U 11:52 sve je stalo na raskrsnici ispred Pravnog fakulteta u Beogradu. Tramvaji, autobusi, automobili. Jedan ljutiti taksista psovao je tako eksplicitno da ovdje ništa ne može biti citirano. „Neko mora i da radi“, vikao je na ljude u blokadi.

Među petstotinak njih, jedan student prava kaže da je tu da oda poštu stradalima pod nadstrešnicom i jer želi da odgovorni budu u zatvoru. Njegov fakultet nije u blokadi, ali bi on htio da bude. „Probudili su se studenti, osjećaju bijes. Ne želju za nasiljem, nego bijes zbog nepravde.“

Petnaestominutna blokada – jedna od mnogih u Beogradu – na ovom mjestu je protekla mirno, ako se ne računa što se iz okolnih automobila trubilo. „Mene ovo ništa ne zanima, samo, brate, žurim na posao“, kaže jedan vozač.

Drugi, u automobilu sa suprugom, baš je bijesan i jedva hoće da priča. „Ma svaki dan neke blokade. Kakve veze ovo više ima sa žrtvama, kao da mi ne znamo da je to samo izgovor.“

Ipak, na blokadama su se samo u Beogradu skupile hiljade ljudi. Kako je javio N1, dvoje članova Beogradske filharmonije povrijeđeno je kad je na njih naletio automobil i prošao kroz blokadu kod Studentskog trga.

Ovog petka su se ljudi okupljali ispred Željezničke stanice u Novom Sadu i brojnim drugim gradovima.

Srbija se ne smiruje više od mjesec dana pošto je pad masivne nadstrešnice u Novom Sadu odnio petnaest života. Malo je kojeg kritičara vlasti zadovoljilo nekoliko ostavki i to što je istraga dovela do prvih privedenih.

Blokade fakulteta

Studenti su blokirali zgrade i rad ili najavili blokade na dvadesetak fakulteta, najviše u Beogradu, ali i u Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu.

Osim objavljivanja dokumentacije o nadstrešnici, studenti traže puštanje pritvorenih demonstranata, hapšenje onih koji su napadali studente Fakulteta dramskih umjetnosti i povećanje izdvajanja za državne fakultete za dvadeset odsto.

„Blokade fakulteta su revolucionarni momenat posljednjih decenija. Profesori i stari aktivisti porede ovo sa devedesetim, ali mi smo unikatni", kaže Pavle Cicvarić, student Fakulteta političkih nauka iz aktivističke grupe Borba.

„Hoćemo da znamo ko su članovi te stranačke policije koji tuku studente i druge. To direktno udara Srpsku naprednu stranku gdje boli. Ako se zahtjev usliši, on udara u sistem SNS-a, onda će im i drugi batinaši otkazivati poslušnost“, kaže Cicvarić za DW.

Studenti odlučuju u plenumima – nekoj vrsti zbora u kojoj svako može da govori. Mnogo ih je, ali niko ne može da tvrdi da čine većinu na svojim fakultetima. Negdje ih profesori podržavaju tiše, negdje glasnije.

Zvanični Studentski parlament Univerziteta u Beogradu, za koji mnogi tvrde da je pod uticajem SNS-a, saopštio je da se protivi ometanju nastavnog procesa i „političkom okupljanju“ na fakultetima.

Uz to je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić raspirio pisanje tabloida koji su objavili mutni snimak nekih mladih ljudi kako se prepiru u parku, tvrdeći da se to studentske vođe svađaju oko raspodjele para koje im daju iz opozicije – premda o tome na snimku nema riječi.

„Pozivam ove djevojke i momke koji se tuku oko para za moje rušenje – to što im daju malo spolja, a malo iznutra – nemojte djeco da se tučete oko toga“, rekao je Vučić. Kaže, radite za svoju zemlju i biće para još i više.

Niz manjih pobuna

Moguće da takav pokroviteljski ton može samo da raspali proteste. Dugo se pričalo da su mladi politički nezainteresovani ili čak otuđeni, podsjeća politički konsultant Dušan Lj. Milenković.

„Sada fakulteti gore kao 'grčka vatra’ društvene pobune. To potvrđuje da je ovo najveća kriza Vučićevog režima od stupanja na vlast. Pobunjeni univerziteti uvijek su izuzetno loš znak za režime“, kaže Milenković za DW.

Slične su reakcije vlastii na blokade ulica, obično petkom u 11:52, kako bi se podsjetilo na dan i minut kada je pala nadstrešnica. Na te blokade vlast neskriveno šalje svoje ljude da se raspravljaju ili napadaju građane koji blokiraju ulicu.

S druge strane, bivši ministar Goran Vesić više nije u pritvoru. Osim njegove, i ostavke bivšeg ministra Tomislava Momirovića i prve žene Infrastrukture Željeznice Jelena Tanasković – daljih ostavki nije bilo.

Miroslav Aleksić, poslanik i predsjednik Narodnog pokreta Srbije, kaže da se množe dokazi da u Srbiji mnogošta nije kako valja. Podsjeća da traju protesti ili štrajkovi prosvjetnih radnika, advokata, poljoprivrednika – svaki iz svojih razloga.

Sve je, kaže Aleksić za DW, kulminiralo „zločinom“ sa nadstrešnicom. „Ljudi su shvatili da korupcija ubija u pravom smislu te riječi. A mi vidimo da se tako radi na svakom koraku i u svakoj sferi društva.“

Rano je za rejtinge

Za suštinske promjene, nastavlja Aleksić, trebaće dosta vremena, jer „urušavanje svega što je valjalo i gušenje sloboda“ traju više od decenije. „Meni se čini da smo na tom dugom putu krenuli da pravimo prve korake i taj proces je nezaustavljiv“, dodaje Aleksić.

Slično misli student Pavle Cicvarić. „Čini mi se da ovo ide u smjeru velikog društvenog pokreta. Bilo bi dobro, i ja pozivam da se tom pokretu priključe i sindikati i druge društvene grupe.“

A opet, u političkoj javnosti niko ne očekuje nove izbore prije 2027. godine kada Vučić više neće moći da se kandiduje za predsjednika, ali će ponovo moći da za premijera.

Ovih dana iz agencije Faktor plus tvrde da njihova istraživanja ne pokazuju nikakav pad rejtinga vlasti, već samo utvrđivanje „linije fronta“. Jedno drugo istraživanje – poznato redakciji DW – vidi, doduše, određeni pad popularnosti vlasti, ali ne i da se to kapitalizuje u podršci rascjepkanoj opoziciji.

Politički konsultant Milenković misli da se vlast loše snalazi pod jakim pritiskom i da su priče o rejtinzima sada nebitne. „Prije svega zbog nepouzdanosti anketa koje se objavljuju sa režimske strane. Ali i zato što nemamo u bliskoj budućnosti izbore, pa ne znamo ko bi i na koji način izašao na njih.“

Tokom Vučićeve ere, Srbija je vidjela brojne talase protesta – najmasovniji bili su oni poslije dva masovna ubistva prošle godine. Današnji su difuzniji, manji, ali brojniji.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu