Čim su ljudi vidjeli da smo novinari DW, smješkaju se. Znaju šta je razlog našeg interesovanja. Naime, ako se dogovor Dodika, Tihića i Čovića o principima budućeg uređenja BiH ostvari, Prud bi mogao postati mjesto od istorijskog značaja. Željeli smo pitati ljude šta oni o tome misle. Ispostavilo se da su Pruđani, odnosno stanovnici Pruda, skeptičniji nego što bi se to moglo očekivati. „A jel’ iko zna šta su se oni to dogovorili? Ja mislim da niko ne zna. Mislim da su se samo dogovorili da će se nastaviti dogovarati, ništa više“, kaže jedan Pruđanin. I ostali misle slično.

Za sastanak čuli na vijestima

U dobre namjere potpisnika, sada već čuvenog prudskog sporazuma, još ljudi mogu da povjeruju. To da bi Prud mogao imati neke turističke koristi, nađe se poneko da vjeruje u to. Ali da će prudski sporazum biti nešto više od mrtvog slova na papiru, ne vjeruje niko.

Iako je u pitanju veoma maleno mjesto, gotovo bez ikakve industrije, kuće su relativno nove i jako lijepo uređene. Većina stanovnika, inače pripadnika hrvatskog naroda, radi ili je radila u inostranstvu, a ovdje su napravili kuće.

Ranka Čalić je jedna od njih. Ona je Srpkinja i živi sa mužem Hrvatom. Nedavno su se vratili iz Njemačke u Prud, gdje su još ranije napravili kuću. „Policija je bila posvuda. Mi nismo imali pojma šta se dešava. Sada je Prud postao popularan“, sarkastično kaže ona i dodaje da u istorijsko značenje Pruda i turizam ne vjeruje. Za sastanak je saznala na vijestima to veče.

Tihić i ranije dolazio u Prud

Toga 8. novembra niko od mještana nije znao da će se održati sastanak. Tek ih je pojačano prisustvo policije uvjerilo da se nešto neoubičajeno dešava.

U Prud Sulejman Tihić i privatno često dolazi. On je rođen u blizini Pruda, a njegov Bosanski Šamac je tik uz Prud. Ranka nam kaže da ga u Prudu često viđa gdje dolazi u lokalno lovačko društvo. Sastanak Dodika, Tihića i Čovića je održan u objektu Državne agencije za upravljanje vodama. Na bravi je katanac, a u objektu nema nikoga ko bi nam mogao reći nešto više.

„Ne bih ih poslužila ni kafom!“

U blizini se nalazi nekoliko kuća. Nailazimo na 75-ogodišnju baku Maru, čija kuća se nalazi na jedva desetak metara od objekta u kojem su zasijedali bh. lideri. „Bili su tu njih trojica. Hodali su, snimali su se. Tihić, Dodik i Čović. Sve puno policije, ima je koliko ti Bog hoće!“, prisjeća se ona.

Na pitanje da li bi ih poslužila kafom da su zatražili, baka Mara ima spreman odgovor: „Ja stara baka da služim političare koji imaju tolike plate, a ja nemam nigdje ništa! Ja ne vjerujem da će išta od toga biti. Ja više nikom ništa ne vjerujem.“

Ne zanima ih popularnost

Za Prud su prije 8. novembra znali samo Pruđani. Danas o Prudu govore i Oli Ren, Havijer Solana, Doris Pak, Angela Merkel. Međutim ta silna popularnost njih posebno ne dotiče. Žele da zadrže svoj mir i tišinu koju su i do sada imali. Čak i ako Prud uđe u istoriju kao važan dan za BiH poput Jajca, Bihaća ili Dejtona, nadaju se da će ostati ono što je i ranije bio. Samo njihov Prud.