Sarajka Azra Zornić skoro sedam godina čeka da vlasti u Bosni i Hercegovini provedu presudu Evropskog suda za ljudska prava. Ona je 2013.godine tužila BiH zbog činjenice da se nema pravo kandidovati na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH jer se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od "konstitutivnih naroda", Bošnjaka, Srba ili Hrvata.

- pročitajte i ovo:  Strah od dalje diskriminacije uoči novih pregovora u BiH

Sa sugrađanima je došla 10. februara ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH na mirne proteste, kako bi, kako kaže, još jednom poručili da ljudi u BiH ne žele etničku, već građansku državu.

„Pregovori oko izmjena Izbornog zakona BiH su u suprotnosti sa presudom Evropskog suda za ljudska prava. Moja presuda eksplicitno nalaže građanski ustav, a o presudama svih sudova se ne pregovara“, navodi Zornić.

Građansku solidarnost pokazala je i bivša ambasadorica BiH u Danskoj, profesorica Lamija Tanović, koja je svojevremeno bila predsjednica Liberalno demokratske stranke (LDS) BiH.

„Ovo je krajnji očaj. 1995. godine u Dejtonu su nam oduzeli pravo da govorimo, odnosno da govorimo ravnopravno i poslije toga više nemate načina. Ja sam bar sve pokušavala i političku stranku i sve, ali ovo je baš krajnji očaj“, kaže Tanović.

- pročitajte i ovo: Kako nacionalisti pokušavaju fragmentirati Bosnu i Hercegovinu

Dok su građani bili ispred zgrade, unutra su se odvijali pregovori predstavnika političkih stranaka sa područja Federacije BiH. O građanima  koji ispred protestuju i njihovim zahtjevima niko nije želio govoriti.

Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) nakon sastanka izjavio je da se ''stavovi pomjeraju''. ''Nama je najlakše izaći pred birače i kazati da nismo ništa postigli i okriviti drugu stranu, ali gledamo da spasimo ovu zemlju od destabilizacije'', kazao je Izetbegović.

Ilija Cvitanović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice 1990., rekao je da su tokom razgovora o izmjenama Izbornog zakona BiH ''uglavnom potvrđena stajališta koja su utvrđena na razgovorima u Neumu''. ''Predstavnici druge strane tražili su nekoliko dana da daju komentar na prijedloge hrvatskih stranaka'', kazao je Cvitanović.

I dok se predstavnici političkih stranaka koje učestvuju u vlasti vrte u krug u pregovorima oko izmjena Izbornog zakona, nevladine organizacije ponudile su konkretna rješenja za izlazak iz ćorsokaka.

MN: Temelj izmjena je izvršenje presuda međunarodnih sudova

Azra Zornić je, zajedno sa Dervom Sejdićem, Jakobom Fincijem, te doktorom Ilijasom Pilavom, koji su također tužili BiH zbog diskriminacije u izbornom procesu i dobili pravosnažne presude u svoju korist, podržala dokument „Principi za izmjenu Ustava BiH“ koji su izradile nevladine organizacije Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV), Srpsko građansko vijeće (SGV) i Forum parlamentaraca BiH.

Osnovni principi ovog dokumenta sažeti su u vladavini prava, jednakosti svih građana i naroda, te punoj afiramciji nacionalnih i vjerskih sloboda.

„Ovi Principi ni na kojem osnovu ne mogu štetiti bilo kojem građaninu ili konstitutivnom narodu u BiH. Ove organizacije se zalažu da svi građani BiH, narodi i nacionalne manjine moraju imati ista prava i obaveze na teritoriji države“, objašnjava Stipe Prlić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća.

Promjena najvišeg pravnog akta jedne države – Ustava, u svakoj državi predstavlja jedan od komplikovanijih društveno političkih poduhvata. U BIH je ovaj proces još komplikovaniji jer je sastavni dio bh. ustavno- pravnog uređenja i Ured visokog predstavnika (OHR), odnosno predstavnici međunarodne zajednica.

MN: Kurtoazna podrška, a potom ignorisanje

Principe za izmjenu Ustava BiH ove četiri organizacije do sada je podržalo više od 60.000 građana u zemlji od nešto više od 3 miliona stanovnika, te više od 15 organizacija civilnog društva u BiH.

„Mi ne tražimo ništa nenormalno, ništa neostvarivo, već tražimo samo ono što imaju moderna demokratska društva u Evropi i svijetu. Tražimo demokratski način odlučivanja i biranja, što bi trebalo biti u korist BiH i njenih građana“, kaže Zoran Jovanović, predsjednik Srpskog građanskog vijeća.

Ovaj princip sadržan je i u dejtonskom Ustavu BIH čiji je sastavni dio i Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja je direktno primjenjiva i ima prednost nad svakim drugim pravom u BiH.

Jovanović navodi kako su se predstavnici ove četiri organizacije sastali sa većinom ambasadora iz zemalja Evropske Unije u BiH, Sjedinjenih Američkih Država, te visokom predstavnikom Christianom Schmidtom i Johannom Sattlerom, šefom Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini.

Svima njima su, kaže Jovanović, predstavili dokument sa Principima za izmjenu Ustava BiH.

„Svi su nas primili, saslušali i deklarativno dali podršku, međutim, nakon ovih pregovora u Neumu, ali i ovih što se vode po Sarajevu, stičem utisak da su evropske diplomate imale pripremljen tekst Izbornog zakona u BiH koji odudara od naših principa, nas su saslušali kurtoazno i nastavili da rade nešto što je protivno interesima građana BiH“, smatra Jovanović.

Pregovori krajem januara u Neumu doživjeli su fijasko, nije pronađeno nikakvo rješenje, a američko- europski medijatori Matthew Palmer i Angelina Eichhorst napustili su BiH i prepustili sve domaćim političarima.

- pročitajte i ovo: Pregovori o Izbornom zakonu BiH - "Fijasko" u Neumu

„Kada se krene u ustavne promjene, temelj mora biti izvršenje pravosnažnih presuda međunarodnih sudova , a potom i sudova u BiH“, navodi Emir Zlatar generalni sekretar Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca.

To, kako navodi Zlatar nije bio slučaj tokom pregovora koji su vođeni u Neumu, te američko- europski medijatori Matthew Palmer i Angelina Eichhorst nisu na tome insistirali.

„Takav način pregovaranja, bez jasno definisanih principa od čega kreću izmjene Izbornog zakona, a potom i Ustava, je potpuno neproduktivan i on ne može donijeti nikakav rezultat. To može biti neki truli kompromis, koji i ako dovede do izmjena Ustava opet će biti osporavan pred Evropskim sudom za ljudska prava“, objašnjava Zlatar.

On navodi kako međunarodni zvaničnici, posebno oni iz Evropske unije moraju stati iza presuda Evropskog suda za ljudska prava.

„Oko tih presuda nema pogađanja, oko njih nema pregovaranja, niti usaglašavanja, već je država dužna izvršiti te presude“, kaže Zlatar.

Uprkos velikoj podršci građana BiH, ali i civilnog društva, koje je pored predstavnika aktualne vlasti, ključni faktor za izmjene Ustava u svakoj državi, u BiH ovaj dio populacije je manje-više gurnut u stranu.

„Naši principi su dobili najveću podršku nakon referenduma o nezavisnosti BiH, ovo je bio prvi pravi test, nakon toga“, kaže Stipe Prlić iz HNV-a.

Referendum o nezavisnosti BiH održan je od  29.februara do 1.marta 1992.godine. Tada je glasalo ukupno 63,7 % građana, dok ih je 99.7% bilo za nezavisnost.

Kako navode iz ove četiri organizacije izmjene Ustava BIH više nisu stvar volje, želje ili kompromisa domaćih političkih stranaka, već međunarodno-pravna obaveza Bosne i Hercegovine koja proizilazi iz pravosnažnih presuda međunarodnih sudova koje su donesene u periodu od 2007-2020. godine, kao i presuda Ustavnog suda i Suda Bosne i Hercegovine.

Dodaju i kako je postojeći etno-nacionalni koncept u BIH, koji je posebno izražen kroz ulogu domova naroda na nivou BiH i entiteta, neodrživ jer se pitanje vitalnog nacionalnog interesa u većini slučajeva zloupotrebljava.

S druge strane, praksa je pokazala da je entitetsko glasanje imalo mnogo pogubniji učinak na razvoj BiH nego zaštita vitalnog nacionalnog interesa.

Osnovni problem leži u činjenici da Anex VII tj. povratak protjeranih i raseljenih nije adekvatno implementiran te imamo situaciju da je entitetsko postalo istovremeno i etničko glasanje.

MN: Skoro 400 tužbi protiv BiH pred međunarodnim sudovima

Evropski sud za ljudska prava je u pet odvojenih presuda (2009. presuda u korist Sejdić-Finci protiv BiH, 2014. presuda u korist Azre Zornić protiv BiH, 2016. presuda u korist Ilijasa Pilava protiv BiH i Samira Šlaku protiv BiH, te 2020. presuda u korist Svetozara Pudarića protiv BiH) ocijenio da je Ustav BiH diskriminatoran, praktično prema svim građanima BiH, iz svih naroda i reda ostalih, a kojima se garantiraju sva prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, te iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Do kraja 2020.godine Evropski sud za ljudska prava donio je  395 presuda protiv Bosne i Hercegovine, pri čemu su tužbu podnijeli pojedinci ili više njih.

Niti jedna od pravosnažnih presuda međunarodnih sudova nije provedena u BiH.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu