrzava." U takvoj atmosferi, ne može se očekivati jenjavanje protesta.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android