Na početku, zračna flota projekta RescEU se sastoji od sedam vatrogasnih zrakoplova i šest helikoptera. U projektu osim Hrvatske sudjeluju i Španjolska, Italija, Francuska i Švedska, a već u dogledno doba će flota biti znatno veća.

Jer njihova će zadaća biti borba protiv vatre, bez obzira gdje ona izbila u Europskoj uniji ili njoj susjednim zemljama. Španjolska je europskoj floti na raspolaganje stavila dva svoja „kanadera", zrakoplova koji su se već dokazali u čitavom mnoštvu šumskih požara. Amerikanci koriste i veće avione, ali „kanader" je među najvećima koji je sposoban u samo desetak sekundi napuniti svoje spremnike od preko 6.000 litara i vratiti se u borbu protiv vatre.

Ovi španjolski „kanaderi" su smješteni u bazi ratnog zrakoplovstva Torrejon u blizini Madrida i čak prilikom svečanosti predstavljanja projekta RescEU su piloti zabrinuto promatrali obzorje i čekali hoće li možda smjesta morati u zrak. Jer prognoza je najavljivala 40 stupnjeva, žuta trava pored piste je rječito govorila koliko je sve suho i koliko lako negdje može planuti. U tome Španjolci imaju bogatog iskustva: prošle godine je bilo preko 200 misija na koje su poslani „kanaderi" i Španjolska ima zapravo golemu flotu od oko dvjestotinjak letjelica koji se po potrebi mogu slati i u gašenje požara. Canadair CL 215 ili nešto većih 415 – kako je službena oznaka „kanadera" i Španjolska zapravo ima 21.

„A što ako plane i kod mene?"

Italija ih ima 19, Francuska 12, Hrvatska 6, ali se pokazalo kako su šumski požari golemi problem: „U posljednje vrijeme smo vidjeli požare koji su izbijali u čitavoj Europi, od sjevera do juga, od istoka do zapada. Požari ne poznaju nacionalne granice", rekao je europski povjerenik za humanitarnu pomoć i kriznu zaštitu Christos Stylianides na predstavljanju ovog projekta u Torrejonu. Klimatska promjena je također kriva da vatra uništava i sve veće površine i da sezona požara traje sve duže: prije je počela negdje u lipnju i završila u rujnu, sad opasnost traje od svibnja pa sve do listopada – to smo osobito vidjeli u listopadu 2017.

Jer to je godina koja se po zlu pamti u Portugalu: nakon što je već u lipnju izbio požar u središtu te zemlje gdje je poginulo 66 osoba, opet je planulo i u listopadu. Vlada Portugala je morala uvidjeti kako sama nije u stanju boriti se protiv nove, goleme vatrene stihije i zavapila je za pomoć drugih zemalja. Makar načelno postoji solidarnost među vatrogascima, tom prilikom su i druge zemlje bile oprezne: i kod njih je taj listopad bio izuzetno vruć i suh tako da im je bilo previše opasno poslati svoje avione u daleki Portugal. Rezultat je opet bio užasan: 45 novih žrtava, golema prostranstva pretvorena u pepeo.

Na službi svih – ali onda i plaća Bruxelles

To je konačno odjeknulo i u Bruxellesu: sa RescEU se tako nešto više ne smije opet dogoditi, kaže Stylinides. U slijedećim godinama će flota biti znatno povećana i uspostavit će se baze diljem Europe kako bi što prije došli u pomoć. „Ispunit ćemo našu obavezu biti bolje pripremljeni i opremljeni kako bi izašli na kraj sa intenzitetom i kompleksnošću današnjih prirodnih katastrofa koje su posljedica promjene klime", najavljuje europski povjerenik.

Institucija solidarnosti u takvim slučajevima u Europskoj uniji teoretski postoji još od 2001. kad je uspostavljen takozvani „mehanizam civilne zaštite" zemalja Unije i prema kojem one stavljaju na raspolaganje ljude i opremu kao pomoć u krizi, bez obzira gdje ona izbila. Ali taj mehanizam je – dragovoljan, a sve češće se ima vlastitih briga. Tako se dogodilo da je 2017. bilo 17 poziva za pomoć drugim članicama, ali na šest tih poziva nije došao nitko.

Zadaća RescEU jest da dođe uvijek, tko god je zatraži i kad god je potrebna. Listopad 2017. u Portugalu se neće više dogoditi. I naravno da je Bruxellesu jasno: ako traži da ti avioni i oprema uvijek budu na raspolaganju svima u EU, onda mora i sama žestoko otvoriti svoju blagajnu i pomoći u financiranju.

Čitava flota „kanadera"

Tako će Europska unija sudjelovati do 90% u troškovima nabave novih „kanadera" i drugih letjelica za gašenje požara, baš kao i u troškovima njihovog održavanja. Bruxelles će pokriti i do 75% troškova transporta i same misije gašenja. Slijedećih godina će Bruxelles razmotriti želje i zahtjeve zemalja članica za nabavu nove opreme i kako izgleda, neće se previše štedjeti. Jer do 2020. će iz proračuna EU u tu svrhu odlaziti 136 milijuna eura godišnje, u slijedećem srednjoročnom fiskalnom planu EU je želja Komisije da to bude čak 200 milijuna eura godišnje. Doduše, „kanaderi" nisu jeftini: jedan košta preko 30 milijuna eura, ali tu se nešto mora učiniti. Do 2025. mora postojati čitava flota i centri u Europi gdje će oni biti smješteni – po svemu sudeći, bit će ih tri ili četiri na strateškim položajima u Europi.

Istini za volju treba reći da niti katastrofa u Portugalu nije odmah dovela do stvaranja takvog zajedničkog europskog projekta. „Kad smo prvi puta pokušali uvjeriti zemlje članice Unije u nužnost proširiti stari sustav europske solidarnosti, osjetili smo priličan otpor", priznaje Stylianides. „Ali šumski požari u Švedskoj u kolovozu prošle godine su bili prekretnica. Tada su i članice sa sjevera Europe shvatile kako ti požari nisu samo problem zemalja na jugu, nego da je to problem svih."

U konačnici, RescEU bi trebao biti i više od „europskih vatrogasaca": to bi trebala postati europska služba za slučajeve katastrofe sve do slučaja kemijskih ili radioaktivnih udesa i medicinske pomoći. Prve letjelice su tu, brzo će doći nove – ali treba vidjeti, što će se događati dalje. Jer povjereniku Stylianidesu istječe mandat i nova Europska komisija će trebati odlučiti u kojem smjeru će se nastaviti ova misija. A naravno da je riječ i o novcu: o višegodišnjem financijskom okviru EU od 2021. do 2027. se tek raspravlja i veoma je dug put do kompromisa.