Europskoj uniji teško da ide drugačije nego ostatku svijeta: Ona je dugo funkcionirala u sigurnosti da će kompromisima moći prevazići sve krize i da niko neće potresti demokratske temelje zajedništva. Sada unija doživljava to da stara uvjerenja bivaju i u EU uklonjena i stoji pred zadatkom da svoj identitet na novo potvrđuje. No umjesto toga dolazi mladi kancelar koji misli da on mora čitav klub skrenuti u desno. Time bi Sebastian Kurz mogao dramatično promašiti svoju zadaću na poziciji predsjedavajućeg EU u narednih pola godine.

Onaj ko sa pozicije predsjedavajućeg EU upravlja postupcima unije u narednih šest mjeseci mora pri tome u određenoj mjeri biti u teškoj situaciji. Bez obzira na to iz koje političke stranke dolazi predsjedavajući, EU se mora pobrinuti da postoji ravnoteža između nacionalnih interesa, raspoloženja i političkih ciljeva. Tu spada i to da se vlastiti zahtjevi na neko vrijeme ostave po strani.

Sačuvati Europu nacionalizmom?

Kurz se zahvaljujući ironiji slučajnosti i Brexitu uopće mogao naći u ovoj ulozi. Predsjedavanje Unijom su zapravo sada trebali preuzeti Britanci, ali su se povukli zbog Brexita. Austrija je uskočila i sada sa svojom vladajućom koalicijom sa ekstremno desničarskom FPÖ na poseban način utjelovljuje ono što neki smatraju da predstavlja novi duh u Europi: Odvraćanje od liberalne demokratije. U svakom slučaju šef FPÖ, Strache marljivo upravlja prekograničnim savezom sa istomišljenicima iz susjednih zemalja. Ovdje se formira internacionala populista, dok šef vlade Kurz napregnuto gleda u stranu i vrti europske floskule.

Time on pravi svoju političku temeljnu grešku jer se od početka kocka sa svojom vjerodostojnošću. No Kurz ovdje nije sam. Kurs umiljavanja sa Mađarskom Viktora Orbana, koji u svojoj zemlji odnedavno one koji pomažu izbjeglicama želi kazniti kao kriminalce, predstavlja izvorni grijeh. I tu je cijela Europska pučka stranka na istom brodu koji Orban godinama u tišini vodi u autokratiju i čiji moralni apeli i pro-europski govori odavno djeluju kao licemjerje.

No Sebastian Kurz nas želi uvjeriti da se u isto vrijeme može podržavati nacionalizam i ipak nekako održati Europa. U konačnici upravo mala Austrija profitira od njegovih blagodati. No jedno ne isključuje drugo: Ili će se u Beču kreštati "Najprije Austrija" ili će kancelar raditi za zajednicu. Isto važi i za Italiju, gdje Matteo Salvini zatvara luke i istodobno poziva Europljane na solidarnost. A ono što se proteklih dana dogodilo sa CSU u Berlinu i Muenchenu izgleda kao "Njemačka iznad svega" i čini se da dolazi iz iste tvornice ideja. Ono što se ovdje prodaje je politički varljiva ambalaža! Ili nacionalizam ili Europa - ovdje će se šefovi država i vlada morati odlučiti. No lažljivi dvostruki kurs koristi samo daljem usponu desničara i širi klicu europskog raspada.   

Trump i Putin su stvarni europski problemi

Austrijski kancelar je politiku prema migrantima stavio u centar svog rada. Ovdje bez sumnje ima mnogo posla jer se EU godinama ne može dogovoriti o razumnom rješenju. No najvažnije teme Europe bi trenutno mogle biti raspad zapadne vrijednosne zajednice, trgovački rat Donalda Trumpa i njegov očekujući napad na NATO. Onaj ko želi može još dodati volju predsjednika Putina za uplitanjem i njegovu volju za vladavinom. Tamo su stvarne opasnosti za sve nas, a ne u oko 40 000 migranata koliko ih je u ovoj godini do sada stiglo na obale EU.

Ne trebamo projekt straha u Europi kojim se od migranata pravi žrtveni jarac za političke propuste u zemljama članicama, za nedostatak pravde i raspodjele. I ne trebamo nacionalne jednostrane postupke koji onemogućavaju human i fair odnos prema svjetskom fenomenu masovne migracije. 

Mi svi još iz 20 stoljeća poznajemo posljedice toga kada većina bude nahuškana protiv manjina. No čini se da cijeli niz europskih političara trenutno ima volju da ponovo gleda u taj ponor. A neki od njih očito žive i u Bavarskoj. Oni se igraju vatrom i pri tome stavljaju Europu na kocku. To bi se moglo pokazati kao istorijska greška.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android