Bila je to tragična slučajnost: nakon pada jedan 87-godišnjak je prebačen u hitnu službu, njegovo stanje se brzo pogoršavalo. Budući da je muškarac bolovao od epilepsije i napadaja, neurolozi su ga priključili na elektroencefalogram (EEG) radi praćenja stanja.

Prilikom EEG-a se na određene dijelove glave pričvršćuju elektrode koje mogu mjeriti aktivnost mozga. No, tokom pretrage muškarac je doživio srčani udar i preminuo.

Ovaj tragični događaj označio je prvu ikad zabilježenu aktivnost u umirućem ljudskom mozgu, kažu neuroznanstvenici koji su pregledali podatke.

Prema studiji objavljenoj u časopisu „Frontiers in Aging Neuroscience", pri tome su se možda također približili odgovoru na primarno ljudsko pitanje što nam se događa u trenutku smrti.

Sanjamo li i sjećamo li se dok umiremo?

Kada je procjenjivao ukupno 15 minuta moždane aktivnosti u vrijeme smrti, tim se prvenstveno koncentrirao na 30 sekundi prije i 30 sekundi nakon srčanog zastoja. Tim je otkrio povećanu aktivnost u određenom obliku moždanih valova, takozvanih gama oscilacija.

Ritmički obrasci moždanih valova zabilježeni tokom čovjekove smrti bili su slični onima koji su se javljali tokom sanjanja, vraćanja pamćenja i meditacije.

Specifična vrsta moždanih valova zabilježenih u umirućem mozgu - nazvana neuronske oscilacije - također sugerira da je osoba promatrala kako joj se život odvija pred očima kroz "prisjećanja", navodi organizator studije dr. Ajmal Zemmar, neurohirurg sa Sveučilišta Louisville, Kentucky. 

Prema Zemmarovim navodima, rezultati sugeriraju da naš mozak može ostati aktivan i koordiniran tokom, pa čak i nakon prelaza u smrt.

„Generirajući oscilacije uključene u vraćanje sjećanja, mozak, po svemu sudeći, ima ulogu podsjetnika na važne životne događaje neposredno pred smrt, slično iskustvima koja su imali ljudi koji su se približili smrti, rekao je dr. Zemmar to Frontiers Science News.

Usporedivo s iskustvima bliskim smrti

Znanstveno gledano, iskustva bliske smrti događaju se u vremenu između kliničke smrti i reanimacije. Neki oboljeli prijavljuju dolazeća sjećanja koja teku poput filma, odvajanje od tijela (autoskopska iskustva ili izvantjelesna iskustva), pejzaže ili jako svjetlo na kraju tunela. Neki su izvijestili o velikoj sreći, drugi su doživjeli tjeskobu ili paniku.

Očigledno, iskustva bliske smrti češće se javljaju kada reanimacija traje posebno dugo i kada je opskrba mozga kisikom poremećena na duže vrijeme. Ova nedovoljna opskrba mozga prvenstveno utječe na temporalne i parijetalne režnjeve mozga, kao i na srednju preklopnu tačku Gyrus Angularis. Još uvijek je nejasno događaju li se tu i iskustva bliske smrti.

Važna dodatna pitanja

Općenito važeći zaključci ne mogu se izvući iz slučajnih snimanja aktivnosti umirućeg ljudskog mozga. Studija se temelji na jednom slučaju, a pacijent je također bolovao od epilepsije.

Ipak: "Ovi rezultati dovode u pitanje našu spoynaju o tome kada tačno život završava i postavljaju važna pitanja koja slijede, na primjer u vezi s trenutkom doniranja organa", kaže neuroznanstvenik Zemmar.

On vjeruje da "rezultati daju neuroznanstvenicima nadu da će bolje razumjeti fenomen 'životnog pamćenja', o čemu često izvještavaju ljudi koji su imali iskustva bliske smrti."

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu