Raširen dojam po medijima u Hrvatskoj nakon proteklih izbora svakako je bio onaj da je biralištima pristupilo više mladih ljudi negoli u ranijim sličnim prilikama. No dok starija populacija odlučuje o postizbornom krojenju nove vlasti, posve je u sjenu pao krajnje negativan godišnji izvještaj hrvatske pučke pravobraniteljice u kojem se iznose razni podaci o rastućim problemima mladih u Hrvatskoj danas. Ako je suditi po tamo navedenim statistikama i opisima, stanje je upravo alarmantno, mada izostanak reakcije na uzbunu - kakvu sugerira ured pučke pravobraniteljice - svjedoči da nema tko priskočiti upomoć.

Prema tom izvještaju, mladi ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje jer su im ispriječene niske plaće, manjak kvalitetnih radnih mjesta, kreditna nesposobnost i čest rad na određeno vrijeme. Stoga je u njih zabilježen porast mentalnih boljki tj. psiholoških tegoba - one u Hrvatskoj muče čak 60 posto osoba u dobi između 15 i 24 godine. Za načelno mišljenje o vezi između socijalnih te ekonomskih, ili egzistencijalnih problema, s psihičkim stanjem pojedinca, priupitali smo prof. dr. Darju Maslić Seršić s Odjela za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja i sama provodi istraživanja o navedenoj populaciji.

Nema ih nigdje

„Analize ukazuju na činjenicu da socijalni uvjeti bitno utječu na mentalno zdravlje, kako mladih, tako i odraslih. Posebno u vrijeme ekonomskih kriza i veće egzistencijalne neizvjesnosti, kao i stope nezaposlenosti, raste broj hospitaliziranih zbog psihičkih tegoba. Tako je slučaj i danas“, rekla nam je Maslić Seršić, navodeći zatim ključne točke u toj problematici. Prvo, tu je sama nezaposlenost koja na dulje vrijeme izaziva stanje opće deprivacije, uz gubitak opipljive vremenske strukture dana i tjedna. S tim ide i zamagljivanje životnih ciljeva, generalno svrhe života, pozicije u društvu, pouzdane socijalne mreže.

Psiholozi takvu populaciju, kao što doznajemo, označavaju internacionalnim terminom-kraticom NEET, što znači „Not in Education, Employment or Training“ (u prijevodu na hrvatski: „Nisu u obrazovanju, zaposlenju ili na osposobljavanju“). „NEET su uvijek u fokusu brige državnih sustava, odnosno morale bi biti“, nastavlja naša sugovornica, „jer su osobito vulnerabilne na mentalno zdravlje.“ Pored toga, veliki dio mladih jest zaposlen, ali i izložen specifičnom stresu posve nestabilnog radnog tržišta. Oni tako nešto ipak zarađuju za svoje životne troškove, makar u jako povišenoj neizvjesnosti.

Iz krajnosti u krajnost

„Silom prilika, sve su skloniji tzv. prekarnim poslovima, zbog čega ih na radnome mjestu ne zanima ništa osim novca. Posao kod njih ne nalazi funkciju fiksiranja smisla u životu, kao i smisleno iskorištenog vremena, ni druženja s kolegama, širenja horizonata, doživljaja uspjeha, itd. Odvojeni su psihički od sredine u kojoj provode tolike sate dnevno. Druga kategorija, pak, jesu oni koji su obrazovaniji, koje više zanima fleksibilno radno vrijeme, rad od kuće, digitalno nomadstvo i tsl. No to ne treba zavaravati, jer nosi neke bitno drukčije, a zahtjevne psihološke izazove“, smatra Darja Maslić Seršić.

U suštini, takvi su profili otišli iz jedne krajnosti, one s kruto zadanim radnim mjestima, više tradicionalno određenim, u drugu - prefluidnu, neuhvatljivu. „Pored nedostatka autoriteta i uzora“, čuli smo nadalje, „njima je uskraćena i pouzdana karijerna perspektiva. To ih nerijetko čini anksioznima, dok ih spomenuti manjak smisla gura u depresiju, a te dvije pojave kod mladih često dolaze u paru.“ Pritom svakako nije riječ o okolnostima koje su se formirale kroz više generacija, nego o naglim društvenim i ekonomskim promjenama koje nisu pogađale roditelje današnjih mlađih ljudi.

„Mladi se nisu genetski promijenili, naravno, pa da u tome tražimo uzrok tegobama, nego su odjednom izloženi novonastalim pritiscima i znatno izmijenjenoj okolini. Povrh svega, danas o psihičkom zdravlju govorimo izravnije i češće, ali mnogo što od toga nismo ranije ni prepoznavali. Konačno, prema određenim istraživanjima se sve više koriste lijekovi iz psihijatrijskog repertoara, ali to je samo suzbijanje posljedica“, zaključila je profesorica Maslić Seršić, napominjući uz to da lijekovi niti nisu efikasni za većinu problema kakvi mlade danas muče.

Broji se svaki lajk

A još jedan kratki pogled u izvještaj pravobraniteljice kazuje da toga ima napretek, kad su posrijedi ovdje naznačene tegobe. Navodi se da 21 postotak iz populacije između 15 i 24 godine ima simptome depresije, a 31 postotak one koji se odnose na anksioznost. Nije poznato kod koliko njih su te tegobe čak objedinjene, ali je istaknuto da ih 17 posto doživljava ozbiljne simptome stresa. Visoki su i postoci koji se tiču razmišljanja o samoubojstvu, planiranja samoubojstva i, naposljetku, pokušaja oduzimanja vlastitog života, kao i udjeli onih mladih ljudi koji se drogiraju ili alkoholiziraju.

Dodajmo još da je svaki peti pripadnik te populacije bio fizički nasilan prema drugima, ili je nasiljem prijetio. U susretu sa diplomiranim socijalnim radnikom Nedjeljkom Markovićem iz udruge Pragma, koji najviše praktičnog iskustva posjeduje upravo u radu s mladima i obiteljima, razgovaramo i o drugim izvorima krize među mladih. Također, saznajemo podatak da i u Hrvatskoj i u svijetu gotovo svaka peta mlada osoba pati od usamljenosti. „Takvi mladi ističu kako nemaju niti jednog dobrog prijatelja, nemaju se kome povjeriti kada im je teško i teško se nose s negativnim utjecajem društvenih mreža gdje se mjeri svaki 'lajk' i svaka objava", kaže on.

Ni sna niti sporta

„Zbog toga često nemaju dovoljno kvalitetnog sna jer moraju provjeravati poruke i biti online. Deprivacija sna je jedan od vodećih uzroka ubrzanog narušavanja mentalnog zdravlja kod djece", dodaje Marković, „osobito ako traje dugo i bez intervencija stručnjaka. U prilog narušavanju zdravlja idu i teške situacije koje djeca doživljavaju u istom rangu kao i smrt u obitelji ili preseljenje obitelji: razaranje obitelji uslijed upotrebe droga, alkohola i kockanja, ovisnosti koje su u Hrvatskoj dovele do ne samo raspada brakova, nego i porasta nasilja i financijskih problema svih članova obitelji."

Naš sugovornik, inače predsjednik organizacije Hrvatska mreža protiv siromaštva, upozorava i na socijalnu izolaciju uzrokovanu tzv. pametnim telefonima koji pojedinim mladima znače jedini kontakt s okolinom. „Izostaju sportske ili bilo koje druge izvanškolske aktivnosti gdje bi širili socijalnu mrežu, pokazivali fizičku i mentalnu snagu i uspoređivali se s drugima“, drži Nedjeljko Marković, komentirajući za kraj kako današnjim mladima ne idu na ruku ni uznapredovale klimatske promjene. Čak ih i to, uz neprimjereno informiranje, stavlja pod izuzetan pritisak, umjesto da im društvo ponudi modele njihova doprinosa rješavanju toga i drugih globalnih problema.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu