Sanitaga Vila Vicentea, svi ga zovu tek Santi Vila, smatraju „prijateljskim licem katalonskog separatizma." Barem naizgled, on je „podoban" i Madridu: on je bio jedini ministar katalonske regionalne vlade koji je dao ostavku kada mu se činilo kako je Puigdemont otišao predaleko u sukobu sa Madridom.

„Moji pokušaji dijaloga su opet propali", javio je preko društvene mreže nakon što je podnio ostavku. Santi Vila je doista u tjednima kada su odnosi između Madrida i Barcelone postajali sve napetiji pokušao naći neko rješenje sa kojim bi svi mogli živjeti. Isto tako, za razliku od svog bivšeg šefa Puigdemonta on ima i osobnih veza sa važnijim političarima u Madridu, kako među vladajućim narodnjacima, tako i među socijaldemokratima.

Kako je objasnio u jednom radijskom intervjuu, sve do posljednjeg trenutka je Santi Vila Madridu nudio trgovinu: u Kataloniji će biti raspisani novi izbori ako neće biti aktiviran članak 155. o suspenziji autonomije. Tada još možda nije mislio da će on biti glavni kandidat, ali na taj deal nisu na koncu htjeli pristati niti Puigdemont, niti španjolski premijer Rajoy.

Isti cilj, različite metode

Kada je riječ o samom Puigdemontu, za Santa Vilu je on završena priča. Bez obzira bio on uhićen u Belgiji i izručen Španjolskoj, ovako ili onako će se o Puigdemontu možda pisati u knjigama, ali on neće imati nikakvu ulogu na predstojećim izborima. A ne samo Katalonci, nego i vodstvo Puigdemontove stranke tvrdi kako ništa nisu znali o njegovoj namjeri da ode u Belgiju.

Ali makar su Puigdemont i Santa Vila krenuli različitim putovima, tu nitko ne treba imati iluzija da im je cilj zajednički: neovisnost Katalonije. Jedina je razlika što je Vila želi „postići iz umjerene pozicije": „Separatizam je legitiman, ali on se mora braniti unutar okvira zakona", kazao je pred kamerama postaje Sexta Television.

Brzopletost Puigdemonta je zapravo samo Katalonce odvela korak unatrag od neovisnosti: „Sad trebamo smirenost i promišljenost. Mi želimo dovesti Kataloniju do vrata neovisnosti, ali smo bačeni u doba dok još uopće nismo imali autonomiju", kaže Vila.

Zato on poziva na strpljenje. To njegovo razmišljanje u povijesnim dimenzijama dolazi od toga što je prije političke karijere i sam predavao povijest, prvo u gimnaziji, a onda i na sveučilištu u Geroni.

Uvjeren da može

Ali najprije želi stati na čelo regionalne vlade u Kataloniji na izborima 21. prosinca. Uvjeren je da to može: „Imam ekipu, imam podršku i imam odlučnost", izjavio je prije nekoliko dana na postaji RAC 1. On želi „dati glas umjerenima" u Kataloniji koji su također bili zatečeni i odlukama Puigdemonta – i nasilnom reakcijom Madrida. No makar je u međuvremenu i bivši predsjednik pokrajinske vlade iz izgnanstva poručio kako će „prihvatiti" ishod tih izbora, isprva je već i Vilovo pristajanje na održavanje izbora bila „izdaja" načela proglašene neovisnosti.

Santi Vila je prošao dug put kroz političke stranke: prvo je bio aktivan u Republikanskoj ljevici Katalonije ERC, stranci sa ponosnom poviješću u borbi protiv diktatora Franca da bi onda prešao u Convergencia i Unio. To je zapravo politička organizacija iz koje se stvorila i Puigdemotova Demokratska europska stranka Katalonije (PDeCAT). Vilas je, makar član stranke doduše odstupio sa položaja ministra, ali čelništvo te stranke tu ne vidi problem. Glasnogovornik stranke Josep Lluis Cleries je izjavio kako Santi Vila „ima svako pravo da istakne svoju kandidaturu" za predsjednika pokrajinske vlade.

Što je veća zbrka oko želja i nakana Puigdemonta, to su i sve oštrije riječi Santi Vile protiv nekadašnjeg suborca u katalonskoj težnji prema nezavisnošću – makar ne pominje imena onoga na kojeg misli. Ali kaže kako su „neki podlegli samozavaravanju" i da su „pokazali začuđujuću naivnost obzirom na njihovu životnu dob" kada su mislili i govorili da se neovisnost može steći „odmah", „lako" ili „besplatno".

Referendum na koji bi pristao Madrid?

Sada pak misli da se težnja za neovisnošću Katalonije mora početi graditi od početka. „Ljudi su umorni", kaže kako vlada „ideološka zbunjenost". On doduše „bez ustupaka" ustraje u stavu kako Katalonija treba krenuti prema neovisnosti, ali tu se radi o tome da se „to učini dobro" i u okviru zakona.

Za izbore 21. prosinca su najvažnija tri programatska cilja: „Obrana institucija i samouprave" – dakle povratak dosadašnjem statusu autonomije, povrh toga postići „amnestiju" i doći do toga da se „sukob riješi političkim putem", bez da se time bavi državno odvjetništvo. I na koncu, da Katalonci održe referendum o neovisnosti koji će „biti priznat od države Španjolske i međunarodnih institucija."

No kada je riječ o ovom posljednjem, Madrid za to možda neće imati sluha. Bez obzira što bi i Puigdemontov referendum, da ga je i odobrila vlada u Madridu, najvjerojatnije prošao slično kao u Škotskoj, tijesnom pobjedom zagovornika ostanka u Španjolskoj, o tome u Madridu ne žele niti razgovarati. Jer možda nije dovoljno da je Puigdemont otišao dok je momčad u glavnom gradu Španjolske ostala ista.